MASAKR KOJI JE HRVATSKA GOTOVO ZABORAVILA: 8. rujna 1991. masakrirano 12 Hrvata, Toranj, Mali Banovac i Batinjani razoreni

Sedamdesetak katoličkih obitelji živjelo je na tom području, pedesetak njihovih kuća bilo je opljačkano i djelomično razoreno, a još dvadesetak potpuno uništeno. Bio je to jedan od onih dana 1991. kada se na pakračkom području više nije moglo govoriti o pobuni i incidentima – rat je već odnosio ljude i brisao čitava hrvatska sela.

Osmi rujna u kolektivnoj memoriji Domovinskog rata ostao je gotovo nerazdvojiv od Kusonja. Tamo je toga jutra počela drama bjelovarskih branitelja koja će završiti jednim od najstrašnijih zločina nad pripadnicima hrvatskih snaga u prvim mjesecima rata. Pakrac je istodobno bio izložen snažnom napadu, a iz Kusonja je prema gradu toga dana ispaljeno čak 176 projektila.

Međutim, isti ratni dan imao je još jedno krvavo lice.

Na prostoru Tornja, Malog Banovca, Batinjana i Gornje Obriježi ostala je zabilježena činjenica da je masakrirano dvanaest Hrvata, a sela u kojima su desetljećima živjele hrvatske obitelji pretrpjela su razaranje takvih razmjera da su navedena kao potpuno razorena.

Nema potrebe taj događaj dodatno dramatizirati. Brojke iz 8. rujna 1991. dovoljno govore same.

Dvanaest ljudi ubijeno, deseci hrvatskih domova opljačkani i uništeni

Na području Tornja, Malog Banovca, Batinjana i dijela Gornje Obriježi živjelo je oko 70 katoličkih obitelji. Tog ratnog rujna iza njih nije ostala samo crta bojišnice nego uništena svakodnevica: oko 50 katoličkih kuća bilo je djelomično razoreno i opljačkano, a približno 20 potpuno razoreno.

To znači da je na prostoru nekoliko malih sela gotovo svaka hrvatska obitelj bila izravno pogođena ratom – smrću, razaranjem, pljačkom ili gubitkom doma.

A iznad svega ostao je broj dvanaest.

Dvanaest masakriranih Hrvata 8. rujna 1991.

Za razliku od brojnih drugih velikih stradanja iz Domovinskog rata, ovaj događaj nije prerastao u široko poznatu nacionalnu priču. Nema prepoznatljivosti Ovčare, Škabrnje, Voćina, Četekovca ili Kusonja. Čak se i danas u pregledima zločina Domovinskog rata pojavljuje pod nazivom masakr u Tornju, s datumom 8. rujna 1991. i brojem od 12 žrtava.

Ali krvavi trag ostao je vezan uz šire područje Tornja, Malog Banovca i Batinjana – sela koja su tog dana razorena dok je pakračko bojište gorjelo na više pravaca.

Istoga jutra Pakrac je bio pod udarom

Da bi se razumjelo koliko je 8. rujna bio težak dan, dovoljno je pogledati što se događalo samo nekoliko kilometara dalje.

Pakrac je toga dana bio snažno bombardiran iz smjera Kusonja. Povjesničar Jakša Raguž u znanstvenoj rekonstrukciji djelovanja Posebne jedinice policije PU Bjelovar navodi da je na grad ispaljeno 176 projektila. Istoga jutra hrvatski branitelji krenuli su prema Kusonjama i upali u pripremljenu zasjedu.

Dakle, dok se hrvatska obrana pokušavala nositi s napadom na Pakrac i dramom opkoljenih branitelja u Kusonjama, na širem pakračkom području odvijalo se i razaranje hrvatskih sela te masakr dvanaest Hrvata.

To krvavom 8. rujna daje sasvim drugu dimenziju.

Nije riječ samo o jednom mjestu i jednom sukobu.

Toga dana na malom prostoru zapadne Slavonije istodobno su napadani grad, hrvatski branitelji i hrvatska sela.

Toranj, Mali Banovac i Batinjani nisu bili daleka sela izvan rata

Već prije 8. rujna prostor oko Pakraca bio je ispresijecan položajima pobunjenih Srba, barikadama, naoružanim skupinama i minobacačkim točkama. Pakračko područje od kolovoza je bilo pod sve jačim pritiskom, a hrvatske snage raspoloživim ljudstvom pokušavale su istodobno braniti grad, prometnice i okolna naselja.

