15. rujna 1995. Maestral – pobjedonosni nastavak Oluje u BiH i potpuni slom Srba

Operacija „Maestral“ otpuhala je borbeni moral srpske vojske, u Banjoj Luci i diljem tzv. Republike Srpske zavladala je panika. U toj su operaciji oslobođena šire područja Bosanskoga Grahova, Bosanskoga Petrovca, Glamoča, Drvara, Ključa, Šipova i Jajca. Istovremeno, postrojbe Armije BiH oslobodile su Sanski Most i Donji Vakuf, pa je tada pod nadzorom hrvatskih i bosanskih snaga bilo više od 54 posto teritorija BiH. 

Slavna operacija započela je 8. rujna 1995. u BiH kao združena operacija vojske dvije države: spasonosne Hrvatske vojske na jednoj strani iz smjera Hrvatske i HVO i Armije BiH koje su branile tu državu na drugoj strani. Vojna akcija Maestral za cilj nije imala dopustiti utvrđivanje protivnika na novo uspostavljenoj bojišnici, te je bila uvod u Južni potez kojim su HVO i Hrvatska vojska došli do Banje Luke čiji bi pad značio potpuni poraz Srba.

Cilj je bio potisnuti protivničke snage od Grahova, Glamoča i Kupresa, te osloboditi Šipovo, Jajce i Drvar. Uspostaviti novu bojišnicu, ispred Petrovca, Ključa i Mrkonjić Grada. , Operacija je završila s oslobođenim područjem ukupne površine 2 500 četvornih kilometara.

Hrvatska vojska i HVO su oslobodile tri velika grada i uporišta genocidne vojske Republike Srpske: Šipovo, Jajce i Drvar.

Operacija Maestral bila je prva značajnija operacija združenih snaga HV-a, HVO-a i Armije BiH u zapadnoj BiH, u kojoj su zauzeti veći prostori zapadne Bosne uključujući gradove Drvar, Šipovo, Jajce, Bosanski Petrovac, Bosansku Krupu i Ključ. Operacija Maestral zapravo se sastojala od dvije povezane ofenzive i trajala je od 8. rujna do 15. rujna 1995. godine.

Temeljem Splitskog sporazuma Hrvatske i BiH od 22. srpnja 1995., nekoliko tjedana nakon operacije Oluja i nakon odbijenog protunapada Vojske Republike Srpske iz pravca Drvara, tijekom kojeg su HV i HVO zauzele dodatni kvadratni kilometar u smjeru Drvara, težište djelovanja Hrvatske vojske ponovno je vraćeno. u Bosnu i Hercegovinu.

Međunarodna zajednica nije radila probleme jer je to bio jedini način da se bosanskohercegovački Srbi prisile da bez traženja dodatnih uvjeta sjednu za pregovarački stol. Hrvatske snage počele su planiranje oslobađanja i zauzimanja većeg područja u jugozapadnoj Bosni, pa su se 4. i 7. gardijska brigada pripremale za nastavak napredovanja prema Banjoj Luci. Zamisao operacije bila je smisao i predviđala je prodor na dva operativna pravca od Bosanskog Grahova prema Drvaru i od Glamoča prema Jajcu.

Hrvatsko-bošnjački udar je Republici Srpskoj odlomio komad teritorija i donio tisuće izbjeglica koje su se u kolonama slijevale prema Prijedoru i Banjoj Luci. Skoro u potpunosti je razbijen “slavni” 2. Krajiški korpus VRS i natjeran u bježanje. Moral Srba bio je vrlo oslabljen, u Banjoj Luci i širom Republike Srpske zavladala je panika. Ipak, široka osvojena područja prije rata nisu bila gušće naseljena – u pitanju su planinska, teže pristupačna područja, pa broj izbjeglica u odnosu na osvojenu površinu nije bio velik.

Slijedio je Južni potez kojim su Hrvati već bili na ulasku Banja Luku, od čega su se odustali pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice. Bez tog pritiska, srpska vojska u rasulu i bježanju vjerojatno bi bila u potpunosti poražena, a BiH potpuno oslobođena uključivanjem i nestankom Republike Srpske nastale na genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima.

U spomen na gardijske brigade HVO-a koje su bile ključ obrane i oslobađanja Bosne i Hercegovine, au širem strateškom značenju i Hrvatske: