KAKO SMO USPJELI POBJEDITI JNA

Na moj upit kada zapravo počinje rat u Hrvatskoj, jer ta činjenica nije jednoznačna, Marijan odgovara: „Da, to je zanimljivo pitanje, jer istočno od nas vlada teorija da je u Jugoslaviji sve bilo divno i krasno dok nije HDZ došao na vlast. Ali od ljeta 1988., dakle od prvih mitinga u Novom Sadu, Jugoslavija živi u nekoj vrsti povišene temperature. Već tada se praktički živi u izvanrednom stanju i to je zapravo početak redefiniranja Jugoslavije, a sljedeća faza tog redefiniranja bio je rat. Milošević je to tako postavio: redefinira se avnojska Jugoslavija, ukidaju se pokrajine, pa ili ćete prihvatiti taj plan ili će progovoriti oružje. I progovorilo je oružje.“

Na moj upit da mi pokuša skenirati događaje koji će označiti uvod u sam rat, povjesničar će dodati: „Dakle, desetak dana prije pobjede HDZ-a na izborima razoružana je Teritorijalna obrana, a već 17. kolovoza 1990. izbit će pobuna u Kninu. Vidite, Srbi će sami odlučiti baš taj dan, 17. kolovoza, odrediti kao početak rata. I to nije neutemeljeno, jer od tog dana Hrvatska više ne kontrolira sav svoj teritorij, tako da je Hrvatska od tada u ratu, samo što je taj rat na početku niskog intenziteta.“

Na moj upit da bi se zapravo 25. lipnja 1991. mogao uzeti kao početak punog rata, Marijan odgovara da je samo dan nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost doista početak rata punog kapaciteta jer je već drugi dan napadnuta policijska postaja u Glini.

Na moju konstataciju da su strani mediji, čak i oni koji su nam bili skloni, tvrdili da nećemo izdržati dulje od par tjedana, Marijan odgovara da su se te procjene temeljile na činjenici da nismo imali oružja, da nam je oružje Teritorijalne obrane oteto i još nam je uveden embargo.

Marijan dodaje: „Vidite, službene procjene Beograda govorile su da oni mogu od istočnih granica Hrvatske do Nove Gradiške doći za šest do osam dana, ondje se spojiti s banjalučkim korpusom i krenuti dalje. Osim toga, vanjske procjene temeljile su se i na ogromnim izdvajanjima za JNA. To je bila jedna od najskupljih vojski u svijetu, izdvajanja za JNA bila su najveća u Europi, tako se osamdesetih godina za JNA izdvajalo čak 6,18 posto ukupnog BDP-a Jugoslavije. Inflacija to jede pa je to palo na realnih 4,8 posto. Usporedbe radi, Hrvatska danas izdvaja dva posto. No Hrvatska je osamdesetih za JNA davala toliko da je svake godine mogla sama kupiti eskadrilu Rafalea. Sedamdesetih smo davali još više…“

Na moj upit kako je onda bilo moguće pobijediti jednu tako skupu, sofisticiranu, silno naoružanu vojsku, Marijan će reći: „Ja sam vam doktorirao na temi JNA od 1987. do 1992. i mislim da razumijem što se dogodilo. Najprije, JNA je izgrađivana kao jugoslavenska vojska tako da se dobar dio oficira JNA ipak nije mogao poistovjetiti sa srpstvom, premda je većinski oficirski kadar bio srpski i crnogorski. Drugo, to je bila ogromna vojska s ogromnim brojem postrojbi, a zapravo se dogodilo da su imali virtualnu vojsku. Osim toga, kad mirnodopska vojska prelazi na ratno stanje, redovito se događa da jedan dio oficirskog kadra jednostavno ne funkcionira u tim uvjetima. Tu vam onda isplivaju najbeskrupulozniji likovi poput Ratka Mladića. S druge strane, oni su sad radili nešto što nikad nitko prije nije radio. Recimo, u istočnu Slavoniju poslali su gardijsku diviziju, a ona ima tri mehanizirane brigade i još su dobili jednu oklopnu. Mehanizirana brigada u maršu vam je duga 80 kilometara. No oni nisu znali razviti tu brigadu jer nikad nitko od njih to prije nije radio, nikad nitko nije uvježbavao. To su vam te kolone koje su naši pogađali i zaustavljali na samom početku.“

Na moj upit kolike su snage poslali na istočnu Slavoniju, Marijan precizno odgovara: „Vidite, JNA je na istočnu Slavoniju poslala sedam mehaniziranih i dvije oklopne brigade, a ukupno je 1991. godine imala 11 mehaniziranih i šest oklopnih brigada. U ratu protiv Hrvatske JNA od svih svojih snaga nije angažirala samo oklopnu brigadu iz Makedonije, jednu mehaniziranu na Kosovu, a u Sloveniji je bila jedna oklopna brigada koja je bila blokirana. Sve drugo što su imali poslali su na Hrvatsku.“

NASTAVLJA SE..

Knjiga „Hrvatske povijesne istine 1“ može se naručiti na telefon 099 3996 011. Cijena knjige je 20 eura, dostava izdavača pouzećem, poštarina plaćena

Ovaj tekst je autorska kolumna. Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne moraju odražavati stavove Uredništva Portala hrvatskih branitelja. Kolumna je objavljena u svrhu razmišljanja, poticanja javne i argumentirane rasprave.