23. kolovoza 1991. – Zločin u Udbini: Ćazima Vilića pretukli do smrti, Alu ubili hicima i bacili u Bezdanku

Dana 23. kolovoza 1991. pripadnici Voda za specijalne namjene tzv. Milicije SAO Krajine priveli su Ćazima Vilića, njegova brata Jasmina i njihova rođaka Alu Vilića u svlačionicu Nogometnog kluba Krbava u Udbini. Prostorije nogometnog kluba tada su služile kao stožer postrojbe kojom je zapovijedao Dane Radočaj zvani Gajota.

Jasmin Vilić pušten je živ. Ćazim i Ale Vilić nisu.

Ćazima su tukli do smrti

Prema činjeničnom opisu koji je prihvatio Vrhovni sud Republike Hrvatske, pripadnici postrojbe naizmjence su Ćazima Vilića tukli šakama, nogama i gumenom palicom po glavi i tijelu.

Ćazim je preminuo u stožeru od mnogostrukih ozljeda. Sudskomedicinskim vještačenjem utvrđeni su prijelom svoda i baze lubanje te nagnječenje mozga, nastali snažnim udarcem tupim i tvrdim predmetom.

Njegovo tijelo potom je utovareno u automobil zajedno s još živim i vezanim Alom Vilićem. Odvezli su ih na područje Krčane kod Udbine.

Ondje je Dane Radočaj Gajota u Alu Vilića ispalio jedan hitac, a Nikola Ćuruvija najmanje dva. Obdukcijom je utvrđeno da je Ale Vilić preminuo od prostrijelne rane glave i mozga. Imao je i prostrijelnu ranu prsnoga koša.

Tijela su najprije prekrili granama. Sljedećeg dana četvorica pripadnika postrojbe vratila su se i bacila ih u obližnju jamu Bezdanku. Tijela su pronađena i izvađena 6. i 13. rujna 1991. godine.

Cilj je bio protjerivanje nesrpskog stanovništva

Sud je utvrdio da zločin nije bio izdvojeno kriminalno obračunavanje. Zlostavljanje i ubojstva počinjeni su za vrijeme oružanog sukoba kako bi se zastrašilo stanovništvo nesrpske nacionalnosti i prisililo na iseljavanje s područja Udbine.

Vrhovni sud posebno je naglasio da je ubijena nevina civilna osoba samo zato što je bila druge nacionalnosti. Djelo je pravno označeno kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. tadašnjeg Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

Pravomoćno osuđeni

Za zločin nad Ćazimom i Alom Vilićem pravomoćno su osuđeni:

• Dane Radočaj – Gajota: 15 godina zatvora

• Nikola Ćuruvija: 15 godina zatvora

• Đorđe Kosanović: 12 godina zatvora

• Radoslav Korać: 10 godina zatvora

• Dragan Galović: šest godina zatvora

• Dane Radočaj – Jablan: osam godina zatvora

Ukupno su osuđeni na 66 godina zatvora. Svi postupci provedeni su u njihovoj odsutnosti jer nisu bili dostupni hrvatskom pravosuđu.

Predmet je otvoren još 1992. godine

Prvi kazneni postupak protiv sedmorice osumnjičenih pokrenulo je Javno tužilaštvo u Kninu tzv. Republike Srpske Krajine. Optužnica od 27. siječnja 1992. teretila ih je za ubojstva Ćazima i Ale Vilića.

Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću 11. srpnja 2008. uskladilo je optužnicu na temelju Zakona o konvalidaciji i sedmoricu optužilo za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Nadležnost je 2010. najprije prenesena na Županijski sud u Karlovcu, a predmet je poslije dodijeljen Županijskom sudu u Rijeci. Suđenje je započelo u prosincu 2014. godine.

Prva presuda 2016. godine

Županijski sud u Rijeci 26. travnja 2016. osudio je Gajotu, Ćuruviju, Kosanovića, Koraća i Galovića. Damir Radočaj i Dane Radočaj Jablan tada su oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Vrhovni sud je 20. studenoga 2019. odlukom I Kž-491/16 potvrdio osuđujući dio presude za petoricu, ali je ukinuo oslobađajući dio koji se odnosio na Damira Radočaja i Danu Radočaja Jablana.

Damir Radočaj u međuvremenu je preminuo pa je postupak protiv njega obustavljen.

Jablan pravomoćno osuđen 2021. godine

Ponovljeno suđenje Dani Radočaju Jablanu započelo je 4. veljače 2020. Županijski sud u Rijeci 22. prosinca iste godine osudio ga je na osam godina zatvora.

Obrana je tvrdila da je Jablan bio samo vozač i da nema izravnih dokaza da je osobno usmrtio žrtve. Vrhovni sud odbacio je takvu žalbu. Utvrđeno je da je sudjelovao u dovođenju zatočenika, premlaćivanju Ćazima Vilića i zajedničkom ostvarenju prethodno dogovorenog zločina.

Preživjeli Jasmin Vilić naveo je da je Jablan tijekom premlaćivanja njegova brata bio „jedan od glavnih“.

Vrhovni sud 6. listopada 2021. pravomoćno je potvrdio osmogodišnju kaznu presudom Kž-rz 2/2021-6. Kao otegotne okolnosti naveo je ustrajnost, okrutnost i nečovječnost u zlostavljanju civila.

Dokumenti i izvori

• Presuda Vrhovnog suda RH Kž-rz 2/2021-6

• Priopćenje Vrhovnog suda o pravomoćnoj presudi

• Cjelovita kronologija predmeta – Documenta