21. kolovoza 1991. – Pobunjenička „Krajina“ propisala vojnu strukturu: dokument pokazuje kako je organizirana njezina Teritorijalna obrana

Dokument je potpisao Milan Babić, a njegova je možda najvažnija rečenica zapisana prije same vojne formacije – kao pravna osnova navodi se odluka o primjeni Zakona o obrani Republike Srbije na području SAO Krajine.

Barikade, naoružane skupine i Martićeva milicija najvidljiviji su simboli početka srpske pobune u Hrvatskoj 1990. i 1991. godine. Međutim, iza oružanih incidenata istodobno se odvijao manje vidljiv proces: stvaranje zasebne političke, policijske i vojne strukture na dijelu hrvatskog državnog teritorija.

Jedan od važnih dokumenata tog procesa nastao je 21. kolovoza 1991. u Kninu.

Nosio je oznaku:

Štab Teritorijalne odbrane SAO Krajine str. pov. br. 194/91-1 Knin, 21. 08. 1991.

Iznad teksta stajala je oznaka „Narodna odbrana – službena tajna – strogo povjerljivo“.

Dokument je sačuvan u arhivskom gradivu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i objavljen kao dokument broj 123 u zborniku Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.–1995. – Dokumenti, knjiga 1. Izvornik je bio pisan strojem na ćirilici, a potpisao ga je dr. Milan Babić kao zapovjednik TO SAO Krajine.

Dotadašnje formacije stavljene su izvan snage

Dokument je kratak, ali sadržajno iznimno jasan.

U prvoj točki određeno je da se dotadašnje formacije štabova i jedinica Teritorijalne obrane općina SAO Krajine stavljaju izvan snage.

Odmah zatim propisan je novi ustroj:

„štabove, odrede, čete i vodove“

Trećom točkom određeno je da se pri popuni u pravilu primjenjuje teritorijalni princip, dok je četvrtom određeno da brojni raspored vojnih obveznika i materijalnih sredstava iz popisa utvrđuju zapovjednici Teritorijalne obrane pojedinih općina.

To znači da se 21. kolovoza nije donosila tek deklarativna politička odluka o postojanju nekakve „obrane Krajine“. Propisivao se konkretan način na koji se ljudstvo na lokalnoj razini treba organizirati, rasporediti i povezati u vojne jedinice.

Štab – odred – četa – vod.

Bio je to pokušaj stvaranja standardizirane vojne organizacije na prostoru pod nadzorom pobunjenih Srba.

Marijan: vojna organizacija nastala je na prostornoj strukturi hrvatske Teritorijalne obrane

Povjesničar Davor Marijan u znanstvenom radu Djelovanje JNA i pobunjenih Srba u Lici 1990. – 1992. godine upravo taj dokument navodi kao jednu od ključnih točaka u razvoju vojne organizacije pobunjenih Srba.

Marijan navodi da je od siječnja do srpnja 1991. glavna oružana snaga pobunjenih Srba bila Martićeva milicija, a nakon proglašenja ratnog stanja na područjima pod njihovim nadzorom počelo je intenzivnije organiziranje vojne sile.

Važan je i podatak da se ta vojna organizacija temeljila na postojećoj prostornoj strukturi Teritorijalne obrane Republike Hrvatske. U početnoj fazi najviša lokalna zapovjedna struktura bio je općinski štab TO.

Marijan zatim izričito navodi:

„Formacija štabova i postrojbi Teritorijalne obrane propisana je 21. kolovoza 1991.“

Navodi i istu strukturu koju pronalazimo u izvornom dokumentu – štabove, odrede, čete i vodove – kao i teritorijalni način popunjavanja. U bilješci znanstvenog rada naveden je upravo dokument str. pov. br. 194/91-1 od 21. kolovoza 1991.

To je važno jer pokazuje da se nije stvarala potpuno nova struktura „od nule“. Pobunjeničke vlasti koristile su organizacijski model i teritorijalnu infrastrukturu nekadašnjeg sustava TO, ali su je izdvajale iz ustavnopravnog i zapovjednog sustava Republike Hrvatske.

Mobilizacija je počela ranije – 11. srpnja

Dokument od 21. kolovoza bio je dio procesa koji je započeo ranije.

Milan Babić je 11. srpnja 1991., kao predsjednik Vlade i ministar obrane SAO Krajine, naredio mobilizaciju svih štabova i jedinica TO na području SAO Krajine.

