Plenković bi trovanje Like sveo na lokalni problem. A što je s Ćorićevim zakonima, Mikulićem i SOA-om?

Premijer Andrej Plenković ponovno pokušava aferu trovanja Like svesti na politički obračun s oporbom. Govori o pamfletima, pretjerivanju i politizaciji, a pritom kao da zaboravlja ono najvažnije: njegov najveći problem nisu oporbeni zastupnici, nego građani Gospića koji godinama traže odgovore i zaštitu svojeg zdravlja.

Plenković tvrdi da je problem nastao na lokalnoj razini. No kako je nešto isključivo lokalni problem ako je opasni otpad stizao iz inozemstva, prelazio državnu granicu i završavao na hrvatskim odlagalištima? Tko je kontrolirao uvoz, tko izdavanje dozvola, a tko rad tvrtki koje su godinama poslovale s otpadom?Gdje je u cijeloj priči bio Državni inspektorat, kojim je rukovodio HDZ-ov Andrija Mikulić? Zašto sustav nadzora nije pravodobno zaustavio nezakonito odlaganje? To su pitanja na koja premijer ne može odgovoriti optužbama za politizaciju.

Posebno je neugodno što je SOA još 2022. raspolagala početnim informacijama o sumnjivim aktivnostima. Prošle su četiri godine, a javnost još uvijek ne zna dovoljno o tome tko je sve bio obaviješten i što je poduzeo.

A posebno je zanimljivo ono o čemu Plenković danas uporno šuti. Njegova je Vlada 2021. godine, dok je resorni ministar bio Tomislav Ćorić, drastično smanjila novčane kazne za nezakonitu isporuku opasnog otpada u Hrvatsku radi zbrinjavanja. Minimalna kazna za pravne osobe smanjena je čak 15 puta, a maksimalna sedam puta. Umjesto dotadašnjih 300.000 do 700.000 kuna, propisane su kazne od svega 20.000 do 100.000 kuna. Zašto je Vlada odlučila tako drastično ublažiti sankcije upravo za takav prekršaj? Je li time oslabila odvraćajući učinak zakona? I kako premijer danas može govoriti da je trovanje Like problem lokalne razine, a pritom zanemarivati odluke vlastite Vlade koje su utjecale na sustav gospodarenja opasnim otpadom? To su pitanja na koja građani imaju pravo dobiti odgovore, a ne optužbe za politizaciju.Još 2019. godine, za mandata ministra Tomislava Ćorića, izmjenama propisa za određene pošiljke neopasnog otpada ukinuta je obveza najave inspekciji tri radna dana unaprijed. Time se otvara pitanje je li oslabljen nadzor nad uvozom otpada i kakvu odgovornost za to snose Ćorić i Državni inspektorat na čelu s Andrijom Mikulićem.

Prošlo je više od godinu i pol od prvih velikih uhićenja, a optužnice su već trebale biti podignute ili bi javnosti trebalo uvjerljivo objasniti što toliko dugo traje. Turudić sada najavljuje odluku, ali građani imaju pravo pitati zašto pravosudni rasplet toliko čekaju.

Plenković mora shvatiti da ovo nije politička utakmica između HDZ-a i oporbe. Ovo je pitanje odgovornosti države prema vlastitim građanima.

Umjesto da govori o napuhanoj politizaciji, premijer bi trebao objasniti kako je moguće da su institucije godinama postojale, inspektori primali plaće, propisi bili na snazi, a opasni otpad ipak završavao u Lici.

Problem nije u tome što se o trovanju Like previše govori. Problem je što se godinama premalo radilo da se ono spriječi.