17. RUJNA 1991. – ZDRAVKO JURIĆ POLOŽIO ŽIVOT ZA VUKOVAR: Na Lužcu poginuo pripadnik vinkovačkih Kuna

Na današnji dan prije 35 godina, 17. rujna 1991., na Lužcu u Vukovaru poginuo je Zdravko Jurić iz Otoka.

Prema sjećanju njegovih suboraca, od kolovoza 1990. bio je pripadnik hrvatske policije, a od prvoga dana ustroja vinkovačke brigade bio je njezin pripadnik. U rat je ušao među ljudima koji su prvi stali na branik Hrvatske, u vrijeme kada se tek stvarala obrana, a svaka puška i svaki čovjek imali su golemu vrijednost.

Njegova pogibija vezana je uz obranu Kukuruznog puta – opasnog koridora koji je povezivao Bogdanovce i Vukovar. Nakon što je Jugoslavenska narodna armija blokirala glavne prometnice, mreža poljskih putova postala je jedina veza s opkoljenim gradom. Tim su pravcem u Vukovar dopremani oružje, streljivo, lijekovi i hrana, a iz grada su izvlačeni ranjenici, žene i djeca. Više o nastanku i obrani Kukuruznog puta

Na tom su koridoru branitelji podizali bunkere i zemunice te svakodnevno izlagali živote topničkoj i tenkovskoj vatri. Dana 17. rujna 1991. JNA je pokrenula snažan tenkovsko-pješački napad s ciljem presijecanja puta prema Vukovaru.

U vojno-povijesnom prikazu navodi se da su toga dana poginuli Damir Šokčević, Dubravko Ćorić i Zdravko Jurić, svi pripadnici 2. satnije „Kmerovi“ 2. pješačke bojne 3. brigade ZNG-a. Ranjena su još četvorica pripadnika. Branitelji su napad odbili i spriječili presijecanje važnog koridora.

Zdravko Jurić nalazio se u bunkeru koji je pogođen. Krhotine i geleri prekinuli su njegov život, ali nisu mogli prekinuti sjećanje na čovjeka koji je branio Vukovar i Hrvatsku. Njegova pogibija i danas svjedoči koliko je bila teška obrana svakog metra zemlje oko grada heroja. Portal hrvatskih branitelja

Na dan njegove pogibije postrojba se službeno još vodila kao 3. „A“ brigada ZNG-a „Kune“. Naziv 3. gardijska brigada dobila je kasnije, ali njezin ratni put i žrtve pripadnika ostali su trajno povezani s Vinkovcima, Vukovarom i obranom istočne Slavonije.

Danas, nakon 35 godina, o Zdravku Juriću treba govoriti s poštovanjem i zahvalnošću. Možda nema velikih biografija i brojnih zapisa o njegovu životu, ali među suborcima i ljudima koji znaju istinu o Domovinskom ratu njegovo ime nije zaboravljeno.

Ipak, ima nas koji znamo tko si bio i koliko si volio ono za što si život dao.

Zdravko, neka ti je vječna hvala i slava, viteže.

Počivao u miru Božjem.