25. listopada 1992. – završene operacije „Vlaštica“ i „Konavle“: Oslobođen krajnji jug Hrvatske

Ujutro 25. listopada 1992. na dubrovačkom bojištu završavala su višemjesečna napadna djelovanja Hrvatske vojske kojima je od proljeća postupno oslobađan okupirani prostor hrvatskoga juga.

Gotovo istodobno odvijale su se dvije završne operacije – „Konavle“, predvođena 1. gardijskom brigadom „Tigrovi“, i „Vlaštica“, u kojoj je glavni teret napada nosila 4. gardijska brigada „Pauci“.

Prema službenoj publikaciji Ministarstva obrane Republike Hrvatske, cilj je bio osloboditi Konavle i izići na državnu granicu, ali istodobno ukloniti Vlašticu – dominantni položaj iznad Dubrovnika s kojeg su protivničke snage mogle nadzirati dubrovačko područje i ugrožavati hrvatske snage koje su napredovale kroz Konavle.

Pauci ujutro ovladali Vlašticom

Operacija „Vlaštica“ počela je 22. listopada.

Prvoga dana hrvatske snage osvojile su Volunj Gaj i Tresibrad. Drugoga dana 1. bojna 4. gardijske brigade nakon teških borbi zauzela je Glavicu, dok je 5. bojna ovladala Klepetnikom i nastavila napredovanje prema Mrkasin brdu.

Dana 24. listopada u borbu je uvedena i 4. bojna, koja je zajedno s 5. bojnom osvojila Mrkasin brdo.

Pad toga položaja ozbiljno je ugrozio obranu 29. hercegovačke brigade VRS-a na tom dijelu bojišta. Protivničke snage počele su se izvlačiti s Vlaštice i iz Bobovišta.

Kako navodi Hrvatski vojnik, u ranim jutarnjim satima 25. listopada pripadnici 4. bojne 4. gardijske brigade ovladali su Vlašticom i ušli u Bobovište.

Time je operacija „Vlaštica“ ostvarila svoju glavnu zadaću, a nova hrvatska obrambena crta uspostavljena je na pravcu Klepetnik – Počiovska glava – Bijedovo – Gradina.

U isto vrijeme oslobođene Konavle

Dok su Pauci vodili završnu borbu za Vlašticu, južnije su Tigrovi završavali oslobađanje Konavala.

Operacija „Konavle“ počela je u noći s 20. na 21. listopada pomorskim prebacivanjem hrvatskih snaga u Cavtat. Desant je izveden u vrlo teškim vremenskim uvjetima, a snage 1. gardijske brigade nakon iskrcavanja odmah su nastavile prema Zvekovici, Uskoplju, Jasenicama i konavoskim brdima.

Dio Tigrova preko Uskoplja, Jasenica, Ivanova križa i Glavske prodro je prema granici s Bosnom i Hercegovinom, dok su druge hrvatske snage oslobađale prostor Konavala.

U operaciji su, uz 1. gardijsku brigadu, sudjelovale i 163. brigada HV-a, Borbena grupa „Konavle“, 156. brigada, 1. domobranska bojna, Hrvatska ratna mornarica, inženjerijske postrojbe i specijalne policijske jedinice.

Kako piše Hrvatski vojnik, operacija je 25. listopada donijela slobodu Konavlima i krajnjem jugu Hrvatske, a hrvatske snage izišle su na međunarodno priznate granice prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Vlaštica bila ključna za sigurnost Dubrovnika

Posebna važnost oslobađanja Vlaštice proizlazila je iz njezina položaja.

Vrh visok oko 911 metara dominirao je širim dubrovačkim područjem. S njega se moglo nadzirati kretanje hrvatskih postrojbi, koordinirati topničko djelovanje i ugrožavati dubrovačko zaleđe.

Zato samo oslobađanje Konavala bez uklanjanja protivničkih snaga s Vlaštice ne bi značilo potpuno otklanjanje prijetnje.

Muzej Domovinskog rata Dubrovnik navodi da su hrvatske snage nakon teških borbi ovladale Vlašticom i visovima iznad Župe dubrovačke, nakon čega su se protivničke snage povlačile prema Trebinju, a hrvatske postrojbe učvrstile nove položaje.

Završetak višemjesečnog oslobađanja hrvatskoga juga

Operacije „Konavle“ i „Vlaštica“ bile su završna etapa mnogo šire operacije oslobađanja dubrovačkog područja.

Tijekom 1992. hrvatske snage provele su niz povezanih operacija:

„Tigar“,
„Oslobođena zemlja“,
„Konavle“ i
„Vlaštica“.

Njima je protivnik postupno potisnut od Dubrovnika, oslobođeno je zaleđe grada, vraćene su Konavle i uspostavljena znatno sigurnija obrambena crta.

Prema pregledu koji je objavio Hrvatski vojnik, u nizu povezanih operacija Južnog bojišta oslobođeno je oko 1.210 četvornih kilometara kopnenog teritorija, uz ponovno osiguravanje velikog dijela hrvatskog teritorijalnog mora.

Velika cijena slobode

Pobjeda nije ostvarena bez žrtava.

Samo tijekom operacije „Vlaštica“ poginuli su pripadnici hrvatskih postrojbi koji su sudjelovali u teškim borbama na krševitom terenu dubrovačkog zaleđa.

Među imenima koja su ostala vezana uz završne borbe za Vlašticu nalaze se Ivo Beljo, Mate Vučak–Čigra, Miljenko Radman–Livaja, Milan Trutin–Šilje, Perica Gakić i Blagoje Kostić.

Oni nisu dočekali trenutak kada su hrvatski vojnici 25. listopada stali na Vlašticu i kada je postalo jasno da je završna bitka za hrvatski jug dobivena.

„Festa slobode“ četiri dana poslije

Velika pobjeda službeno je proslavljena 29. listopada 1992. u gruškoj luci.

Ondje su postrojene postrojbe Južnog bojišta koje su sudjelovale u oslobađanju dubrovačkog područja, a točno u podne zazvonila su dubrovačka zvona.

Kako bilježi Hrvatski vojnik, predsjednik Republike Franjo Tuđman stigao je u Dubrovnik raketnom topovnjačom „Petar Krešimir IV.“, a general Janko Bobetko izvijestio je državni vrh da je južni dio hrvatskog teritorija oslobođen i da su osigurane granice Republike Hrvatske.

Dana 25. listopada 1992. ostvareni su završni borbeni ciljevi operacija „Konavle“ i „Vlaštica“. Oslobođene su Konavle, zauzeta Vlaštica, hrvatske snage izišle su na međunarodno priznate granice, a posljednje veliko protivničko uporište iznad Dubrovnika prestalo je predstavljati prijetnju gradu i njegovu zaleđu.