Tu odluku potvrđuju arhivska istraživanja, znanstveni radovi, ali i izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske o događajima koji su prethodili stvaranju tzv. Republike Srpske Krajine.

Dakle, kronologija je važna:

11. srpnja – mobilizacija,

1. kolovoza – primjena srbijanskog Zakona o obrani,

2. kolovoza – operativne zone,

3. kolovoza – propisivanje formacije štabova i jedinica TO.

Promatrajući te odluke zajedno, vidi se postupno stvaranje vojnog sustava, a ne niz nepovezanih lokalnih odluka.

Ključ za razumijevanje dokumenta nalazi se u njegovoj prvoj rečenici

Možda najvažniji dio dokumenta od 21. kolovoza nije čak ni popis vojnih formacija.

To je njegova pravna osnova.

Babićev propis izrijekom je donesen:

„Na osnovu Odluke Vlade SAO Krajine od 01. 08. 1991. godine o primjeni Zakona o odbrani Republike Srbije na teritoriji SAO Krajine…“

Drugim riječima, pobunjeničke vlasti na području Republike Hrvatske nisu se pri stvaranju vlastitih oružanih snaga pozivale na hrvatske propise, nego na Zakon o obrani Republike Srbije.

A odluka od 1. kolovoza 1991. bila je još preciznija.

Njome je Vlada SAO Krajine odredila da se na njezinu području primjenjuje Zakon o obrani Srbije. Člankom 5. određeno je da Teritorijalna obrana i jedinice za posebne namjene Ministarstva unutarnjih poslova Krajine čine oružane snage SAO Krajine, dok je člankom 6. predsjednik Vlade SAO Krajine po položaju postao zapovjednik TO, odnosno njezinih oružanih snaga.

Predsjednik Vlade tada je bio Milan Babić.

I Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u predmetu protiv Milana Martića utvrdio je da su nakon odluke od 1. kolovoza 1991. Milicija Krajine i TO činile oružane snage SAO Krajine te da je Babić bio zapovjednik TO. Milan Martić je 8. kolovoza imenovan njegovim zamjenikom.

Time dokument od 21. kolovoza dobiva puno veću težinu.

On nije samo vojno-tehnička uputa. Dio je izgradnje paralelnog sustava vlasti i oružane sile koji se na području Hrvatske pravno oslanjao na propise druge republike – Srbije.

Dan prije formirane su operativne zone

Postoji još jedan važan detalj.

Samo dan prije dokumenta o formacijama, 20. kolovoza 1991., ustrojene su tri operativne zone TO SAO Krajine:

• Prva operativna zona – područje Dalmacije i Like;

• Druga operativna zona – područje Korduna;

• Treća operativna zona – područje Banovine.

Prva zona obuhvaćala je općine Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Donji Lapac i Korenicu i bila je neposredno podređena Glavnom štabu TO.

Kad se odluka od 20. kolovoza pročita zajedno s propisom od 21. kolovoza, dobiva se jasnija slika sustava koji se pokušavao uspostaviti:

središnje zapovjedništvo → operativne zone → općinski štabovi → odredi, čete i vodovi.

Nisu svi dijelovi tog sustava odmah jednako dobro funkcionirali niti su sve jedinice imale jednaku popunjenost i borbenu vrijednost. Ali dokumenti nedvojbeno pokazuju namjeru uspostave jedinstvene vojne organizacije.

Gdje je u toj strukturi bila JNA?

Ovdje je potrebno napraviti važnu razliku.

Dokument od 21. kolovoza 1991. nije zapovijed JNA.

Izdao ga je Štab TO SAO Krajine, a potpisao Milan Babić na temelju odluka pobunjeničke vlasti i preuzetog Zakona o obrani Srbije.

Ali iz toga ne proizlazi da su JNA i pobunjenička TO bile dva potpuno odvojena vojna sustava.

Davor Marijan navodi da su snage TO na ličkom području poslije bile pod zapovijedanjem JNA, odnosno Komande Treće operativne grupe ili Kninskog korpusa.

Presuda Milanu Martiću također zaključuje da su nakon ljeta 1991. jedinice TO SAO Krajine za borbene operacije mogle biti podređene JNA te da je postojala operativna suradnja JNA i oružanih snaga SAO Krajine.

Krajem rujna proces je otišao još dalje. Glavni štab TO u potpunosti je profunkcionirao nakon dolaska aktivnih i umirovljenih oficira koje je uputio Savezni sekretarijat za narodnu obranu, a zapovjednikom je postao umirovljeni general-potpukovnik Ilija Đujić.

