RADOMIR-MIRO JURIĆ, ZADARSKO PODNE I ZAHVALNOST CRNE GORE

Piše: Božidar Proročić, književnik

Radomir-Miro Jurić svoj je ugled gradio nad arheološkim nalazima, u muzejskim zbirkama, za predavačkom katedrom i kroz odgovornost prema gradu Zadru, ali i hrvatskoj arheološkoj baštini. U tom dugom radu oblikovao se intelektualac čije znanje ima snagu istraženog, provjerenog i proživljenog. Arheolog, muzeolog, profesor i stvaratelj, Jurić je proučavanju prošlosti dao i izrazito ljudsku dimenziju. Nalaze je tumačio, građu povezivao, a svoje iskustvo prenosio ljudima koji su uz njega učili da kulturnoj baštini pristupaju sa znanjem i poštovanjem. Njegov sedamdeset peti rođendan bio je prilika da se javno iskaže koliko je takav rad zadužio kolege, ustanove i sredine kojima je posvetio svoje godine.

Na obilježavanje ovog jubileja u Zadru bili smo pozvani Zvonimir-Zvonko Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, i ja, kao književnik iz Crne Gore. Taj sam poziv primio s dubokim poštovanjem prema Juriću i sa sviješću o vrijednosti njegovih veza s Crnom Gorom. Dekovićevo sudjelovanje imalo je značenje predstavljanja hrvatske zajednice u Crnoj Gori i kulturnih odnosa koje ona njeguje s Hrvatskom. Moja prisutnost proizlazila je iz književnog i osobnog interesa za čovjeka koji je svojim stručnim radom, tekstovima i suradnjom s Cetinjem postao važan sugovornik i u našem kulturnom prostoru.

Mortimer Wheeler u knjizi „Archaeology from the Earth” zapisao je: „Arheolog ne iskopava stvari, nego ljude.” U toj misli prepoznajem duboko ljudski smisao Jurićeva poziva. Iza komada srednjovjekovnog nakita bili su nečija ruka, umijeće, potreba za ljepotom i život o kojem danas pokušavamo nešto saznati. Arheolog tim tragovima pristupa s odgovornošću prema ljudima koji više ne mogu govoriti o sebi. U Jurićevu radu posebno cijenim upravo tu posvećenost i sposobnost da istraživanjem približi udaljena vremena i pokaže koliko je ljudskog iskustva sačuvano u predmetima koje proučavamo.

Jurića posebno cijenim zbog spremnosti da svoje znanje stavi u službu poslova koji zahtijevaju strpljenje, stručnu savjest i dugotrajnu posvećenost. Takvu odgovornost prepoznajem u njegovu doprinosu crnogorskoj muzeologiji, zanimanju za Njegoša i Lovćen te pažnji s kojom je istraživao dodire naših kulturnih povijesti. Njegovo stvaralaštvo potiče nas da pažljivije čitamo dokumente, razumijemo zbirke i uočavamo veze među ljudima i mjestima. U Zadru sam zato želio biti među onima koji će mu zahvaliti i o tom susretu ostaviti zapis iz Crne Gore, kojoj je također darovao dio svojeg znanja i vremena.

Kada su u Matici hrvatskoj u Zadru Predrag-Peđa Malbaša i Ivica Vukmirović, predstavnici Narodnog muzeja Crne Gore i inače moji dragi Cetinjani, uručili priznanje Radomiru-Miru Juriću za doprinos crnogorskoj muzeologiji, taj je trenutak za mene imao posebnu vrijednost. Među ljudima okupljenima kako bi obilježili njegov sedamdeset peti rođendan bila je prisutna i zahvalnost Crne Gore. Dobila je jasan izraz u priznanju ustanove s kojom je Jurić godinama surađivao, posvećujući svoje znanje i iskustvo i našoj muzejskoj baštini.

Svečanost „S Mirom u Matici u podne” održana je 15. listopada 2026. godine u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru, u Ulici Don Ive Prodana 1. Susret je počeo u podne. Na tom okupljanju suradnika i prijatelja imao sam čast sudjelovati kao književnik iz Crne Gore. Želio sam svojim prisustvom iskazati poštovanje prema čovjeku čiji rad poznajemo i izvan hrvatskoga kulturnog prostora, osobito kroz njegovu suradnju s Cetinjem i zanimanje za Lovćen.

Uručenje priznanja Narodnog muzeja zaslužuje da ostane posebno zabilježeno. Malbaša i Vukmirović donijeli su u Zadar zahvalnost crnogorske muzejske ustanove čovjeku koji je sudjelovao u njezinim stručnim poslovima i kulturnim programima. Za mene je taj čin poštovanja govorio i o sposobnosti naših ustanova da prepoznaju doprinos suradnika iz drugih zemalja. Kulturna suradnja traje onoliko koliko smo spremni cijeniti konkretan rad i ljude koji iza njega stoje. Jurićev angažman u Crnoj Gori obuhvaćao je i predsjedanje Državnom komisijom za nadzor nad postupkom revizije muzejskog materijala i muzejske dokumentacije Narodnog muzeja, na čije je čelo imenovan 2019. godine. O tom zahtjevnom iskustvu pisao je i sam. Poslovi revizije, dokumentiranja i proučavanja građe često ostaju udaljeni od šire javnosti. Njihova vrijednost postaje jasnija kada se razumije koliko o njima ovise pouzdanost muzejskih zbirki i mogućnost da budućim istraživačima ostavimo uređenu i dostupnu baštinu.

Posebno želim istaknuti prisutnost Zvonimira-Zvonka Dekovića, predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore. Na svečanosti je predstavljao Vijeće i hrvatsku zajednicu Crne Gore. U njegovoj prisutnosti prepoznajem važan dio odnosa koje njegujemo s Hrvatskom. Hrvati u Crnoj Gori svojim kulturnim radom čuvaju vlastitu baštinu i sudjeluju u ukupnom kulturnom životu Crne Gore. Susreti poput ovoga omogućuju da se ta povezanost vidi kroz ljude koji surađuju, razmjenjuju publikacije i održavaju veze među ustanovama.

Naša prisutnost u Zadru imala je nekoliko povezanih značenja. Predstavnici Narodnog muzeja iskazali su institucionalno uvažavanje, Deković je predstavljao Hrvatsko nacionalno vijeće, a ja sam došao kao književnik, sa željom da ovaj susret ostane zabilježen i iz crnogorske perspektive. Smatram važnim da u priči o Jurićevu jubileju svoje mjesto dobiju i ljudi iz Crne Gore. Njegov doprinos našem kulturnom prostoru zaslužuje pažnju i zahvalnost upravo ovdje, među nama.

O toj povezanosti govori njegov rad „Zadar i Lovćen”, objavljen u jubilarnom stotom broju časopisa „Matica”, u izdanju Matice crnogorske, u zimu 2024. godine. Jurić u njemu razmatra veze Njegoša s hrvatskim prostorom, posebno odnose Zadra i Lovćena, Meštrovićevo djelo i nastanak mauzoleja. Piše i o Đorđiju Petroviću, čiji se grob nalazi u Zadru. Takvi prilozi potiču nas da poznate teme ponovno sagledamo kroz dokumente, suradnike i mjesta koja su sudjelovala u njihovu nastanku.

Jurić je 31. srpnja 2024. godine na Cetinju otvorio izložbu „Iskra u kamenu”, posvećenu pedesetoj obljetnici Njegoševa mauzoleja. Autori izložbe bili su Predrag Malbaša, Isidora Kovačević i Filip Kuzman. Govoreći tom prilikom, podsjetio je na veze Njegoša s hrvatskim intelektualcima, važnost zadarske arhivske građe i doprinos istraživača poznavanju njegova života i djela. U priznanju uručenom u Zadru vidim nastavak te suradnje. Imena koja susrećemo uz izložbe i stručne pothvate ponovno su se našla zajedno, ovoga puta povodom iskazivanja zahvalnosti jednom od njihovih suradnika.

