12. kolovoza 1991. – HTV prvi put emitirao „Stop the War in Croatia“, pjesmu koja je svijetu pokazala istinu o agresiji (VIDEO)

U ljeto 1991. Hrvatska je bila izložena sve otvorenijoj agresiji JNA, srpskih paravojnih postrojbi i pobunjenih Srba. Napadana su hrvatska sela i gradovi, ljudi su ginuli i napuštali svoje domove, dok je međunarodna javnost događaje još često promatrala kao unutarnju jugoslavensku krizu.

Hrvatskoj zato nije nedostajalo samo oružja za obranu. Trebao joj je i snažan, međunarodno razumljiv način da svijetu pokaže što se doista događa.

Tomislav Ivčić učinio je ono što je najbolje znao – odgovorio je pjesmom.

Prvo emitiranje na kraju Dnevnika HTV-a

Pjesma „Stop the War in Croatia“ prvi je put prikazana na Hrvatskoj televiziji 12. kolovoza 1991., na kraju večernjeg Dnevnika. Bio je to trenutak u kojem je hrvatski antiratni apel iz domaćeg televizijskog programa krenuo prema međunarodnoj javnosti. Stručni rad Ivane Polić

Naslov pjesme nije ostavljao prostor za pogrešno tumačenje. Nije govorio o neodređenoj jugoslavenskoj krizi niti o sukobu u kojem se ne može prepoznati napadača i žrtvu. Poruka je jasno imenovala zemlju u kojoj se rat vodi: zaustavite rat u Hrvatskoj.

Ivčić se svijetu nije obratio ratničkim ni osvetničkim jezikom. Pozvao se na ljubav, Boga, mir i zaštitu djece. Pjesmu je napisao i otpjevao na engleskom jeziku kako bi njezina poruka odmah bila razumljiva izvan Hrvatske, bez prijevoda i dodatnih političkih objašnjenja.

„Smatrao sam da mi je dužnost nešto stvoriti“

Ivčić je poslije govorio da je pjesma nastala u jednoj noći. Dok su mnogi ljeto provodili na moru, on je u Zagrebu, zabrinut i potresen vijestima koje su stizale iz napadnutih hrvatskih krajeva, osjećao da kao umjetnik mora reagirati.

Njegova kći Izabela Vrtar prisjetila se da je obitelj bila u Puli kada ih je otac nazvao i rekao im da gledaju Dnevnik Hrvatske televizije. Nisu znali što će vidjeti sve dok se na ekranu nije pojavila pjesma koja će obilježiti ratnu 1991. godinu. Večernji list

U izvedbi su sudjelovali i Zagrebački mališani. Dječji glasovi nisu bili samo glazbena pratnja. Predstavljali su djecu izloženu ratnim napadima, skloništima, strahu, prognaništvu i gubitku doma. Upravo je njihovo sudjelovanje pojačalo univerzalnu antiratnu poruku pjesme.

Spot koji je pokazao ono što se riječima pokušavalo umanjiti

Spot je snimljen u zagrebačkoj Mimari i građen na snažnom kontrastu. Ivčić svira klavir i pjeva okružen djecom, dok se istodobno izmjenjuju slike hrvatskih krajolika, gradova i kulturne baštine te prizori ratnih razaranja, poginulih, uplakanih ljudi i djece u skloništima.

Uvršteni su i motivi tadašnje Europske zajednice – europske zvijezde, politički sastanci i prizori Bruxellesa. Time je jasno određeno kome je apel upućen. Hrvatska je željela demokraciju i mir, a od Europe se tražilo da upotrijebi svoj politički utjecaj i pomogne zaustaviti rat.

„Stop the War in Croatia“ zato nije bio samo glazbeni spot. Bio je to kratki televizijski dokument o napadnutoj zemlji, pripremljen tako da ga strane televizije mogu odmah preuzeti i prikazati svojim gledateljima.

S HTV-a na svjetske televizijske postaje

Nakon prvog emitiranja na Hrvatskoj televiziji spot su brzo preuzeli CNN, BBC, RAI, ZDF, ORF, britanski Channel 5, sovjetska državna televizija te televizijske postaje u Australiji, Francuskoj, Meksiku i drugim državama. HRT Radio Zadar

Izvori navode između 31 i 44 inozemne televizijske postaje, odnosno emitiranje u tridesetak država. Brojke se razlikuju, ali međunarodni odjek nije dvojben: milijuni gledatelja izvan Hrvatske uz jednostavnu su antiratnu poruku vidjeli i stvarne posljedice agresije.

Pjesma je osobito velik uspjeh ostvarila u Australiji, gdje je stigla do sedmoga mjesta nacionalne top-ljestvice. Časopis Billboard objavio ju je u svojoj rubrici međunarodnih ljestvica. Nije bila na američkoj ljestvici Billboard Hot 100, kako se često pogrešno navodi, nego na australskoj nacionalnoj ljestvici koju je Billboard prenosio. Los Angeles Times, Billboard

Takav uspjeh hrvatske antiratne pjesme pokazao je koliko je njezina poruka nadrasla granice zemlje iz koje je poslana.

Više od pjesme

„Stop the War in Croatia“ ubrzo je prerasla glazbene okvire. Postala je prepoznatljiva poruka Bedema ljubavi – Majki za mir, koje su zahtijevale povratak hrvatskih mladića iz JNA i prestanak rata.

Naslov pjesme pojavljivao se na plakatima, zastavama, majicama, razglednicama, poštanskim omotnicama i humanitarnim događanjima. Hrvatsko iseljeništvo pod tim je sloganom organiziralo skupove i akcije pomoći djeci, prognanicima i drugim ratnim stradalnicima.

Pozivu su se priključivale i međunarodno poznate osobe. Phil Collins pozvao je javnost da pomogne djeci u Hrvatskoj, a poruku o potrebi zaustavljanja rata širili su i strani sportaši, glumci i umjetnici.

Pjesma sama nije mogla zaustaviti agresiju niti je sama donijela međunarodno priznanje Hrvatske. Međutim, hrvatskom je apelu dala prepoznatljiv glas, sliku i poruku koju se više nije moglo jednostavno svesti na neutralni izraz „jugoslavenska kriza“.

Pjesma koja je ostala povijesni dokument

„Stop the War in Croatia“ danas nije važna samo kao jedna od najpoznatijih hrvatskih antiratnih pjesama. Ona je medijski dokument vremena u kojem je Hrvatska istodobno morala braniti svoj teritorij i svijetu objašnjavati da je žrtva agresije.

Tomislav Ivčić nije pjevao o osveti. Tražio je mir. Nije se obraćao samo Hrvatskoj, nego Europi i svijetu.

Dana 12. kolovoza 1991., prvim emitiranjem na Hrvatskoj televiziji, taj je apel krenuo iz hrvatskog Dnevnika prema milijunima ljudi. Pjesma je svijetu rekla ono što hrvatski gradovi, sela i njihovi stanovnici više nisu mogli izgovarati dovoljno glasno: zaustavite rat u Hrvatskoj.