Pobuna u zapadnoj Slavoniji nije nastala spontano početkom rujna. Još tijekom ljeta organizirane su strukture tzv. SAO Zapadne Slavonije, policijske i teritorijalne formacije, dok je oružje distribuirano srpskom stanovništvu, a Pakrac zamišljen kao jedno od središta pobunjeničkog teritorija.

U takvom je okruženju došao 8. rujna.

I upravo zato razaranje Tornja, Malog Banovca i Batinjana nije bilo posljedica nekakvog izoliranog incidenta, nego dio otvorenog rata koji je zahvatio pakrački kraj.

Sedamdeset hrvatskih obitelji i gotovo uništena sela

Broj od približno sedamdeset katoličkih obitelji možda najbolje pokazuje razmjere onoga što se dogodilo.

Nije bila riječ o nekoliko pogođenih kuća na rubu bojišta.

Od približno sedamdeset obitelji, pedesetak kuća bilo je opljačkano i djelomično razoreno, a još dvadesetak sasvim uništeno. Kada se te dvije brojke stave jedna uz drugu, jasno je da je hrvatski dio tih sela pretrpio gotovo potpuno fizičko uništenje.

Kuća 1991. nije predstavljala samo građevinu. U selu je uz nju bilo gospodarstvo, stoka, zemlja, alat, strojevi i sve ono što je obitelj stvarala desetljećima. Kada je kuća spaljena ili opljačkana, uništen je i način života ljudi koji su ondje živjeli.

Tog 8. rujna takva je sudbina pogodila desetke hrvatskih obitelji.

Čak su i novinari s oznakom PRESS toga dana bili meta

Koliko je pakračko područje 8. rujna bilo opasno pokazuje još jedan događaj iz istog dana. Na novinare njemačkog ZDF-a Rolfa Leitnera i Sinišu Jurčića otvorena je vatra, a njihov automobil, iako označen velikom oznakom PRESS, gotovo je uništen.

Rat koji se odvijao pred očima Europe već tada nije birao samo između vojnika i civila. Pucalo se i na vozilo jasno označeno kao novinarsko.

Istoga dana Pakrac je granatiran, hrvatski branitelji bili su zarobljeni u Kusonjama, dvanaest Hrvata je masakrirano, a hrvatska sela Toranj, Mali Banovac, Batinjani i dio Gornje Obriježi ostavljena su razorena.

Sve to događalo se 8. rujna 1991.

VIDEO: Pakračko bojište i drama 8. rujna 1991.

U svjedočenju Joze Trogrlića rekonstruiran je pokušaj hrvatskih snaga da se toga dana probiju prema opkoljenim braniteljima u Kusonjama. Riječ je o istom pakračkom bojištu i istom 8. rujna u kojem se odvijala tragedija na širem području grada.

Jedan krvavi dan ostao je zapamćen samo napola

Trideset i pet godina poslije 8. rujna i dalje se s pravom pamti kao dan Kusonja. Pogibija hrvatskih branitelja duboko se urezala u bjelovarski i pakrački kraj i postala jednim od simbola žrtve prvih mjeseci Domovinskog rata.

No upravo je veličina tragedije u Kusonjama gotovo potpuno zasjenila ono što se istoga dana dogodilo svega nekoliko kilometara dalje.

Dvanaest Hrvata bilo je masakrirano.

Toranj, Mali Banovac, Batinjani i dio Gornje Obriježi bili su razoreni. Deseci hrvatskih kuća opljačkani su ili uništeni, a prostor na kojem je živjelo sedamdesetak katoličkih obitelji u jednom je ratnom danu pretvoren u područje smrti i ruševina.

Zato 8. rujna 1991. na pakračkom području nije samo priča o jednoj zasjedi i jednoj kući u Kusonjama.

To je i priča o dvanaest masakriranih Hrvata i hrvatskim selima koja su istoga dana razorena, priča koja je ostala duboko u sjeni poznatije tragedije.

A nakon 35 godina vrijeme je da se i taj krvavi 8. rujna vrati tamo gdje pripada – u hrvatsko sjećanje na Domovinski rat.