19. studenoga 1991.: Velepromet – srpski koncentracijski logor za Hrvate i druge nesrbe
Nakon sloma obrane Vukovara stotine hrvatskih branitelja i civila 19. studenoga 1991. dovedene su u kompleks Veleprometa. Ondje su razdvajani prema nacionalnosti i sumnji da su sudjelovali u obrani grada, a zatočenici su premlaćivani, zlostavljani i ubijani. Kroz Velepromet je tijekom rata prošlo više tisuća ljudi.

Dana 19. studenoga 1991., neposredno nakon okupacije najvećeg dijela Vukovara, kompleks nekadašnje vukovarske trgovačke tvrtke Velepromet postao je jedno od glavnih mjesta zatočenja hrvatskih branitelja i civila.
Premda je Velepromet korišten za zatočenje i prije konačnog pada grada, upravo su 19. i 20. studenoga ondje dovedene velike skupine ljudi zarobljenih nakon sloma obrane Vukovara.
Stotine ljudi dovedene 19. studenoga
Jedan od najvažnijih izvora za događaje toga dana je presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu Mrkšić, Radić i Šljivančanin.
ICTY je utvrdio da su 19. studenoga 1991. srpske snage iz vukovarske bolnice u Velepromet odvele nekoliko stotina nesrpskih osoba, dok su drugi zatočenici dovođeni s drugih mjesta u gradu.
Po dolasku u kompleks zatočenici su razdvajani prema nacionalnoj pripadnosti i prema sumnji da su sudjelovali u hrvatskim snagama.
Sud je utvrdio i da su tijekom ispitivanja ljudi premlaćivani, vrijeđani i na druge načine zlostavljani, dok je određeni broj zatočenika u samom Veleprometu strijeljan. Dio tih ubojstava dogodio se upravo 19. studenoga 1991.
Za zlostavljanja i ubojstva odgovorni pripadnici srpske TO i paravojnih postrojbi
U istoj presudi ICTY-a navodi se da su svjedoci zatočeni u Veleprometu vojnike koji su ondje djelovali identificirali kao pripadnike srpske Teritorijalne obrane.
Sud je zaključio da su mnogi, ako ne i svi počinitelji brutalnih ispitivanja i ubojstava, bili pripadnici srpske Teritorijalne obrane ili paravojnih postrojbi.
To je važan podatak jer precizno razlikuje dokumentiranu ulogu pojedinih snaga. JNA je sudjelovala u zarobljavanju, prijevozu i čuvanju dijela zatočenika, dok je ICTY za konkretna brutalna ispitivanja i ubojstva na Veleprometu utvrdio odgovornost pripadnika srpske TO i paravojnih jedinica.
„Soba smrti“
Velepromet se sastojao od više skladišnih objekata, hangara i radionica.
Jedan od prostora među zatočenicima je ostao poznat kao „soba smrti“. U nju su izdvajani zatočenici koji su potom premlaćivani, mučeni ili odvođeni.
ICTY je u presudi zabilježio i svjedočenja o ljudima koji su posljednji put viđeni upravo pri odvođenju iz te prostorije.
Kompleks Veleprometa danas je memorijalno mjesto, a Hrvatska radiotelevizija ga u svojim prikazima opisuje kao jedno od najtežih mjesta stradanja Vukovaraca nakon pada grada.
Kroz Velepromet prošle tisuće zatočenika
Podaci o ukupnom broju ljudi koji su prošli kroz Velepromet razlikuju se ovisno o izvoru i razdoblju koje se promatra.
Grad Vukovar i HRT navode da je kroz Velepromet prošlo više od 10.000 ljudi. Grad Vukovar u komemorativnim podacima navodi i broj od 724 ubijena zatočenika, pri čemu se dio žrtava još vodi kao nestao.
S druge strane, ICTY u presudi nije utvrđivao ukupan broj svih žrtava Veleprometa kroz cijelo razdoblje rada logora. Njegovi nalazi za 19. studenoga odnose se konkretno na nekoliko stotina ljudi dovedenih toga dana i na dokumentirana zlostavljanja i ubojstva.
Zbog toga te brojke ne treba međusobno poistovjećivati.
Ljudi odvođeni prema Srbiji
U večernjim satima 19. na 20. studenoga, dio zatočenika Veleprometa ukrcan je u autobuse i pod stražom JNA odvezen u zatvor u Sremskoj Mitrovici.
ICTY je utvrdio da su civili koji nisu bili osumnjičeni za sudjelovanje u hrvatskim snagama 20. studenoga odvođeni prema drugim odredištima u Hrvatskoj i Srbiji.
Mnogi hrvatski branitelji i civili iz Vukovara prošli su nakon toga kroz logore u Srbiji, među njima Stajićevo, Begejce, Sremsku Mitrovicu i druge objekte.
Ministarstvo hrvatskih branitelja još traga za nestalima
Sudbina svih ljudi odvedenih na Velepromet ni danas nije razjašnjena.
Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da je u prosincu 1991. preko puta pruge kod Veleprometa pronađeno 19 tijela u tri rake, koja su poslije identificirana nakon ekshumacija provedenih 1998. godine.
Na području Veleprometa i okolnim lokacijama posljednjih desetljeća provedena su brojna terenska istraživanja i probna iskapanja u potrazi za ljudima koji su posljednji put ondje viđeni.
Ministarstvo posebno navodi da je najmlađa osoba za kojom se tragalo, a koja je bila izdvojena na Veleprometu, u trenutku nestanka imala samo 16 godina.
Logor djelovao mjesecima
Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar Velepromet opisuje kao sabirni logor pod srpskom upravom u kojem su zatočavani hrvatski branitelji i civili.
Grad Vukovar navodi da je logor bio otvoren u rujnu 1991. i da je djelovao do ožujka 1992. godine.
Zbog toga je važno ne ostaviti dojam da je Velepromet nastao tek 19. studenoga. Tog dana dogodio se jedan od najvećih valova dovođenja zatočenika nakon okupacije grada, ali je kompleks za zatočenje korišten i ranije.
19. studenoga ostao je dokumentiran i u presudi ICTY-a
Događaji na Veleprometu 19. studenoga imaju posebno značenje zato što nisu ostali samo na razini svjedočanstava preživjelih.
Međunarodni sud u Haagu utvrdio je da su toga dana stotine nesrpskih osoba dovedene u Velepromet, da su ondje razdvajane prema nacionalnosti i sumnji da su sudjelovale u hrvatskim snagama, da su tijekom ispitivanja zlostavljane te da su neki zatočenici ubijeni.
Sud je također izričito naveo da zločini počinjeni na Veleprometu nisu bili predmet optužnice u predmetu Mrkšić i dr., pa zato za njih u toj presudi nije donosio osuđujuću odluku. To ne mijenja činjenicu da je Sud utvrdio da su se zlostavljanja i ubojstva ondje dogodila.
Izvor:PHB