Tako se tijekom ljeta i jeseni 1991. može pratiti postupno povezivanje dvaju procesa: stvaranje pobunjeničke teritorijalne vojske i njezino sve čvršće uklapanje u operativni sustav JNA.

Važan dokaz pojavljuje se i u studenome

Da ta veza nije ostala samo na političkim kontaktima ili logističkoj pomoći pokazuje i kasnija dokumentacija.

Marijan za stanje u Lici navodi dokument Štaba TO SAO Krajine od 11. studenoga 1991., kojim su tamošnje snage bile pod zapovjedništvom JNA, uključujući Komandu Kninskog korpusa.

Drugim riječima, ono što je 21. kolovoza uređivano kao vlastita teritorijalna vojna struktura pobunjeničke „Krajine“ već tijekom jeseni djelovalo je u sustavu u kojem je JNA imala izravnu operativnu zapovjednu ulogu.

Zato odnos JNA i TO nije potrebno dokazivati političkim interpretacijama. Pokazuje ga sam slijed vojnih dokumenata.

To još nije bila „Srpska vojska Krajine“

Važno je izbjeći još jednu čestu povijesnu pogrešku.

Teritorijalnu obranu SAO Krajine iz kolovoza 1991. ne treba automatski nazivati Srpskom vojskom Krajine, jer ta organizacija pod tim nazivom tada još nije postojala.

U kolovozu 1991. riječ je o Teritorijalnoj obrani SAO Krajine, uz Martićevu miliciju i druge naoružane sastave.

Do kasnije reorganizacije i stvaranja Srpske vojske Krajine dolazi tek tijekom 1992. godine.

Za razumijevanje kolovoza 1991. upravo je zato izraz TO važan: on pokazuje prijelaz iz lokalnih pobunjeničkih i policijskih struktura prema organiziranoj teritorijalnoj vojsci.

Zašto je dokument od 21. kolovoza važan?

Kada se govori o početku Domovinskog rata, pozornost prirodno privlače mjesta na kojima se toga ljeta pucalo – Pakrac, Plitvice, Borovo Selo, Kijevo, Banovina, istočna Slavonija, zapadna Slavonija i brojna druga bojišta.

Ali rat ne nastaje samo na položaju i barikadi.

Iza njega stoje mobilizacijski popisi, zapovjedništva, teritorijalna podjela, raspored ljudstva, materijalna sredstva i propisana hijerarhija jedinica.

Dokument str. pov. br. 194/91-1 od 21. kolovoza 1991. jedan je od onih dokumenata koji taj proces čine vidljivim.

Pokazuje da su pobunjeničke vlasti do druge polovice kolovoza već pokušavale prijeći od lokalnih naoružanih skupina prema uređenom vojnom sustavu.

Pokazuje i nešto još važnije: pravni temelj za taj vojni ustroj nisu tražile u Republici Hrvatskoj, na čijem su se teritoriju nalazile, nego u Zakonu o obrani Republike Srbije.

A samo nekoliko tjedana poslije, ta se struktura sve snažnije povezivala sa zapovjednim, kadrovskim i operativnim sustavom JNA.

Zato 21. kolovoza 1991. nije tek datum jedne administrativne odluke.

To je jedan od dokumentiranih trenutaka u kojima se može pratiti kako je oružana pobuna dobivala vlastitu vojnu birokraciju, zapovjednu hijerarhiju i strukturu potrebnu za vođenje rata.

Dokument

Štab TO SAO Krajine, str. pov. br. 194/91-1, Knin, 21. kolovoza 1991.
Propis formacija štabova i jedinica Teritorijalne odbrane opština SAO Krajine.
Izvornik: strojopis, ćirilica; HR-HMDCDR, fond 2, kut. 5010. Objavljeno u: Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.–1995., Dokumenti, knjiga 1, dokument 123, str. 246.

Izvori

• Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.–1995. – Dokumenti, knjiga 1.

• Davor Marijan, Djelovanje JNA i pobunjenih Srba u Lici 1990. – 1992. godine, Senjski zbornik 33, 2006., str. 217–242.

• Dokumentacija Vlade SAO Krajine od 1. kolovoza 1991. o primjeni Zakona o obrani Republike Srbije.

• MKSJ/ICTY, predmet Tužitelj protiv Milana Martića.