19. studenoga 1991.: „Kune“ ovladale Divošem i izbile prema Bobotskom kanalu
Prva i druga satnija 1. bojne 3. „A“ brigade ZNG-a 19. studenoga 1991. ovladale su Divošem i izbile prema Ernestinovu do Bobotskog kanala. Uslijedilo je nekoliko dana žestokih borbi tijekom kojih je položaj prelazio iz ruke u ruku, dok su JNA i srpske snage pokušavale otvoriti pravac prema Osijeku.

Dana 19. studenoga 1991. postrojbe 3. „A“ brigade Zbora narodne garde, kasnije poznate kao 3. gardijska brigada „Kune“, izvele su napadno djelovanje na južnim prilazima Osijeku.
Prema službenoj povijesti brigade koju donosi Hrvatski vojnik, 1. i 2. satnija 1. bojne ovladale su Divošem i izbile prema Ernestinovu do Bobotskog kanala.
Divoš na važnom pravcu prema Osijeku
Divoš se nalazio između Ivanovca i Ernestinova, na području preko kojega su se otvarali pravci prema Antunovcu, Osijeku i cestovnoj vezi Osijek – Đakovo.
Zbog položaja uz Ernestinovo i Bobotski kanal selo je imalo znatnu taktičku vrijednost. Tko je nadzirao Divoš mogao je utjecati na promet i kretanje između hrvatskih položaja u Ivanovcu i obrane Ernestinova i Laslova.
Tijekom studenoga 1991. upravo se na tom prostoru odvijao snažan pritisak postrojbi Novosadskog korpusa JNA i lokalnih srpskih snaga prema južnim prilazima Osijeku.
Prva i druga satnija krenule prema Divošu
Prema Hrvatskom vojniku, glavnu zadaću 19. studenoga imale su 1. i 2. satnija 1. bojne 3. „A“ brigade.
Nakon ovladavanja Divošem nastavile su napredovati prema Ernestinovu te izbile do područja Bobotskog kanala.
Treća satnija iste bojne djelovala je na drugom pravcu, iz smjera Paulina Dvora prema Ernestinovu.
Ondje je naišla na snažnu tenkovsku i pješačku vatru neprijateljskih snaga. Napredovanje je zaustavljeno, nakon čega se satnija učvrstila na polaznim položajima.
Cilj je bio ugroziti neprijateljske položaje kod Ernestinova
Izbijanjem prema Bobotskom kanalu hrvatske snage približile su se Ernestinovu i neprijateljskim položajima koji su ugrožavali južni obrambeni pojas Osijeka.
Divoš je pritom bio važna međutočka između Ivanovca i Ernestinova.
Na širem području nalazile su se i postrojbe 130. brigade HV-a, koje su branile Ernestinovo, Ivanovac i susjedne položaje. Obrana toga prostora bila je složena zbog nedostatka protuoklopnih sredstava, iscrpljenosti postrojbi i snažnog djelovanja tenkova i topništva JNA.
Položaj nije ostao trajno u hrvatskim rukama
Ovdje kronologiju treba posebno pažljivo tumačiti.
Iako Hrvatski vojnik navodi da su „Kune“ 19. studenoga ovladale Divošem, već sljedećeg dana stanje na bojištu ponovno se promijenilo.
Detaljna rekonstrukcija borbi na osječkom području bilježi da su 20. studenoga 1991. JNA i srpske snage snažnim oklopno-pješačkim napadom prodrle prema Ernestinovu i Divošu.
U Divoš su uvedeni tenkovi, oklopni transporteri i pješaštvo, čime je hrvatskim braniteljima Ernestinova dodatno otežano izvlačenje prema Ivanovcu.
Istoga dana okupirano je Ernestinovo, čime se i Laslovo našlo u potpunom okruženju.
Novi protuudar 22. studenoga
Hrvatske snage nisu odustale od Divoša.
Dana 22. studenoga 1991. Zapovjedništvo Operativne zone Osijek organiziralo je novi protuudar s ciljem oslobađanja Divoša i Ernestinova te ponovnog otvaranja komunikacije prema Laslovu.
Prema detaljnoj kronologiji Tihomira Čuljka, na glavnom pravcu Ivanovac – Divoš napadale su ponovno 1. i 2. satnija 1. bojne 3. „A“ brigade, dok je 3. satnija djelovala iz pravca Paulina Dvora.
Toga dana 1. i 2. satnija, pod zapovijedanjem Miljenka Kolobarića, ponovno su zauzele Divoš i izbile na lijevu obalu Bobotskog kanala.
U napadu su na širem pravcu sudjelovali i dijelovi 3. bojne 130. brigade HV-a, dok se prema Ernestinovu pokušavalo prodrijeti i s drugih smjerova.
Ernestinovo ipak nije oslobođeno
Iako je Divoš ponovno zauzet, proboj prema Ernestinovu nije uspio.
Snage JNA i pobunjenih Srba imale su snažnu oklopnu i topničku potporu, a hrvatskim postrojbama probleme su stvarali i otežana komunikacija te nedovoljna koordinacija među postrojbama.
Dio hrvatskih snaga stigao je kroz Divoš gotovo do mosta prema Ernestinovu, ali je zbog snažne neprijateljske vatre daljnje napredovanje zaustavljeno.
Borbe za Divoš nastavile se i sljedećih tjedana
Divoš je ostao jedan od isturenih položaja na južnom obrambenom pojasu Osijeka.
Monografija 101. brigade HV-a bilježi da su krajem studenoga na području Divoša i Bobotskog kanala nastavljeni snažni tenkovsko-pješački napadi JNA i srpskih snaga.
Dana 27. studenoga napadnut je Divoš iz smjera Ernestinova, ali su hrvatski branitelji uspjeli odbiti napad. Početkom prosinca ponovno su vođene teške borbe na pravcu Divoš – Ivanovac – Antunovac.
Važna epizoda u obrani Osijeka
Djelovanje „Kuna“ kod Divoša 19. studenoga bilo je dio borbi za sprječavanje širenja neprijateljskog prodora prema Osijeku nakon pada Vukovara.
Pripadnici 1. bojne 3. „A“ brigade tijekom studenoga i prosinca djelovali su upravo na južnim i jugoistočnim prilazima gradu.
Njihovo napredovanje prema Divošu i Bobotskom kanalu 19. studenoga, kao i ponovni protuudar 22. studenoga, pokazuje koliko se brzo mijenjala crta bojišta na prostoru između Ivanovca, Divoša, Ernestinova i Paulina Dvora.
Zbog toga je za kronologiju najpreciznije navesti da su 19. studenoga 1991. 1. i 2. satnija 1. bojne 3. „A“ brigade ovladale Divošem i izbile do Bobotskog kanala, ali da taj uspjeh nije označio kraj borbi za selo niti trajno osiguranje položaja.
Izvor:PHB











