VELIČANJE RATNIH ZLOČINA I PUT PREMA EU: Što Splitska deklaracija stvarno znači za Srbiju
Deklaracija MED9 ne uvodi automatsku sankciju Srbiji, ali njezin odnos prema ratnim zločinima može se vrednovati kroz postojeće pristupne uvjete, poglavlja 23 i 24 te odluke država članica EU-a.
Deklaracija Srbiju ne spominje
Čelnici država MED9 usvojili su Splitsku deklaraciju 7. listopada 2026. U dijelu o proširenju naveli su da svaka kandidatkinja za članstvo mora pokazati predanost pomirenju i „nedvosmisleno odbaciti veličanje ratnih zločina i genocida“. Srbija se u tekstu ne imenuje: poruka se odnosi na sve države kandidatkinje. Tumačenje da je usmjerena ponajprije Beogradu politički je zaključak, a ne izričita formulacija dokumenta.
Ta poruka dolazi nakon što je Europska unija u rujnu, reagirajući na sprovod Ratka Mladića, osudila veličanje ratnih zločinaca, poricanje genocida i povijesni revizionizam. EU je tada poručio da takve pojave nemaju mjesta u Uniji ni u državama kandidatkinjama. Splitska deklaracija zato ne uvodi temu u europsku politiku, nego potvrđuje već iskazano političko stajalište. EEAS
Politička poruka nije nova pravna prepreka
MED9 je neformalna skupina devet južnih članica Europske unije. Splitska deklaracija zajednička je politička izjava tih država, a nije odluka Vijeća EU-a, izmjena pristupnog ugovora ni dopuna pregovaračkog okvira Srbije. U objavljenom tekstu nema odredbe kojom bi se automatski zaustavili pregovori, uvela sankcija ili odredio novi, zaseban uvjet samo za Srbiju. To je pravno-politička procjena na temelju statusa MED9 i sadržaja deklaracije.
Deklaracija ipak nije bez političke težine. Devet potpisnica mogu zajednički zastupati stav u raspravama EU-a, tražiti da se njime bave institucije Unije i utjecati na oblikovanje zajedničkih stajališta. Ako se politička poruka pretoči u konkretne zahtjeve i mjerila u pristupnom procesu, tada može imati praktične posljedice.
Poglavlja 23 i 24 već su ključna
Pregovori Srbije s EU-om otvoreni su 2014. godine. Srbija je dosad otvorila 22 poglavlja, od kojih su dva privremeno zatvorena. Poglavlje 23 obuhvaća pravosuđe i temeljna prava, a poglavlje 24 pravdu, slobodu i sigurnost. Vijeće EU-a navodi da su pregovori međuvladin proces u kojem sudjeluju države članice i kandidatkinja.
Pristupni okvir Srbije počiva na vlastitim zaslugama i napretku u ispunjavanju uvjeta. U njemu se među temeljnim očekivanjima navode poštovanje vrijednosti EU-a, dobrosusjedski odnosi i rješavanje otvorenih pitanja iz prošlosti. Poglavlja 23 i 24 posebno su važna jer se njihov napredak povezuje s napretkom u ostalim poglavljima. Revidirana metodologija, koju je EU 2021. primijenio i na Srbiju, dodatno je naglasila temeljne reforme, uvjetovanost i mogućnost vraćanja procesa unatrag.
Pregovarački okvir predviđa da Europska komisija može predložiti usporavanje otvaranja ili zatvaranja drugih poglavlja ako napredak u poglavljima 23 i 24 znatno zaostane, nakon što se iscrpe druge mjere. Vijeće o tom prijedlogu odlučuje kvalificiranom većinom, dok je za redovite korake u međuvladinoj konferenciji propisana jednoglasnost država članica. Konačno, pristupni ugovor mora dobiti jednoglasno odobrenje Vijeća i biti ratificiran u svakoj državi članici.
MED9 čini točno trećinu članica
U srbijanskom pregovaračkom okviru postoji i poseban postupak za ozbiljno i trajno kršenje temeljnih vrijednosti EU-a. Komisija može sama preporučiti obustavu pregovora ili to učiniti na zahtjev jedne trećine država članica. O prijedlogu potom odlučuje Vijeće kvalificiranom većinom, nakon što sasluša Srbiju.
MED9 čini devet država, odnosno točno jednu trećinu od 27 članica EU-a. To je važna brojčana podudarnost, ali ne znači da je Splitska deklaracija zahtjev za obustavom pregovora. Sama deklaracija ne pokreće taj postupak, niti njezine potpisnice mogu same donijeti odluku o suspenziji. Za to bi bio potreban formalni korak prema Komisiji, njezina preporuka i odluka Vijeća. Također bi trebalo utvrditi da je dosegnut prag ozbiljnog i trajnog kršenja vrijednosti Unije, a ne samo postojanje politički sporne izjave ili događaja.
Hrvatski zahtjevi već su ugrađeni u pregovore
Hrvatska je 2016. blokirala otvaranje poglavlja 23 dok se u zajedničko stajalište EU-a ne uključe njezini zahtjevi. Među njima su bili suradnja u procesuiranju ratnih zločina, rješavanje pitanja sporne srbijanske nadležnosti za zločine počinjene u susjednim državama, zaštita manjina te suradnja u traženju nestalih i posmrtnih ostataka. U pregovaračke obveze uvršteni su i razmjena informacija te prava žrtava na pravdu i naknadu. To pokazuje da članica može zaustaviti pojedini korak dok se ne dogovore uvjeti, ali i da je takva blokada dio formalnog pregovaračkog procesa, a ne posljedica političke deklaracije.
Europska komisija je u izvješću o Srbiji za 2025. navela da su političke stranke, političari i mediji nastavili pružati prostor osuđenim ratnim zločincima te poricati ratne zločine, uključujući genocid u Srebrenici, bez posljedica. Izvješće bilježi i slab napredak u suradnji s Hrvatskom na ratnim zločinima. U dijelu o nestalima Komisija navodi da je na području bivše Jugoslavije ukupno još 9.624 osoba nestalo tijekom sukoba. Taj regionalni broj ne pripisuje odgovornost samo Srbiji, ali pokazuje razmjere pitanja koje Hrvatska u pregovorima godinama smatra važnim.
Odgovor ovisi o provedbi
Splitska deklaracija sama po sebi ne može zaustaviti ulazak Srbije u Europsku uniju. Može, međutim, učvrstiti političko zajedništvo država koje traže da se odnos prema ratnim zločinima, pomirenju i žrtvama ozbiljno uzme u obzir u pristupnim pregovorima.
Stvarnu težinu neće odrediti samo riječi iz Splita, nego hoće li se one pretvoriti u provjerljiva mjerila i hoće li države članice biti spremne primijeniti postojeća pravila. EU već ima načine da uspori pregovore, blokira pojedine korake ili, u slučaju ozbiljnog i trajnog kršenja temeljnih vrijednosti, pokrene postupak obustave. Splitska deklaracija nije taj postupak — ona je politički signal da odnos prema ratnim zločinima neće biti izdvojen iz rasprave o članstvu.
Izvori
Izvor:PHB
