JELENA PANČIĆ – nestanak devetnaestogodišnje braniteljice nakon pada Vukovara
Imala je devetnaest godina, branila je svoj grad, donosila lijekove u Borovo Commerce i u naručju nosila četveromjesečnu Tamaru. Posljednji tragovi vode do autobusa za Borovo Selo i škole u kojoj su je kamere ponovno zabilježile. Od tada njezina obitelj čeka odgovor

TORTA ZA ROĐENDAN KOJI JE PROSLAVILA NA POLOŽAJU
Jelena Pančić rođena je 9. studenoga 1972. u Vukovaru. Bila je maturantica srednje obućarske škole, brižna starija sestra i djevojka koja se, prema sjećanjima obitelji i prijatelja, nije odricala svojih obveza ni kada je grad već živio pod granatama.
Za njezin devetnaesti rođendan majka Milka ispekla je tortu na štednjaku na drva. Zbog napada Jelena nije stigla kući na sam dan rođendana. Kada je došla, tortu je odnijela suborcima na položaj.
Majka je govorila da je Jelena bila dovoljno odlučna da se uključi u obranu grada, iako ju je kao majka željela sačuvati. Jednom joj je, u vrijeme kada se obrana Vukovara sužavala, rekla: „Ne boj se. Nikada neće proći!”
Ta je rečenica ostala u sjećanju obitelji. Uskoro je stigao dan kada se Jelena više nije vratila kući.
NA POLOŽAJU U LIČKOJ ULICI
Jelena se uključila u obranu Vukovara i boravila na položajima u blizini obiteljskog doma, a potom u Ličkoj ulici, na pravcu prema Borovu Selu. Branitelji koji su ondje bili s njom prisjećali su se da je naučila rukovati oružjem. Nakon pogibije jednog suborca dobila je njegovu pušku i pištolj.
Nije bila tek promatračica događaja koje će pamtiti cijeli život. Bila je dio obrane, među ljudima koji su ostajali na položaju dok su se oko njih rušile zgrade, nestajala opskrba i približavao slom grada.
U danima nakon povlačenja s položaja Jelena je otišla u Borovo Commerce, gdje se nalazila pričuvna ratna bolnica. Prema obiteljskom svjedočenju, nosila je lijekove za ranjenike. Ondje se našla s brojnim civilima i ranjenima koji su čekali izlazak iz zgrade.
S BEBOM U NARUČJU
Među ljudima koji su se iz Borovo Commercea kretali prema autobusima bila je Snježana Dević sa svojom četveromjesečnom kćeri Tamarom. Jelena je uzela djevojčicu u naručje. Televizijska kamera zabilježila je taj prizor, a zatim i Jeleninu kratku izjavu: „Grozno je. To je kao san nekakvi, ružan…”
Na snimci je mlada žena s djetetom u naručju. Iza te slike bili su umor, strah i grad iz kojeg su ljudi izlazili nakon višemjesečne opsade. Tamara nije bila Jelenino dijete. Bila je Snježanina kći, a Jelena ju je držala dok su zajedno prolazile kroz kaos odlaska.
Na putu prema autobusima Snježana je izgubila Jelenu iz vida. Druga svjedokinja kasnije je opisala kako je Jelena ušla u autobus, ali ju je uniformirani muškarac izdvojio i izveo iz vozila. Prema tom svjedočenju, odvedena je natrag u školu u Borovu Selu.
Tamošnja škola postala je mjesto ispitivanja, razdvajanja i odvođenja zatočenih. Prema objavljenim svjedočanstvima, televizijska kamera zabilježila je Jelenu i u jednoj od učionica. To je posljednji poznati vizualni trag koji se povezuje s njom. Nakon toga više nema potvrđene vijesti o tome kamo je odvedena ni gdje je završila.
NAVODI O DALJU I NESTANAK ODGOVORA
Jelenino ime pojavilo se u nekoliko službenih postupaka i policijskih priopćenja, ali nijedan od tih postupaka obitelji nije donio njezine posmrtne ostatke ni konačan odgovor.
Policija je 2009. objavila da se sumnja kako je nakon mučenja i ispitivanja ubijeno jedanaest pripadnika Hrvatske vojske zarobljenih u Vukovaru. Među njima je navela i Jelenu Pančić, a priopćenje je spominjalo mogućnost da su tijela žrtava spaljena, zakopana u grobnicama ili bačena u Dunav. To je bio službeni navod u okviru kaznene prijave i istrage, a ne potvrda identiteta posmrtnih ostataka.
U optužnici protiv Radenka Alavanje, zapovjednika Teritorijalne obrane Borova Sela, navedeno je da su Jelena i Đuro Malčić nakon ispitivanja i zlostavljanja prevezeni u Dalj, gdje su ubijeni. Alavanja je pravomoćno oslobođen optužbe za zapovjednu odgovornost. Sud nije utvrdio njegovu kaznenu odgovornost, a presuda nije otkrila tko je Jelenu odveo, što se nakon toga dogodilo ni gdje su njezini posmrtni ostaci.
U odvojenom predmetu protiv zapovjednika JNA Enesa Tase, čije je priopćenje policije također navelo Jelenu među ubijenim zarobljenicima, postupak nije završio suđenjem: nakon Tasinove smrti 2018. kazneni je postupak obustavljen.
Zato se ne smiju izjednačiti dvije stvari: postoje teški službeni navodi da je Jelena ubijena, ali njezini posmrtni ostaci nisu pronađeni niti je obitelji predano tijelo za pokop.
OTAC JE PREMINUO, A JELENINOG GROBA NEMA
Jelenin otac Andrija preminuo je 23. kolovoza 2025. Nije dočekao da pronađe kćer niti da obitelj sazna gdje su njezini posmrtni ostaci. Majka Milka ranije je opisala kako je Jelenino mjesto za stolom ostalo prazno.
Jelena je u studenome 1991. bila devetnaestogodišnja braniteljica koja je u naručju nosila tuđe dijete dok je njezin grad padao. Snimka je sačuvala njezin glas i lice. Svjedočanstva su sačuvala trag njezina odvođenja. Službeni dokumenti zabilježili su različite navode o njezinoj sudbini.
Ali nijedan od tih tragova nije njezinoj obitelji dao ono što traži desetljećima: mjesto na kojem može položiti cvijet i upaliti svijeću.
Jelena Pančić i dalje se vodi kao nestala osoba. Dok ne budu pronađeni njezini posmrtni ostaci i dok se ne utvrdi njezina sudbina, potraga za odgovorom nije završena.
Izvor:PHB











