08. RUJNA U SPISIMA ICJ-a: JNA ŠARENGRADU POSTAVLJA ULTIMATUM – PREDAJTE ORUŽJE ILI SLIJEDI NAPAD

Šarengrad, hrvatsko selo na Dunavu između Vukovara i Iloka, u rat je 1991. ušao s nešto više od tisuću stanovnika. Prema popisu stanovništva bilo ih je 1.005, od čega 904 Hrvata i 48 Srba. Upravo će to selo, gotovo potpuno hrvatsko, postati jedna od točaka na kojima se može pratiti način na koji je JNA u istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu postupno prelazila od demonstracije sile i ultimatuma do topničkog napada, ulaska oklopa i protjerivanja stanovništva.

U hrvatskom Memorijalu podnesenom Međunarodnom sudu pravde u predmetu Hrvatska protiv Jugoslavije, pod poglavljem posvećenim Šarengradu, izričito stoji da je 8. rujna 1991. JNA postavila ultimatum da se do sljedećeg jutra preda hrvatsko oružje. Prema toj kronologiji, oružje je 9. rujna u 9 sati položeno ispred mjesne škole, a stanovništvo se predalo.

To nije bila obična vojna zapovijed. Šarengrad se nalazio na krajnjem istoku Hrvatske, uz Dunav i neposredno prema Srbiji, u prostoru na kojem su jedinice JNA imale neusporedivu prednost u topništvu, oklopu i mogućnosti djelovanja s druge strane državne granice.

Ultimatum nije značio kraj napada

Prema istoj verziji događaja iz hrvatskog Memorijala, predaja oružja nije spriječila nastavak vojne akcije. Dokument navodi da je slijedio minobacački napad, nakon čega su prema selu krenula dva oklopna vozila i Šarengrad je zauzet bez otpora. Memorijal uz te događaje navodi pogibije civila i pripadnika ZNG-a, pretrage hrvatskih kuća te napade na ljude koji su pokušavali napustiti selo.

Hrvatski podnesak navodi i da su JNA i pridružene srpske snage djelovale s obje strane Dunava. U operacijama oko Šarengrada pojavljuju se 2. gardijska proleterska mehanizirana brigada JNA, 252. oklopna brigada, jedinice srpske Teritorijalne obrane i srpske paravojne formacije.

Šarengrad tako nije bio izoliran incident. Nalazio se u pojasu Bapska – Šarengrad – Ilok, dok se nekoliko desetaka kilometara zapadnije već vodila bitka za Vukovar.

Topništvo preko Dunava, oklop prema selu

Svjedočanstva priložena Međunarodnom sudu pravde opisuju napade topništvom s područja Bačke preko Dunava, dolazak oklopnih transportera i pretraživanje kuća. Jedan svjedok opisao je kako je oružje prikupljano upravo kod škole, dok drugi svjedoci govore o granatiranju sela prije ulaska JNA.

Posebna meta bila je i katolička crkva sv. Petra i Pavla. Hrvatski Memorijal navodi da je zvonik pogođen, da je JNA nastavila gađati crkvu te da su teško oštećeni ili uništeni crkveni i samostanski objekti.

U sudskim spisima postoji važna razlika u datumima

Naknadno prikupljena dokumentacija pokazuje da kronologiju iz prvog hrvatskog Memorijala treba čitati vrlo oprezno.

U kasnijem hrvatskom podnesku ICJ-u izričito je navedeno da dodatni dokazi potvrđuju kako je Jule – Julije Saračević poginuo u minobacačkom napadu na Šarengrad 4. listopada 1991., a ne početkom rujna kako proizlazi iz ranije kronologije.

Još je važnija presuda Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u predmetu Stanišić i Simatović. Sudsko vijeće ondje navodi da je JNA 4. listopada 1991. napala Bapsku i Šarengrad, pri čemu je bilo civilnih žrtava i uništavanja imovine. U istoj presudi opisan je obrazac koji su međunarodni promatrači uočavali na tom području: vojna prisutnost i zastrašivanje, zatim topničko ili minobacačko granatiranje, ultimatum za predaju oružja, vojni napad te potom djelovanje paravojnih snaga.

Drugim riječima, činjenica da je JNA Šarengradu postavljala zahtjeve za razoružanje i da je nakon toga uslijedio napad dobro je dokumentirana, ali datum 8. rujna iz prvog hrvatskog Memorijala nije moguće uzeti kao konačno potvrđenu kronologiju.

4. listopada počinje ono što Šarengrad pamti kao otvoreni napad

Svjedočenja priložena samom hrvatskom predmetu pred ICJ-em uglavnom vode prema 4. listopada 1991.