Programu u Matici prethodilo je okupljanje u Arheološkom muzeju Zadar, održano 14. listopada. O Jurićevu životu i radu govorili su Željko Demo, Tomislav Fabijanić i Tatjana Kolak, dok je Maja Petrinec uvodnim predavanjem otvorila razgovor o kronologiji srednjovjekovnog nakita. Taj stručni dio jubileja pokazao je koliko su njegova istraživanja i dalje važna kolegama. Područje kojem je posvetio godine rada postalo je povod za novo okupljanje i razmjenu znanja.

Zabilježio sam i poruke predstavnika hrvatskih ustanova. Zamjenik zadarskog župana Robertino Dujela povezao je Jurićev istraživački i predavački rad s razumijevanjem identiteta Zadra. Podsjetio je na njegov dolazak iz neretvanskog kraja, utjecaj na studente i angažman u kulturnim ustanovama. Posebno je istaknuo njegovu brigu za očuvanje povijesne jezgre i svakodnevni život građana u uvjetima snažnog turističkog razvoja.

Igor Miletić, izaslanik ministrice kulture i medija i nekadašnji Jurićev učenik, naglasio je koliko je Jurić svojim radom usmjeravao mlađe kolege prema razumijevanju vrijednosti baštine. Ravnateljica Arheološkog muzeja Morana Vuković zahvalila mu je na doprinosu istraživanju, zaštiti i predstavljanju zadarske baštine.

Zrinka Brkan-Klarin, predstavnica Grada Zadra, podsjetila je na profesora koji je studentima i budućim turističkim vodičima približavao povijest grada. Prorektorica Anita Pavić Pintarić istaknula je suradnju sveučilišta i muzeja, napominjući da proučavanje srednjovjekovnog nakita otkriva podatke o životu ljudi, njihovim kulturnim vezama i identitetu.

Hrvatska je Jurićev rad prepoznala i ranije. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića odlikovan je 1996. godine, a Nagradu za životno djelo Hrvatskog muzejskog društva dobio je 2018. godine. Okupljanja povodom njegova jubileja pokazala su da to poštovanje traje. Posebnu vrijednost imaju riječi ljudi koji poznaju njegov rad iz neposredne suradnje i mogu objasniti kako je utjecao na njihovo obrazovanje, istraživanja i odnos prema muzejskoj građi.

Meni će u sjećanju posebno ostati susret u Matici hrvatskoj i priznanje koje je Juriću uručeno iz Crne Gore. U njemu je satkano mnogo prethodnih razgovora, stručnih poslova i zajedničkih interesa. Bilo mi je važno biti prisutan i iskazati čast i poštovanje čovjeku koji je svojim životom i primjerom jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca i istraživača.

V. Gordon Childe u knjizi „A Short Introduction to Archaeology” ističe: „Arheološki podaci povijesni su dokumenti sami po sebi, a ne puke ilustracije pisanih tekstova.” Ta misao objašnjava i odgovornost koju podrazumijevaju čuvanje, dokumentiranje i stručno proučavanje muzejskih zbirki. Svaki pouzdano obrađen nalaz budućem istraživaču ostavlja mogućnost da postavi novo pitanje i dođe do novog saznanja. Zato Jurićev doprinos crnogorskoj muzeologiji doživljavam kao ulaganje u znanje koje će trajati i biti dostupno drugima. U zahvalnosti koju mu je iskazao Narodni muzej Crne Gore prepoznajem poštovanje prema takvom radu, njegovoj zahtjevnosti i dugoročnoj vrijednosti.

Ovaj zapis posvećujem i vrijednosti takve zahvalnosti. Želim da ostanu zabilježeni Radomir-Miro Jurić i njegov doprinos, ali i Predrag-Peđa Malbaša, Ivica Vukmirović i Zvonimir-Zvonko Deković, koji su svojim sudjelovanjem dali posebno značenje crnogorskoj prisutnosti na svečanosti. Iz tog zadarskog podneva nosim želju da se suradnja nastavi novim istraživanjima, izložbama i susretima. To bi bio dostojan nastavak poštovanja iskazanog čovjeku koji je svoje znanje dijelio s objema našim sredinama. Ponosan sam što je Radomir-Miro Jurić povezan i s Crnom Gorom kao stručnjak, ali prije svega kao ljudska gromada i veličina kakvih je danas malo.