TORCIDA, NE MOŽE SE U KNINU KLANJATI PUMAMA, A U VARAŽDINU PALITI TRIBINU!

Torcida je učinila nešto vrijedno poštovanja. Pozvala je hrvatske branitelje, njihove obitelji, navijačke skupine i cijeli hrvatski narod da se 5. kolovoza okupe u Kninu i mimohodom obilježe Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 31. obljetnicu Vojno-redarstvene operacije Oluja.

U pozivu su napisali kako sloboda koju danas živimo nije darovana, nego izborena hrabrošću, zajedništvom i žrtvom onih koji su za Hrvatsku dali najviše. To je istina. Svaka riječ na svom je mjestu.

Zato Torcidi treba zahvaliti. Iskreno i bez ikakvog podsmijeha. Posebno treba zahvaliti hrvatskim braniteljima iz njezinih redova na čiju je inicijativu mimohod i pokrenut. U vremenu u kojem se hrvatske pobjede često pokušavaju umanjiti, a Domovinski rat gurnuti u zaborav, važno je kada tisuće mladih nose hrvatske zastave i dolaze odati počast pobjednicima.

Ali zahvalnost nije bjanko-ček za šutnju.

Jer dok je poziv na dostojanstvenu proslavu Oluje još bio svjež, iz Varaždina su stigle slike koje s dostojanstvom nemaju nikakve veze.

Nakon utakmice Varaždina i Hajduka, završene pobjedom domaćina 2:1, dio Hajdukovih navijača na gostujućoj tribini zapalio je sjedalice. Vatra je zahvatila dio sektora u kojem je bila smještena Torcida, a morali su intervenirati vatrogasci. To nisu glasine ni navijačko prepucavanje. Postoje snimke, fotografije i izvještaji s mjesta događaja.

Nije zapaljen cijeli stadion, kako su neki napisali, ali nemojmo ni nekoliko zapaljenih sjedalica pokušavati prikazati kao nevažnu sitnicu. Vatra na stadionu nije koreografija. Uništavanje tuđe imovine nije ljubav prema klubu. To je divljaštvo.

Cijena ulaznice, zaštitna ograda, stanje sanitarnih čvorova, odnos uprave Varaždina prema gostujućim navijačima, poraz Hajduka ili obranjeni jedanaesterac Marka Livaje – ništa od toga ne može biti opravdanje za paljenje tribine.

Znate li u čiji ste grad došli?

Varaždin nije samo još jedno gostovanje na nogometnoj karti Hrvatske. Varaždin je grad 7. gardijske brigade „Puma“, jedne od najelitnijih postrojbi pobjedničke Hrvatske vojske.

Pume su ustrojene krajem 1992. godine. Prošle su karlovačko, zadarsko i šibensko bojište, surove položaje na Dinari te operacije Zima ’94. i Skok 1, kojima su stvoreni preduvjeti za konačno oslobođenje Hrvatske.

U Oluji su Pume, zajedno s pripadnicima 4. gardijske brigade „Pauci“, među prvima ušle u oslobođeni Knin. Ministarstvo obrane izričito navodi da su pripadnici 7. gardijske brigade prvi ušli u grad i izvjesili hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi.

Devedeset pripadnika Puma poginulo je u Domovinskom ratu, a jedan se vodio kao nestao. Iza tih brojki ostale su majke, očevi, supruge, djeca, suborci i prijatelji. Ostale su prazne stolice za obiteljskim stolovima i imena uklesana u kamen.

Zato se Torcidu mora pitati: znaju li oni koji su palili sjedalice u kakvom su se gradu nalazili? Znaju li kome duguju mogućnost da slobodno putuju Hrvatskom, navijaju za svoj klub i nose hrvatske zastave?

Možda počinitelji nisu ni pomislili na Pume. Možda njihov čin nije bio namjerno usmjeren protiv hrvatskih branitelja. Ali upravo je u tome problem. Nisu mislili ni na koga osim na vlastiti bijes.

Da, Torcida, ljudi koji su stajali u vašem sektoru i pod vašim obilježjima ovim su činom povrijedili Pume. Ne zato što stadion pripada brigadi i ne zato što je svaki Varaždinac bio njezin pripadnik, nego zato što se samo nekoliko dana prije proslave Oluje zapalila tribina u gradu postrojbe koja je među prvima donijela slobodu u Knin.

