3. kolovoza 1991.: Hrvatska je povezala državnu vlast i obranu

U Zagrebu je 3. kolovoza 1991. nastavljena 18. zajednička sjednica svih vijeća Sabora Republike Hrvatske, započeta dva dana ranije. Nakon izvješća dotadašnjeg predsjednika Vlade Josipa Manolića, Franjo Gregurić predstavio je program i sastav Vlade demokratskog jedinstva. Zastupnici su joj potom dali povjerenje.

Nije to bila uobičajena smjena izvršne vlasti. Hrvatska je već bila izložena oružanim napadima pobunjenih Srba i sve otvorenijem djelovanju Jugoslavenske narodne armije na njihovoj strani. Saborski zaključci od 3. kolovoza izravno su naveli da vlast Republike Srbije, uz pomoć JNA, prema Hrvatskoj vodi „agresivnu i ekspanzionističku politiku“ radi osvajanja njezina teritorija. Od Vlade je zatraženo da odmah mobilizira raspoložive snage za obranu države i zaštitu stanovništva.

Sabor je istoga dana prihvatio odluku Predsjedništva SFRJ o prekidu vatre, ali je istodobno zahtijevao povlačenje JNA u vojarne i njezin odlazak s hrvatskog teritorija u procesu razdruživanja. Hrvatska je tako ostala otvorena međunarodnim mirovnim naporima, ali više nije prikrivala tko ugrožava njezin ustavni poredak i teritorijalnu cjelovitost.

Vlada koja je okupila različite političke stranke

Franjo Gregurić dužnost predsjednika treće hrvatske Vlade formalno je obnašao od 17. srpnja 1991., no njezin višestranački sastav dobio je saborsku potvrdu 3. kolovoza. Pregovori parlamentarnih stranaka trajali su približno dva tjedna. Devet stranaka sudjelovalo je u postizanju sporazuma, a osam ih je imalo svoje predstavnike u Vladi. Hrvatska seljačka stranka podržala je sporazum bez traženja ministarskog položaja.

Za potpredsjednike Vlade potvrđeni su Milan Ramljak, Mate Granić i Zdravko Tomac. Ministar obrane postao je Luka Bebić, Ministarstvo unutarnjih poslova preuzeo je Ivan Vekić, a vanjske poslove Zvonimir Šeparović. U Vladu su ušli predstavnici vladajuće stranke, oporbenih stranaka i osobe koje nisu bile vezane uz stranačke strukture.

Takav sastav nije uklonio političke razlike niti je to bio njegov cilj. Postignut je dogovor da obrana zemlje, rad državnih službi, međunarodno djelovanje i zbrinjavanje prognanih imaju prednost pred stranačkim sukobima.

Vlada je istoga dana dobila i zakonsku ovlast da uredbama uređuje gospodarske, javne i druge poslove iz djelokruga Sabora, osim pitanja koja su prema Ustavu mogla biti uređena samo zakonom. Ovlast je bila vremenski ograničena. Time je omogućeno brže odlučivanje, ali bez formalnog ukidanja Sabora i ustavnog poretka.

Od Zapovjedništva ZNG-a do Glavnog stožera

Uz 3. kolovoza u dijelu kronologija navodi se i donošenje početne odluke o osnivanju Glavnog stožera Hrvatske vojske. Na obilježavanju obljetnice 2011. tadašnji načelnik Glavnog stožera general Drago Lovrić naveo je da je Stožer utemeljen odlukom predsjednika Franje Tuđmana 3. kolovoza 1991.

Ipak, današnji službeni pregledi Ministarstva obrane formalnu uspostavu Glavnog stožera vežu uz 21. rujna 1991., nakon donošenja Zakona o obrani. Toga je dana general Anton Tus imenovan prvim načelnikom, a nekoliko dana poslije Stožer je preuzeo poslove dotadašnjeg Zapovjedništva Zbora narodne garde.

Ta dva datuma ne treba spajati u jednu tvrdnju. Trećeg kolovoza donesena je početna politička odluka o stvaranju cjelovitije vojne hijerarhije, dok su formalna uspostava Stožera, imenovanje načelnika i prijenos zapovjednih ovlasti provedeni u rujnu. Postrojbe ZNG-a tek su 3. studenoga 1991. službeno preimenovane u postrojbe Hrvatske vojske.

Obljetnica koju treba pamtiti po dokumentima

U službenom programu 2026. godine središnje obilježavanje 35. obljetnice ustrojavanja Hrvatske vojske održano je krajem svibnja. Ministarstvo obrane u svojoj povijesnici obljetnicu Glavnog stožera i dalje veže uz 21. rujna. Zbog toga je 3. kolovoza prije svega datum političke i institucionalne povijesti, sačuvan u saborskim zapisnicima, odlukama i znanstvenim radovima.

Upravo ti dokumenti pokazuju što je Hrvatska napravila u ljeto 1991. Dok su njezina naselja bila napadana, država nije napustila višestranački sustav ni saborsko odlučivanje. Istodobno je ubrzala organiziranje obrane i stvaranje jedinstvenog vojnog zapovijedanja.

Vlada demokratskog jedinstva djelovala je do 12. kolovoza 1992. U tom je razdoblju organizirala obranu, skrbila o prognanicima, sudjelovala u stvaranju monetarne samostalnosti i dočekala međunarodno priznanje Republike Hrvatske.