Za napad na Hrvatsku ne trebaju ni tenkovi ni rakete: Akrap upozorio na opasnost koja prijeti iznutra

U suvremenim sukobima nije uvijek potrebno uništiti protivničku vojsku da bi se ostvarila pobjeda. Dovoljno može biti uvjeriti protivnika da svoje obrambene sposobnosti uopće ne upotrijebi.

To je jedna od ključnih poruka Gordana Akrapa, prorektora Sveučilišta obrane i sigurnosti 'Dr. Franjo Tuđman', koji je na 11. Zagreb Security Forumu govorio o hibridnim prijetnjama, ruskim operacijama utjecaja i ulozi umjetne inteligencije u budućim ratovima, piše Večernji list.

Forum je održan 9. i 10. listopada u zagrebačkom hotelu Westin, a okupio je domaće i međunarodne stručnjake za obranu, sigurnost i strateške studije.

Rusija može ostvarivati ciljeve bez vojnog napada

Akrap smatra da su među glavnim metama suvremenog hibridnog ratovanja povjerenje građana u institucije, društveno zajedništvo i sposobnost samostalnog donošenja odluka.

Prema njegovu tumačenju, napadač nastoji potaknuti unutarnje podjele, oslabiti povjerenje u saveznike i stvoriti okolnosti u kojima društvo samo odustaje od zaštite vlastitih interesa.

'Najuspješnija operacija utjecaja nije ona u kojoj napadnuti govori ono što mu poručuje napadač, nego ona u kojoj napadnuti počne govoriti ono što je zaključio, na temelju djelovanja napadača, vjerujući da je to mišljenje i posljedična odluka potpuno njegova', upozorio je.

Upravo zato, ističe, informacijske manipulacije mogu biti jednako važne kao konvencionalna vojna sredstva.

Upozorio na rusku propagandu u Srbiji

Govoreći o ruskim informacijskim operacijama, Akrap je posebno izdvojio Srbiju, za koju smatra da pokazuje visoku razinu prihvaćanja ruskih političkih poruka i propagande.

Usporedio je pritom troškove suvremenog vojnog naoružanja s mogućnostima dugotrajnog djelovanja u informacijskom prostoru.

Kao primjer naveo je ruski borbeni zrakoplov Su-57, čiju je izvoznu cijenu procijenio na približno 100 milijuna eura, te prosječnu novinarsku plaću u Srbiji, za koju je naveo da iznosi oko tisuću eura.

Njegova je poanta da Rusija za cijenu jednog skupog vojnog sustava može godinama financirati različite oblike informacijskog utjecaja.

Akrap je pritom iznio tvrdnju da pojedini novinari i medijski akteri mogu biti dio takvih mreža, no nije naveo konkretne dokaze o pojedinačnim isplatama.

Među instrumentima ruskog informacijskog djelovanja spomenuo je RT, Sputnik i različite medijske mreže utjecaja.

Prema njegovoj ocjeni, takve operacije koriste postojeće društvene podjele i nezadovoljstvo te ih povezuju s porukama koje odgovaraju strateškim interesima Moskve.

Četiri infrastrukture ključne za opstanak društva

Akrap je iznio i svoje viđenje kritične infrastrukture, koju ne ograničava samo na fizičke sustave.

Prema njegovu mišljenju, četiri su temeljna područja o kojima ovisi opstanak zajednice: opskrba vodom, proizvodnja i distribucija hrane, energija te identitet.

Upravo identitet smatra posebno važnom metom suvremenih hibridnih napada.

Objasnio je da društvo mora štititi ono što naziva kognitivnom infrastrukturom, odnosno sposobnost građana da prepoznaju manipulacije, razumiju stvarnost i samostalno odlučuju.

Takva infrastruktura, prema njegovu tumačenju, uključuje povjerenje između građana i institucija, društvenu povezanost i otpornost na vanjske pokušaje utjecaja.

'Čovjek jest moderna bojišnica. Zato ga trebamo educirati, educirati i educirati. Ali i štititi. Preventivno, ne naknadno', poručio je.

