31. KOLOVOZA 1991. – JNA POJAČAVA ĐAKOVO MEHANIZIRANOM ČETOM: Što se spremalo oko Nabrđa?

Tri dana nakon što je u Đakovu pucano na vozilo Zbora narodne garde, a iz „Male vojarne“ otvorena vatra na kamion zeničkih registracija, Jugoslavenska narodna armija napravila je potez koji pokazuje da se stanje u gradu više nije moglo promatrati kao niz nepovezanih incidenata.

Dana 31. kolovoza 1991. godine vojni poligon Nabrđe, smješten kod Gašinaca, pojačan je mehaniziranom četom 36. mehanizirane brigade iz Vinkovaca. Ta je četa premještena iz vinkovačke vojarne i pridodana 158. mješovitoj protuoklopnoj artiljerijskoj brigadi JNA, čije se zapovjedništvo nalazilo u đakovačkoj vojarni Dračice.

Podatak je zabilježio povjesničar Mateo Dragičević u radu „Osvajanje vojnih objekata u Đakovštini 1991.“, objavljenom u Zborniku Muzeja Đakovštine. Dragičević se pritom poziva na istraživanja Davora Marijana i arhivsku građu o rasporedu i djelovanju JNA na području Đakova.

Nabrđe nije bilo običan vojni poligon

Nabrđe se nalazilo u sustavu vojnih objekata koji su činili đakovački garnizon. Uz poligon, JNA je u Đakovu i okolici držala vojarnu Dračice, takozvanu Veliku vojarnu, vojarnu Diljski partizanski odred, poznatu kao Mala vojarna, Dom JNA u središtu grada i skladišni kompleks Gaj između Đakova i Satnice Đakovačke.

Takav raspored omogućavao je JNA da na relativno ograničenom prostoru drži ljudstvo, streljivo, topništvo, protuoklopna sredstva i oklopnu tehniku. Dračice su bile zapovjedno središte 158. mješovite protuoklopne artiljerijske brigade, jedne od snažnijih postrojbi te vrste na području Hrvatske.

Zato dolazak mehanizirane čete na Nabrđe nije bio beznačajno administrativno premještanje. Bio je to ulazak pokretne borbene snage u prostor koji se nalazio nadomak Đakova i njegovih prometnih pravaca.

Zašto baš 31. kolovoza?

Odgovor na to pitanje zasad se ne može izvesti iz jedne javno dostupne zapovijedi, ali se vremenski slijed teško može zanemariti.

Dana 28. kolovoza u Đakovu je pucano na službeno vozilo ZNG-a. Istoga dana iz Male vojarne otvorena je vatra na kamion zeničkih registracija. Dan poslije, 29. kolovoza, u gradu se okupljaju majke i građani u sklopu Bedema ljubavi te kreću prema vojnim objektima.

Samo dan poslije toga, 31. kolovoza, Nabrđe se pojačava mehaniziranom četom iz Vinkovaca.

To ne dokazuje da je JNA već tada donijela konačnu odluku o napadu na Đakovo, ali vrlo jasno pokazuje da je pojačavala vlastiti vojni potencijal u gradu koji je već bio u otvorenom političkom i sigurnosnom sukobu s garnizonom.

Drugim riječima, dok su hrvatske vlasti pokušavale nadzirati stanje, razgovarati s predstavnicima JNA i organizirati obranu, vojska je prema području Đakova dovodila dodatnu pokretnu snagu.

Koliko je vozila imala mehanizirana četa?

Javno dostupni izvor koji bilježi premještaj 31. kolovoza ne navodi broj borbenih vozila pješaštva ni transportera u toj četi. Zbog toga nije opravdano proizvoljno tvrditi da je riječ o točno određenom broju BVP-ova.

Mehanizirana četa JNA u pravilu je podrazumijevala pješaštvo osposobljeno za djelovanje uz oklopna vozila, ali stvarni broj ljudi, vozila i naoružanja ovisio je o ratnoj popuni, stanju tehnike i konkretnoj zapovijedi za angažiranje.

Za Đakovo je najvažnije ono što je čvrsto potvrđeno: četa je stigla iz Vinkovaca, razmještena je na Nabrđe i podređena je 158. brigadi. Sama činjenica da je izdvojena iz drugog garnizona i pridodana đakovačkom vojnom sustavu pokazuje da je zapovjedništvo JNA Nabrđe smatralo važnom točkom za uporabu ili zaštitu mehaniziranih snaga.

Veza između Nabrđa, Dračica i Male vojarne

Nabrđe je bilo dio šireg obrambeno-operativnog sustava đakovačkog garnizona. Dračice su predstavljale glavni vojni objekt i zapovjedno mjesto, Mala vojarna nalazila se bliže gradskom središtu, dok su Gaj i Nabrđe omogućavali skladištenje, obuku, razmještaj i uporabu vojne tehnike.

Takva infrastruktura JNA-i je davala mogućnost da:

• drži oklopnu i topničku tehniku izvan samoga grada;

• povezuje vojarne i skladišta;

• po potrebi premješta snage prema Vinkovcima, Osijeku ili drugim dijelovima bojišta;

• koristi Nabrđe kao polazišnu točku za pokret tehnike.

Upravo će se sredinom rujna pokazati da Nabrđe nije bilo samo pozadina đakovačkog garnizona. Prema kasnijim svjedočenjima i istraživanjima, iz Nabrđa je pokušano izvući više tenkova prema Vukovaru. Hrvatsko stanovništvo i branitelji Đakovštine spriječili su taj pokret.

