31. kolovoza 1991. – Tko je tukao Kruševo: topnički napad koji je policajca Damira Šošu odveo u smrt

Kruševo kod Obrovca u ljeto 1991. godine nije bilo samo selo na rubu bojišta. Bilo je isturena hrvatska obrambena točka prema Obrovcu, Karin­u i Velebitu – prostor preko kojega se nadziralo zaleđe Zadra i komunikacija prema Novigradu i Maslenici.

U takvoj je situaciji 31. kolovoza 1991. godine u neprijateljskom topničkom napadu teško ranjen hrvatski policajac Damir Šoša. Od posljedica ranjavanja preminuo je 12. prosinca 1991. godine.

To potvrđuje službena povijest Policijske uprave zadarske. Šoša, rođen 1969. godine, bio je pripadnik PU zadarske od 17. siječnja 1991. do ranjavanja. Policija navodi da je stradao u Kruševu prilikom neprijateljskog topničkog napada na to mjesto.

Kruševo nakon oslobođenja

Hrvatske su snage krajem srpnja 1991. ušle u Kruševo i uspostavile obranu mjesta. U operaciji su sudjelovali pripadnici policije, Specijalne jedinice policije PU zadarske – Poskoci – te postrojbe Zbora narodne garde, među kojima i pripadnici 4. brigade.

Treća imotska bojna 4. brigade upućena je u Kruševo 28. srpnja. Prema povjesnici brigade, njezini su pripadnici ondje bili izloženi svakodnevnom granatiranju i pokušajima pješačkog probijanja.

Poskoci su u isto vrijeme održavali policijske ispostave i obrambene položaje na širem području Kruševa, Pridrage, Novigrada, Jasenica i Maslenice. To područje za hrvatsku je stranu imalo dvostruku važnost: štitilo je civilno stanovništvo i predstavljalo prednju crtu prema Obrovcu, središtu srpskih pobunjeničkih snaga u tom dijelu sjeverne Dalmacije

Odakle je dolazila topnička vatra?

Dostupni izvori ne daju dovoljno podataka da bi se sa sigurnošću mogla imenovati konkretna topnička bitnica koja je 31. kolovoza ispalila projektile na Kruševo. Međutim, vojni izvori i kasniji razvoj događaja jasno upućuju na širi prostor Obrovca i dominantne kote iznad njega.

Neprijateljske snage držale su položaje u Obrovcu, na području Tvornice glinice i na brdu Bobija. Hrvatski vojni časopis navodi da je neprijatelj upravo iz područja Obrovca i s Bobije raspoređivao tenkove i topništvo, odakle je vatrom tukao hrvatske položaje po dubini.

Bobija je imala izrazitu taktičku vrijednost. S dominantnih kota moglo se nadzirati područje Jasenica, Kruševa, Maslenice i komunikacije prema Zadru. U kasnijim borbama hrvatski su izvori više puta bilježili djelovanje topništva iz šireg područja Obrovca, Bobije i Jasenica.

Zato se za napad 31. kolovoza može pouzdano reći:

• vatra je došla iz područja pod nadzorom srpskih snaga;

• napad je bio dio sustavnog pritiska na hrvatsku obranu Kruševa;

• u širem sustavu sudjelovale su snage pobunjenih Srba uz potporu JNA;

• konkretna bitnica, zapovjednik i vrsta topničkog oružja zasad nisu javno potvrđeni.

Bilo bi pogrešno bez dokumenta tvrditi da je granata ispaljena iz točno određene vojarne ili s konkretne kote. Za takav zaključak potrebni su ratni dnevnik, izvješće o napadu, zapisnik o očevidu ili balistički podaci.

Napad nije bio izoliran incident

Kruševo se nalazilo u izrazito nepovoljnom položaju. Hrvatska obrana bila je duboko uvučena između Obrovca, Karina i Jasenica, a logistika je ovisila o komunikacijama prema Novigradu i moru.

U danima nakon ranjavanja Damira Šoše neprijatelj je pojačavao snage u obrovačkom području. Početkom rujna počeli su intenzivniji topnički napadi, a od 9. do 12. rujna uslijedili su kombinirani napadi pješaštva, oklopništva, topništva i zrakoplovstva na Jasenice i Maslenički most.

Padom Jasenica i Maslenice 11. rujna položaj Kruševa postao je gotovo neodrživ. Hrvatski branitelji i stanovništvo izvlačeni su prema Novigradu i morskim putem. Hrvatski vojnik navodi da je neprijatelj u Obrovcu i na Bobiji imao tenkove i topništvo te da je nakon pada Jasenica morski put prema Kruševu postao ugrožen.

Damir Šoša – ranjen 31. kolovoza, preminuo 12. prosinca

Damir Šoša nije poginuo na mjestu ranjavanja. Teško je ranjen 31. kolovoza, a posljedice ozljeda nosio je više od tri mjeseca.

Preminuo je 12. prosinca 1991. godine. Prema ranijoj službenoj objavi PU zadarske, umro je u Kliničkom bolničkom centru Firule u Splitu.

Njegovo ime danas nosi objekt Policijske postaje Obrovac – „Centar hrvatskog redarstvenika Damire Šoše“. Na mjesnom groblju u Kruševu policija i braniteljske udruge svake godine odaju počast njegovoj žrtvi.

Pravna praznina

U javno dostupnim objavama Policijske uprave zadarske, državnog odvjetništva i dostupnih sudskih evidencija nije pronađen pravomoćni postupak koji bi izravno utvrdio tko je zapovjedio topnički napad na Kruševo 31. kolovoza 1991. godine niti tko je ispalio granatu od koje je Damir Šoša teško ranjen.

To ne znači da napad nije bio dio šireg organiziranog djelovanja. Širi prostor Obrovca bio je pod nadzorom pobunjenih Srba i JNA, a kasniji napadi na Jasenice, Maslenicu i Kruševo izvođeni su uz topničku i oklopnu potporu 9. kninskog korpusa JNA.

No između općeg zaključka da su područjem djelovale srpske snage uz potporu JNA i kaznene odgovornosti konkretne osobe postoji važna razlika. Za podizanje optužnice trebalo bi utvrditi:

• koja je postrojba toga dana imala topništvo u području Obrovca ili Bobije;

• tko je bio zapovjednik postrojbe;

• tko je izdao zapovijed za djelovanje;

• je li napad bio usmjeren na obrambene položaje ili je obuhvatio civilne ciljeve;

• postoji li ratni dnevnik, operativno izvješće ili svjedočenje o samom napadu.

Što danas možemo tvrditi?

Na temelju dostupnih podataka može se zaključiti da je Damir Šoša teško ranjen u sustavnom topničkom napadu srpskih snaga na hrvatske položaje u Kruševu. Najvjerojatniji vatreni prostor bio je šire područje Obrovca i Bobije, ali konkretna topnička postrojba još nije identificirana.

Njegova smrt bila je posljedica borbenog djelovanja, ali pravna odgovornost za napad u kojem je ranjen do danas nije javno utvrđena.

Kruševo je nakon toga postalo jedno od ključnih mjesta obrane zadarskog zaleđa. Damir Šoša ostao je njegovo ljudsko lice – policajac koji je ondje ranjen, a čija je žrtva završila smrću nekoliko mjeseci poslije.

Damir Šoša nije samo ime na spomen-ploči. Njegova smrt otvara pitanje tko je 31. kolovoza 1991. naredio vatru na Kruševo i zašto taj odgovor nikada nije dobio pravosudni epilog