To je moralna pljuska onima koje sada pozivate u mimohod.

Hrvatska zastava nije navijački rekvizit

Domoljublje se ne dokazuje samo velikim transparentima, bakljama i glasnim pjesmama. Domoljublje se dokazuje odnosom prema vlastitoj zemlji, njezinim gradovima, ljudima i imovini.

Ne može se jednoga dana pisati da žrtva hrvatskih branitelja nikada ne smije biti zaboravljena, a drugoga dana šutjeti dok ljudi pod obilježjima vlastite skupine pale tribinu u gradu 7. gardijske brigade.

Ne može se u Kninu uzvikivati „Torcida pro patria“, a onda dopustiti da hrvatski građani plaćaju štetu nastalu u Varaždinu. Domovina nije samo Split. Domovina je i Varaždin. I Vukovar. I Dubrovnik. I Osijek. I Šibenik. I svako hrvatsko mjesto za koje su branitelji ginuli.

Devedeset pripadnika Puma nije položilo život da bi hrvatski gradovi trideset godina poslije postali neprijateljski teritorij zbog rezultata nogometne utakmice. Poginuli su da bismo živjeli u slobodnoj i sigurnoj Hrvatskoj.

Pume su vam izborile pravo da navijate, prosvjedujete, razvijete transparent i glasno kažete da se s nečim ne slažete. Nisu vam izborile pravo da palite tuđe.

Torcida mora jasno reagirati

Ne prihvaćam opravdanje da je riječ samo o „nekoliko pojedinaca“. Kaznenu i prekršajnu odgovornost moraju snositi konkretni počinitelji i njih treba utvrditi policija. Ali javna i moralna odgovornost vodstva skupine počinje onoga trenutka kada se incident dogodi u njezinu sektoru, pod njezinim imenom i pred očima njezinih članova.

Torcida zato mora javno i nedvosmisleno osuditi paljenje sjedalica. Mora se ispričati Varaždinu, NK Varaždinu, pripadnicima i obiteljima 7. gardijske brigade „Puma“ te svim normalnim navijačima Hajduka kojima je ovim činom nanesena sramota.

Ako doista stoji iza riječi objavljenih u pozivu za Knin, neka pomogne u utvrđivanju odgovornih i sudjeluje u podmirenju nastale štete. To bi bio čin snage. Šutnja, relativiziranje i skrivanje iza mase bili bi čin kukavičluka.

Prava Torcida, ona u kojoj ima hrvatskih branitelja i ljudi koji iskreno vole Hrvatsku, mora se prva obračunati s onima koji njezino ime pretvaraju u opravdanje za nasilje i uništavanje.

Prije Knina – isprika Varaždinu

Torcida je dobrodošla u Knin. Dobrodošao je svaki čovjek koji dolazi čista srca zahvaliti hrvatskim braniteljima i proslaviti najveću hrvatsku pobjedu.

Ali prije nego što stanete pred vojarnu „Andrija Matijaš Pauk“ i krenete ulicama grada koji su oslobodili Pauci i Pume, sjetite se vatre na varaždinskoj tribini.

Sjetite se devedesetorice poginulih pripadnika Puma.

Spustite glavu pred njihovom žrtvom i priznajte da se ovo nije smjelo dogoditi.

Torcida, hvala vam za mimohod. Hvala vam što ne dopuštate da Oluja padne u zaborav. Hvala hrvatskim braniteljima iz vaših redova.

Ali ispričajte se Varaždinu.

Osudite počinitelje.

Platite štetu.

I više nikada nemojte dopustiti da se pod vašim imenom pali ono što su hrvatski branitelji krvlju oslobađali.

Pume su u Knin donijele vatru hrvatske slobode. Pojedinci iz vašega sektora u Varaždin su donijeli vatru besmisla i sramote.

Naučite razliku.

I zapamtite: žrtvi hrvatskih branitelja ne zahvaljuje se riječima samo 5. kolovoza. Zahvaljuje joj se ponašanjem svakoga dana u godini.