Dan kad je Osijek plakao: Prije 35 godina Srbi u granatiranju Osijeka ubili 15 osoba

Ako je 3. rujna 1991. formalno još bilo na snazi primirje, velikosrpske su snage taj dan pretvorile u jedan od najtežih dana u obrani Osijeka. Iz tenkovskih i minobacačkih položaja u Staroj Tenji i Bijelom Brdu, uz potporu artiljerije s vojnog poligona „C” i dvaju vojnih zrakoplova, JNA i srpske paravojne postrojbe tijekom cijeloga su dana granatirale grad, ne poštedjevši ni stambene četvrti u njegovu središtu.

Prema svjedočanstvima i kasnijim analizama, napad je bio koordiniran s više pravaca. Osim samoga Osijeka, gađani su i položaji hrvatskih branitelja u Novoj Tenji, Sarvašu, Bilju i Nemetinu. Istoga dana JNA i srpske paravojne snage zauzele su Bilje, na drugoj obali Drave, a u granatiranju Osijeka oštećena je i crkva sv. Petra i Pavla, u narodu poznata kao „katedrala”.

Bilanca tog dana bila je tragična: poginulo je 12 branitelja i troje civila, dok je ranjeno osam branitelja i devet civila. Ipak, simbol stradanja toga dana postala je smrt dvanaestogodišnje Ivane Vujić, prve civilne, ali i prve dječje žrtve rata u Osijeku. Granata ispaljena iz „Bijele kasarne” pogodila je stan njezine obitelji na Vijencu Ivana Meštrovića. Ivana, koja se toga rujna trebala vratiti u sedmi razred osnovne škole, poginula je na mjestu. Njezini su roditelji teško ranjeni, a majka je zbog posljedica ranjavanja ostala trajni invalid i do kraja života bila vezana uz invalidska kolica.

Istoga dana, daleko od osječke bojišnice, u okolici Slatine, srpske su snage počinile pokolj u selima Četekovac, Balinci i Čojlug. U napadu je ubijeno 24 hrvatskih civila.

Napad 3. rujna bio je dio višemjesečne opsade Osijeka, koja je započela već krajem srpnja 1991. i tijekom jeseni postupno dosezala svoj vrhunac. Samo nekoliko dana poslije, sredinom rujna, grad će biti izložen petodnevnom neprekidnom topničkom napadu, dok će 5. prosinca uslijediti i „posljednji opći napad” na Osijek.

Razmjere stradanja najbolje potvrđuju podaci osječke Opće bolnice. Prema kasnijim podacima, od svibnja 1991. do srpnja 1994. u bolnicu je primljeno 5.222 žrtava rata, od kojih je 954 podleglo zadobivenim ozljedama. Do završetka Domovinskog rata 1995. godine, u obrani Osijeka ukupno su stradale 1.724 osobe – 1.327 branitelja i 397 civila.

Dan koji je formalno trebao biti obilježen primirjem tako je za Osijek postao još jedan dokaz da su deklarativni dogovori na papiru malo značili onima koji su grad svakodnevno zasipali granatama. Iza brojki ostala su imena, obitelji i životi prekinuti ratom, a među njima i život dvanaestogodišnje Ivane Vujić.