26. rujna 1993. Selska Ulica (Zagreb) – niknuo Zid boli

Zid boli nastao je na vrhuncu srpske agresije na Hrvatsku kada su očajni Hrvati tražili svaki način da privuku pažnju svijeta na nezabilježene zločine u srcu Europe krajem 20. stoljeća. 

U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, dok je ratni vihor svakodnevno gutao živote mladih hrabrih hrvatskih branitelja, progovorio je krik očaja tužnih majki. Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993. počeli su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje.

Zid je nažalost postajao sve duži

Spomenik, običan i nadasve jednostavan, s crnim i crvenim ciglama s ispisanim imenima poginulih, nastao je u znaku prosvjeda svijeta i vojnicima s plavim kacigama da se hrvatske žrtve broje u tisućama. Dan po dan, zid je nažalost postajao sve duži, dosegnuvši čak 13.600 cigli! Pred njim su obitelji godinama palile svijeće i odavale počast svojim najdražima. 

S vremenom je Zid na Selskoj cesti nagrizao zub vremena, pa se iniciralo da se taj jedinstveni spomenik spasi i očuva. Iako je bilo različitih ideja o njegovoj dostojnosti premještaj na pogodnoj lokaciji, a spominjao se i Medvedgrad, cigle su 2005. premještene na zagrebački Mirogoj gdje su ugrađene u spomenik “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”, autora Dušana Džamonje.

Mnogi su tim činom ostali pogođeni smatrajući da se cigle nikako nisu smijele zakopati u spomenik, već restaurirati, konzervirati pa onda negdje samostalno pohraniti.

Zadovoljština je na kraju donekle postignuta: imena svih poginulih i nestalih uklesana su u kenotaf svetišta Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. U prostoru iza oltara 15.392 stradalnika predstavljena su imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i pogibije.

Tako je od povijesnog zaborava zauvijek sačuvan spomen na svaku osobu, branitelja, palog u obrambenom Domovinskom ratu, kako je pojašnjeno u  HRT-ovoj emisiji TV Kalendar .