NAJPRIJE SU NAS RAZORUŽALI A ONDA ZVJERSKI NAPALI (DRUGI DIO)

Bilo ih je 12 posto u nacionalnoj strukturi, a činili su 60, 70, nerijetko i do 80 posto kadrova represivnog aparata. Kozlica dodaje: “Kad je preuzela vlast u Hrvatskoj, nova vlast je u tom represivnom sustavu bila posve nemoćna. Teritorijalna obrana razoružana, utjecaj u JNA nikakav, policija je doduše bila posve u ingerenciji  nove vlasti ali je struktura policije bila takva da u nju niste mogli imati povjerenja kad krećete u promjene.

 Unatoč tome, nova hrvatska vlast nije krenula na neko čišćenje nego se balans htio dohvatiti tako da se zapošljavanjem novih ljudi ta neravnopravnost razriješi. Kad se s tim ozbiljnije pokušalo onda je uslijedila pobuna, upravo u policijskim redovima“. Beograd je očito vrlo pažljivo analizirao situaciju u Hrvatskoj, bilo im je jasno da nova  vlast od represivnog sustava ima tek jedan dio policije i poslan je signal u općinama u kojima su Srbi imali većinu da se sa pobunom može početi. 

Jer hrvatska vlast jednostavno nema dovoljno snage da se tome represivno suprotstavi. Koji potez u tom trenutku vuče Tuđman? „Hrvatski predsjednik traži da se upravo u policiji počne graditi novi represivni sustav.

 Raspisivani su natječaji za nova policijska zvanja, tu su se pojavili mladi kadrovi koji su odmah poslani na ubrzane tečajeve, već početkom kolovoza. Od tri tisuće mladih, odabrano je njih 1700 čija je obuka odmah uključivala i vojne elemente“ reći će Kozlica. On dodaje da su ti mladi kadrovi dobili povjerenje da čuvaju vitalne objekte u Zagrebu jer je Tuđman u te mlade kadrove imao povjerenja. 

Primjerice, navodi Kozlica, antiteroristička jedinica u Lučkom je sa zatečenim kadrovima bila neupotrebljiva, i zato se povlače najkvalitetniji mladi kadrovi sa ove izobrazbe i upravo oni popunjavaju postrojbu u Lučkom već u rujnu 1990. Drugi dio tih mladih kadrova se šalje u policijske postaje širom Hrvatske, a ostali mladi kadrovi koji su tek došli se šalju u Rakitje i ondje će sutra nastati slavni Tigrovi. Kozlica ističe da je JNA u ljeto 1990 razmatrala mogućnost uhićenja ključnih osoba Hrvatske i Slovenije, no da su procijenili da se nisu ispunile sve okolnosti da se tada u to krene.

VOJNI UDAR JE PLANIRAN 25.1.1991. TENKOVI SU KRENULI PREMA ZAGREBU

Najopasniji pak trenutak prije velikog rata, Kozlicaprocjenjuje 25.siječanj 1991 kad je JNA detaljno planirala vojni udar u Hrvatskoj, a tenkovi iz Dugog sela su krenuli prema centru glavnog grada. Naime, prikupivši podatke da se Hrvatska počela naoružavati i formirati dobrovoljačke jedinice, JNA je odlučila uvesti izvanredno stanje. 

Prvi plan je bio prosinac 1990, ali tada nije održana sjednica Predsjedništva SFRJ pa je to otpalo. Ta je sjednica održana 9.siječnja 1991 i Hrvatskoj je naloženo da u roku od deset dana preda kompletno naoružanje koje je prikupljeno i podijeljeno po terenu dobrovoljačkim skupinama. No, za tih deset dana predan je mali broj naoružanja i to ne u vojarne JNA nego u policijske postaje.

 JNA je tada pobjesnila, sazvala novu hitnu sjednicu predsjedništva SFRJ te premijera svih republika kao i čelnika svih republičkih parlamenata. Zato u Beograd odlaze tri hrvatska čelnika: Tuđman, Manolić i Domljan. Sastanci i razgovori su trajali cijeli dan, a tom prigodom je tiskano specijalno izdanje „Narodne armije“ u kojem je detaljno navedeno tko je u kojem gradu i mjestu u Hrvatskoj koliko oružja kome podijelio. KOS je očito imao detaljne informacije.

 U pauzi koja je dana navečer novi šok. U sred dnevnika pušten je film o Špegelju gdje je hrvatski general tajno sniman i gdje je detaljno govorio o mogućem ratu i načinima obrane. Špegelju je bio podmetnut sin jednog njegovog dobrog prijatelja koji je bio agent KOS-a i on ga je tajno snimio. Tuđman je najprije bio iznenađen, iako je zapravo bio revoltiran neobičnom naivnošću jednog iskusnog generala kakav je bio Špegelj. 

Dok su u Beogradu trajalimučni razgovori, u Zagrebu su finiširani zadnji detalji mogućeg vojnog udara. „Zagreb je tog dana doslovno bio na nogama. Policija, naoružane postrojbe dragovoljaca  i nove specijalne policijske snage su bile na svim važnim punktovima. 

Specijalci su spavali na tajnim mjestima i bili su obučeni u civile. S druge strane jedna tenkovska bojna je iz Dugog sela poslana prema zagrebačkoj zračnoj luci i ondje su čekali zapovijed da zauzmu zračnu luku. Paralelno s tim u Zagreb su poslani specijalci iz Niša i Pančeva i oni su čekali zapovijed za akciju. 

Sve je bilo spremno za izvođenje vojnog udara. No, Tuđman je sjajno pregovarao u Beogradu, osim toga predsjedništvo SFRJ nije bilo jedinstveno tako da JNA službenu dozvolu za vojni udar nije mogla dobiti i to je vjerojatno bio razlog zbog čega tenkovska jedinica nije dobila naredbu o uhićenju niti niški specijalci naredbu za akciju“ ističe Kozlica. On dodaje da je hrvatsko izaslanstvo išlo u Beograd sa dva zrakoplova koji su se teško po magli noću spustili u Zagreb.

 Iako je u zraku lebdjela mogućnost vojnog udara, zagrebačku zračnu luku su blokirali dragovoljci i policija, mase kamiona i raznih vozila. Sve su zagrebačke vojarne bile blokirane, prometnice i mostovi pod kontrolom hrvatskih snaga, a vojarne su okruživali osim dragovoljačkih jedinica i kamioni natovareni teškim teretom, tako da nitko iz vojarni nije mogao ni ući ni izaći i da je akcija krenula. 

Hrvatska se koliko je mogla pripremila za ključnu bitku u kojoj je pokušaj državnog udara i uvođenja izvanrednog stanja visilo o niti.

Knjiga „Hrvatske povijesne istine 1“ može se naručiti na telefon 099 3996 011. Cijena knjige je 20 eura, dostava izdavača pouzećem, poštarina plaćena.  

Ovaj tekst je autorska kolumna. Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne moraju odražavati stavove Uredništva Portala hrvatskih branitelja. Kolumna je objavljena u svrhu razmišljanja, poticanja javne i argumentirane rasprave.