Od partizanskih zločina do Domovinskog rata: Teška stradanja Hrvata brčanskoga kraja i priča o obrani hrvatskih sela
Nakon nedavnog napada na župnika Filipa Maršića, mjesto Boće kod Brčkog ponovno je dospjelo u javnost. Povijest ovoga kraja obilježena je stradanjima tijekom Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata, progonom stanovništva te obranom hrvatskih sela koju su predvodili pripadnici 108. brigade HVO-a.

Mjesto Boće u Distriktu Brčko posljednjih je dana privuklo pozornost hrvatske javnosti nakon napada nožem na župnika Filipa Maršića. Iza vijesti o tom događaju nalazi se i povijest hrvatskog stanovništva brčanskoga kraja, koje je tijekom Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata pretrpjelo brojna stradanja.
Kako piše portal Narod.hr, područje Brčkog bilo je poprište progona, ratnih zločina i teških borbi, a hrvatska sela u okolici tijekom rata u Bosni i Hercegovini branili su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane.
Napad na župnika u Boću
Župnik Filip Maršić teško je ozlijeđen nakon što ga je u utorak navečer u župnoj kući napao maskirani muškarac.
Prema informacijama koje je objavila Vrhbosanska nadbiskupija, napadač je od svećenika tražio novac, a potom ga više puta ubo nožem. Maršić je zadobio četiri ubodne rane u prsni koš i tri na ruci.
Svećenik je nakon napada bio u stabilnom stanju, a policija je uhitila osumnjičenog. Prema policijskim informacijama koje prenosi Narod.hr, slučaj se istražuje kao razbojništvo.
Boće – hrvatsko mjesto s dugom župnom tradicijom
Boće su naselje u sastavu Brčko distrikta u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, imale su 1.270 stanovnika, od kojih se 1.263 izjasnilo kao Hrvati.
Župa svetog Ante Padovanskog osnovana je 1923. godine odvajanjem dijelova župa Zovik i Brčko, a župna crkva izgrađena je 1926. godine.
Prvi župnik bio je Izidor Poljak, svećenik i pjesnik rođen 1883. godine u Bednji u Hrvatskom zagorju. O povijesti župe i njezinoj stotoj obljetnici pisao je Katolički tjednik.
Uz župnu crkvu u Boću, župi pripadaju i filijalne crkve u Boderištu i Donjim Dubravicama.
Rat u Brčkom i progon hrvatskog stanovništva
Područje Brčkog tijekom rata u Bosni i Hercegovini imalo je veliko strateško značenje zbog prometne povezanosti istočnih i zapadnih područja pod srpskom kontrolom.
Dana 30. travnja 1992. srušeni su mostovi preko Save koji su Brčko povezivali s Hrvatskom. Početkom svibnja uslijedio je napad snaga JNA, lokalne srpske Teritorijalne obrane i paravojnih postrojbi.
Nakon zauzimanja grada započeli su progoni, zatočenja i zlostavljanja bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.
Prema podacima Istraživačko-dokumentacijskog centra iznesenima na konferenciji „Brčko '92 – van svake sumnje” 2008. godine, na području Brčkog tijekom rata stradalo je 1.658 osoba. Najviše stradalih zabilježeno je 1992. godine.
O razmjerima ratnih zločina svjedoče i postupci pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
108. brigada HVO-a branila hrvatska sela
Veliku ulogu u obrani hrvatskog stanovništva brčanskoga kraja imala je 108. brigada Hrvatskog vijeća obrane.
Prema povijesnom prikazu profesora Ante Nazora, brigada je branila tridesetak hrvatskih sela s približno 20 tisuća stanovnika te spriječila srpske snage da u proljeće 1992. ovladaju cijelom tadašnjom općinom Brčko.
U početku su u njezinu sastavu bili Hrvati i Bošnjaci, a početkom 1993. uslijedila je reorganizacija kojom su ustrojene 108. pješačka brigada HVO-a Brčko i 215. motorizirana brigada Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Posebno teške borbe vodile su se na području Donje Dubravice, Vranovače i Boderišta.
Obranu tih položaja pomagalo je topništvo HVO-a s područja Orašja, a u najtežim trenucima i susjedne postrojbe Armije BiH.
Četiri majke izgubile po dvojicu sinova
O stradanju hrvatskih obitelji tijekom obrane brčanskoga kraja svjedoči i podatak koji je zabilježio Ante Nazor.
Četiri majke iz hrvatskih sela Boće, Zovik, Štrepci i Peškiri izgubile su po dvojicu sinova, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.
Jela Marčetić izgubila je Augustina i Ivana, Pera Mikanović Matu i Slavka, Kata Zečević Mirka i Antu, a Manda Zečević Ivu-Čupu i Stjepana-Pepu.
Kako prenosi Braniteljski portal, britanski ratni izvjestitelj Martin Bell tijekom izvještavanja s bojišta kod Boderišta 1995. godine usporedio je intenzitet granatiranja toga područja s Vukovarom.
Zbog žestokih borbi Boderište je među hrvatskim braniteljima i stanovništvom ostalo poznato kao „Mali Vukovar”.
Ratni zločini i logori na području Brčkog
Zločini počinjeni na području Brčkog bili su predmet postupaka pred Haaškim sudom, uključujući postupak protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina.
Prema dokumentaciji koju prenosi Detektor, tijekom 1992. bošnjački i hrvatski civili bili su zatočeni na više lokacija, među kojima je bio i logor Luka.
U tom su logoru zatočenici premlaćivani i ubijani, a tijela dijela žrtava pokopana su u masovnoj grobnici u blizini tvornice Bimeks ili bačena u Savu.
Zatočenici s područja Brčkog odvođeni su i u logor Batković kod Bijeljine.
Stradanja hrvatskog stanovništva nakon Drugoga svjetskog rata
Povijest stradanja Hrvata brčanskoga kraja povezana je i s događajima tijekom završetka Drugoga svjetskog rata i poraća.
Portal Komunistički zločini objavio je popis žrtava partizanskih i komunističkih snaga na području Brčkog i okolnih hrvatskih sela.

U toj se objavi navode likvidacije zarobljenika, ranjenika i civila 1945. godine, uključujući tvrdnje o ubojstvima ranjenika iz brčanske bolnice i skupine ljudi kod Savskog mosta.
Navode se i teška zlostavljanja žena vraćenih s Križnog puta.
Riječ je o tvrdnjama i brojčanim podacima koje donosi navedeni portal, a za njihovo konačno utvrđivanje potrebna je provjera izvorne dokumentacije i pojedinačnih slučajeva.
Povijest obilježena stradanjima i obranom svojih domova
Boće i druga hrvatska sela brčanskoga kraja tijekom prošlog stoljeća prošla su kroz ratna stradanja, gubitak stanovništva i razaranja.
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini pripadnici 108. brigade HVO-a uspjeli su obraniti dio hrvatskih naselja unatoč snažnim napadima srpskih snaga.
Sjećanje na poginule branitelje, civilne žrtve i obitelji koje su izgubile svoje najbliže ostalo je dio povijesti ovoga kraja, o kojoj se u hrvatskoj javnosti znatno rjeđe govori nego o drugim bojištima Domovinskog rata.
Izvor:Narod.hr