Tenkovi koji su tada trebali krenuti prema Vukovaru mogli su biti upotrijebljeni u jednoj od najtežih bitaka Domovinskog rata. Zato je nadzor nad Nabrđem imao šire značenje od same obrane Đakova.

Đakovo između Vinkovaca i Osijeka

Đakovo se 1991. nalazilo na prostoru koji je povezivao važne slavonske pravce. U blizini su se nalazila područja Vinkovaca, Osijeka, Našica i šireg slavonskog bojišta.

Premještanje mehanizirane čete iz Vinkovaca u Nabrđe zato treba promatrati u kontekstu tadašnjih borbi i priprema JNA u istočnoj Slavoniji. Vinkovci su već bili jedno od ključnih područja sukoba, a JNA je svoje snage pomicala između garnizona i vojnih objekata ovisno o procjeni prijetnje i potrebama operacija.

Nije poznato je li četa na Nabrđu trebala biti uporabljena za izravan napad na Đakovo, za zaštitu vojnih objekata ili za eventualni pokret prema Vinkovcima i Vukovaru. No poznato je da je dovedena u prostor koji će samo petnaest dana poslije postati poprište bitke za vojarne.

Od pojačanja do bitke za vojarne

U prvim danima rujna napetost u Đakovu dodatno raste. Iz vojarne Dračice ispaljene su granate i projektili, a građani su sve otvorenije strahovali od mogućeg napada i granatiranja grada.

Hrvatske snage istodobno organiziraju obranu. U obrani Đakova sudjelovali su pripadnici ZNG-a, policije i Narodne zaštite. Međutim, dio đakovačkih snaga 13. rujna odlazi na zadaću u Hrvatsku Dubicu, čime je obrana grada privremeno ostavljena policiji i Narodnoj zaštiti. Nakon povratka 14. rujna, hrvatske snage već sljedećega dana ulaze u odlučujuće borbe.

Dana 15. rujna 1991. u 17.15 sati, nakon ispaljene granate na grad, počinje bitka za đakovačke vojne objekte. Borbe se vode oko Dračica, Male vojarne, Doma JNA, skladišta Gaj i poligona Nabrđe.

Tijekom borbi Đakovo je granatirano, a prema dostupnim istraživanjima na grad je palo približno 250 granata i projektila. Oštećena je i đakovačka katedrala.

Što je JNA očekivala?

Potez od 31. kolovoza otvara pitanje je li JNA očekivala pokušaj hrvatskih snaga da blokiraju ili preuzmu vojne objekte.

U Đakovu je tada već postojala organizirana politička i obrambena struktura. Hrvatsko vodstvo znalo je da se u vojarnama nalazi velika količina naoružanja, streljiva i vojne opreme. JNA je, s druge strane, znala da bi gubitak garnizona imao posljedice za njezinu sposobnost djelovanja na širem području Slavonije.

Pojačanje Nabrđa moglo je služiti obrani vojnih objekata, osiguranju tehnike i pripremi za njezino izvlačenje. Sve tri mogućnosti uklapaju se u kasniji razvoj događaja.

JNA se u mnogim garnizonima suočavala s blokadama, pritiskom lokalnog stanovništva i zahtjevima za predaju. Istodobno je nastojala izvući najvrjedniju tehniku iz objekata koje više nije mogla sigurno držati. U Đakovu je upravo pitanje tehnike s Nabrđa postalo jedno od ključnih pitanja bitke.

Nabrđe nakon pada garnizona

Nakon višednevnih borbi hrvatske snage stavljaju pod nadzor vojne objekte u Đakovu i okolici. Oslobođeni su Dračice, Mala vojarna, Dom JNA, skladište Gaj i poligon Nabrđe.

Zaplijenjeno naoružanje, streljivo i vojna tehnika postali su temelj za daljnju obranu Đakovštine, ali i za opremanje hrvatskih postrojbi na drugim bojištima.

Osvajanje vojnih objekata omogućilo je stvaranje snažnije hrvatske vojne organizacije na području Đakova. Iz tih će temelja izrasti 122. brigada Hrvatske vojske Đakovo, postrojba koja će tijekom rata braniti đakovačku bojišnicu i sudjelovati na više važnih ratišta.

Dokumentirani trag pripreme

Premještanje mehanizirane čete 36. mehanizirane brigade iz Vinkovaca na Nabrđe 31. kolovoza 1991. godine jedan je od važnih, ali dugo nedovoljno istaknutih podataka uoči Bitke za vojarne u Đakovu.

Ne znamo još točan broj vozila, sastav čete ni ime njezina zapovjednika. No znamo njezino polazište, datum premještaja, odredište i postrojbu kojoj je pridodana.

Tri dana nakon pucnjave na vozilo ZNG-a i otvaranja vatre na kamion, JNA je na Nabrđe dovela dodatnu mehaniziranu snagu. Petnaest dana poslije Đakovo je bilo u otvorenom ratu s garnizonom.

Zato 31. kolovoza nije tek još jedan datum u kronologiji. To je dan kada je JNA, u gradu koji je sve očitije odbijao njezinu kontrolu, počela pojačavati vojni sustav neposredno prije sukoba koji će završiti oslobađanjem đakovačkih vojarni i stvaranjem novih hrvatskih borbenih kapaciteta.

Izvor: Mateo Dragičević, „Osvajanje vojnih objekata u Đakovštini 1991.“, Zbornik Muzeja Đakovštine, 2025.; Davor Marijan, Domovinski rat; Muzej Đakovštine; Veterani 122. brigade HV Đakovo; Moje Đakovo; Hrvatski katolički radio.