Iskustvo Domovinskog rata kao pouka za današnje sukobe

Govoreći o načinima obrane od suvremenih prijetnji, Akrap se osvrnuo i na hrvatsko iskustvo iz Domovinskog rata. Podsjetio je da Hrvatska na početku rata nije raspolagala vojnom, tehnološkom ni brojčanom nadmoći.

Prema njegovoj ocjeni, ključnu ulogu imali su zajedništvo, političko vodstvo, međunarodni odnosi i pravilno određivanje strateških prioriteta.

Posebno je izdvojio ulogu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, za kojeg smatra da je postavio važne strateške smjernice.

Među njima su bili održavanje komunikacije s međunarodnim partnerima, smanjivanje protivničke sposobnosti okupljanja saveznika te usmjeravanje ograničenih resursa na najvažnije ciljeve.

Akrap smatra da su te pouke primjenjive i na današnje sukobe, uključujući rat u Ukrajini.

Umjetna inteligencija mijenja ratovanje, ali donosi novu opasnost

Značajan dio izlaganja Akrap je posvetio umjetnoj inteligenciji, upozorivši da njezin ubrzani razvoj mijenja način prikupljanja informacija, planiranja operacija i donošenja vojnih odluka.

Posebno je istaknuo opasnost od prepuštanja odluka o uporabi sile algoritmima.

'Što više odluka o uporabi sile prepuštamo algoritmima, to se više mijenja odnos između čovjeka, tehnologije, odgovornosti i etičnosti', rekao je.

Umjetna inteligencija može analizirati goleme količine podataka i otkrivati obrasce koje ljudi teško prepoznaju, ali Akrap upozorava da se istim mogućnostima koriste i protivnici.

Otvorio je i pitanje sigurnosti samih sustava umjetne inteligencije.

Prema njegovu mišljenju, posebno bi opasno bilo kada bi institucije koristile modele koji su pod izravnom ili neizravnom kontrolom protivničkih država.

U takvim okolnostima, upozorio je, protivnik bi mogao steći uvid u informacije i procjene onih koji se tim sustavima koriste.

'Prevelika ovisnost o umjetnoj inteligenciji može dovesti do kognitivne atrofije'

Akrap smatra da razvoj umjetne inteligencije zahtijeva i promjene obrazovnog sustava.

Predložio je da se ti alati postupno uključe u gotovo sve sveučilišne studijske programe, ali uz važan uvjet: studenti najprije moraju razviti sposobnost samostalnog razmišljanja.

Upozorio je da pretjerano oslanjanje na umjetnu inteligenciju može oslabiti sposobnost kritičkog prosuđivanja.

'Prevelika ovisnost o umjetnoj inteligenciji može dovesti do opadanja kognitivnih sposobnosti naših studenata, do njihove kognitivne atrofije', rekao je.

Zato smatra da bi studenti u početnoj fazi obrazovanja trebali učiti bez korištenja umjetne inteligencije, a tek nakon usvajanja temeljnih znanja početi koristiti njezine mogućnosti.

Naglasio je da tehnologija može pomoći u učenju i donošenju odluka, ali ne smije zamijeniti ljudsku odgovornost.

Tko će pobjeđivati u budućim ratovima?

Akrap smatra da u budućim sukobima neće nužno pobjeđivati oni koji raspolažu najvećim količinama oružja ili najnaprednijom umjetnom inteligencijom.

Prednost će, prema njegovoj ocjeni, imati države i društva koja mogu brže razumjeti prijetnje, prilagoditi se promjenama i donositi kvalitetnije odluke.

Upravo zato smatra da ulaganja u obrazovanje, kritičko razmišljanje i društvenu otpornost moraju postati jednako važna kao ulaganja u vojnu tehnologiju.

'U budućim sukobima i ratovima neće pobijediti onaj tko bude imao najviše umjetne inteligencije i tehnologije, nego onaj tko će najbolje razumjeti kako koristiti umjetnu inteligenciju', poručio je.

Zaključio je da tehnološki napredak ne smije dovesti do slabljenja ljudske sposobnosti razumijevanja svijeta.

'Tehnologija je uistinu promijenila način ratovanja, ali kvaliteta čovjeka koji donosi odluku i dalje odlučuje o tome hoće li tehnologija biti sredstvo sigurnosti ili sredstvo vlastite propasti', istaknuo je Akrap.