Jedna svjedokinja navodi da je upravo toga dana oko 12.30 počelo granatiranje sa srbijanske strane Dunava. Drugi iskazi također početak neposrednog napada smještaju u početak listopada, a jedan izrijekom navodi da je nakon odbijanja zahtjeva za predaju oružja JNA 4. listopada započela topnički napad.

I dokumentacija koja rekonstruira djelovanje JNA iz njezinih vlastitih operativnih spisa početak granatiranja Šarengrada smješta na 4. listopada, uz angažman 2. gardijske proleterske mehanizirane brigade, 252. oklopne brigade, dijelova drugih jedinica JNA i Teritorijalne obrane.

Toga dana u Šarengradu poginuli su Miroslav Gudelj i Duško Lovrić, pripadnici 1. gardijske brigade „Tigrovi“, te Julije Saračević, pripadnik šarengradske obrane. Lokalne komemoracije upravo 4. listopada obilježavaju kao početak otvorenog napada na mjesto.

Nakon vojske počinje progon stanovništva

Ulaskom JNA priča nije završila.

U hrvatskoj dokumentaciji pred ICJ-em opisane su pretrage kuća, oduzimanje imovine, uhićenja, premlaćivanja, prisilni rad i sustavno zastrašivanje preostalih Hrvata. Svjedoci su navodili da su Hrvati koji su ostali u selu morali nositi bijele vrpce, dok su u napuštene hrvatske kuće postupno useljavane srpske obitelji iz drugih područja.

Prema hrvatskom Memorijalu, od 904 Hrvata koji su 1991. živjeli u Šarengradu 798 ih je prognano, a četiri osobe vodile su se kao nestale. Dokument također opisuje kasnije prisilno iseljavanje stanovništva i oduzimanje njihove imovine.

Proces se nastavio mjesecima nakon same okupacije.

Škola – mjesto predaje oružja, a potom i zatočenja

Jedan detalj pojavljuje se u više svjedočanstava – škola u Šarengradu.

U ranom hrvatskom Memorijalu upravo je prostor ispred škole naveden kao mjesto na kojem je stanovništvo trebalo položiti oružje. U kasnijim svjedočenjima školska zgrada pojavljuje se i kao mjesto u koje su ljudi dovođeni, ispitivani i zlostavljani nakon uspostave okupacijske vlasti.

Ultimatum za razoružanje zato je bio mnogo više od zahtjeva da se predaju puške. Razoružano mjesto ostajalo je pred vojnom silom koja je raspolagala oklopom i topništvom, dok civilno stanovništvo više nije imalo stvarnu mogućnost obrane.

Šarengrad je bio dio šire operacije prema Iloku

Nakon napada na okolna hrvatska sela, Ilok je primao sve veći broj prognanika. Grad je postupno ostajao odsječen, a JNA je i njegovim braniteljima postavila ultimatum za predaju oružja. U listopadu su pregovori završili sporazumom nakon kojega je oko 8.000 ljudi napustilo Ilok i okolna mjesta.

Šarengrad je bio jedna od prethodnih stepenica tog procesa.

Najprije pritisak.

Zatim zahtjev za oružjem.

Potom granate i oklop.

A iza vojske – progon ljudi koji su desetljećima živjeli u svojim kućama.

VIDEO – Šarengrad i posljedice progona

Sačuvan je videozapis posvećen Šarengradu i progonu njegovih stanovnika, s materijalom o završnim protjerivanjima Hrvata iz okupiranog mjesta i spomen-obilježju žrtvama Domovinskog rata.

Što je danas moguće tvrditi bez pretpostavki

U prvom hrvatskom Memorijalu Međunarodnom sudu pravde 8. rujna 1991. doista je naveden kao dan ultimatuma JNA Šarengradu. To je autentičan sudski dokument i taj podatak postoji u spisu.

Međutim, kasniji hrvatski podnesak, svjedočanstva, dokumentacija JNA i međunarodna sudska presuda glavni napad, pogibiju Julija Saračevića i početak otvorene operacije protiv Šarengrada vežu uz 4. listopada 1991.

Zato događaj od 8. rujna nije opravdano predstavljati kao potpuno nesporan dnevni zapis.

Ali ono što iz dokumenata ostaje nesporno mnogo je važnije od jednog datuma: JNA je od hrvatskog stanovništva zahtijevala razoružanje, Šarengrad je potom napadnut topništvom i oklopom, mjesto je okupirano, a golema većina njegova hrvatskog stanovništva završila je u progonstvu.

I upravo u tome dokumenti Šarengrada pokazuju obrazac rata na krajnjem istoku Hrvatske mnogo jasnije od bilo koje opće ratne kronologije.