Dan kada je presječena okupirana Hrvatska: oslobođenje Slunja, Plitvica i Korenice

06. 08 1995., trećeg dana vojno-redarstvene operacije Oluja, oslobođeni su Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Slunj, Korenica, Plitvice, Vrhovine, Udbina, Bunić, Bruvno, Otrić i brojna druga mjesta.

Bio je to dan u kojem su se odvojena napredovanja hrvatskih postrojbi iz Like i s karlovačko-ogulinskog područja počela spajati u jednu cjelinu.

Oslobađanje Slunja, Plitvica i Korenice nije bilo važno samo zbog povratka hrvatskih gradova i naselja u ustavnopravni poredak. Tim je prodorima presječena povezanost neprijateljskih snaga između Like i Korduna, otvoren put prema državnoj granici s Bosnom i Hercegovinom te stvoreni uvjeti za okruženje 21. kordunskog korpusa Srpske vojske Krajine.

Istoga dana hrvatske su se snage na području Rakovice, Drežnik Grada, Vaganca, Prijeboja i Tržačkih Raštela spojile s 5. korpusom Armije Bosne i Hercegovine. Time je završena dugotrajna blokada Bihaća, grada kojem je prijetila humanitarna i vojna katastrofa.

Presudna crta između Like i Korduna

Područje Slunja, Rakovice, Plitvica i Korenice imalo je veliku operativnu važnost.

Prometnice Slunj–Rakovica, Slunj–Plitvice, Plitvice–Korenica i Korenica–Ličko Petrovo Selo povezivale su neprijateljske snage na Kordunu s onima u Lici i omogućavale njihovo povlačenje prema državnoj granici i teritoriju Bosne i Hercegovine.

U planovima Srpske vojske Krajine upravo se slunjski pravac smatrao jednim od najosjetljivijih jer je hrvatski prodor na tom području mogao presjeći okupirani teritorij i odvojiti kordunske snage od ličkog zaleđa.

Do 6. kolovoza neprijateljski sustav u Lici već je bio teško uzdrman. Prodor 9. gardijske brigade preko Ljubova, uspjesi specijalne policije u smjeru Gračaca i napredovanje drugih postrojbi Zbornog područja Gospić rascijepili su 15. lički korpus Srpske vojske Krajine na nekoliko međusobno slabo povezanih skupina.

Trećeg dana operacije uslijedilo je potpuno raslojavanje njihove obrane.

Tigrovi pred Rakovicom

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske „Tigrovi“ napredovala je iz smjera Ličke Jesenice, Saborskog i Plitvica prema Rakovici i državnoj granici.

Do 6. kolovoza izbila je pred Rakovicu, a na području Drežnik Grada i Vaganca povezala se s pripadnicima 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Nakon izvršene zadaće brigada je izdvojena iz sastava Zbornog područja Gospić i vraćena pod izravno zapovijedanje Glavnog stožera Hrvatske vojske.

MORH u svojoj povijesnici navodi da su Tigrovi u Oluji presjekli okupirani prostor na pravcu Lička Jesenica–Saborsko–Slunj–Plitvice te 6. kolovoza izbili na državnu granicu i spojili se s 5. korpusom Armije BiH.

Njihov prodor nije bio tek još jedan uspješan pravac napada. Pojava 1. gardijske brigade u dubini neprijateljskog rasporeda promijenila je planove hrvatskog zapovjedništva na Kordunu i dodatno ugrozila odstupnicu 21. kordunskog korpusa.

Slunj oslobođen napadom iz više smjerova

Na ogulinskom pravcu snage Zbornog područja Karlovac nakon dva dana teških borbi dobile su zadaću osloboditi Slunj, presjeći prometnicu Slunj–Rakovica kod Broćanca i povezati se s postrojbama Zbornog područja Gospić na pravcu Plitvice–Cetingrad.

U napad su uključene 14. i 143. domobranska pukovnija, 99. brigada te dijelovi 148. brigade Hrvatske vojske, uz topničku potporu.

Ujutro 6. kolovoza 143. domobranska pukovnija krenula je pravcem Vrelo Mrežnice–Slunj. U Broćancu se spojila sa snagama 1. gardijske brigade, a poslijepodne je zajedno s dijelovima Tigrova i 14. domobranske pukovnije ušla u Slunj.

Četrnaesta domobranska pukovnija napredovala je iz Primišlja preko Mrzlog Polja i Zečje Varoši te je oko 15 sati također ušla u Slunj. Ojačana je dvjema satnijama 148. brigade koje su imale zadaću zaštititi bokove i iskoristiti ostvareni prodor.

Snage 13. pješačke brigade Srpske vojske Krajine povukle su se u rasulu prema Topuskom, zajedno s dijelom stanovništva koje je slijedilo kolone vojske.

Oslobađanjem Slunja izgubljeno je jedno od ključnih neprijateljskih uporišta na prometnom spoju Korduna i Like.

Plaščanska dolina očišćena, neprijatelj potisnut prema sjeveru

Istodobno je 99. brigada Hrvatske vojske dobila zadaću čišćenja Plaščanske doline.

Napredovala je pravcem Božići–Komadine–Plavča Draga te do 14 sati izbila na crtu kod Vrela Mrežnice, gdje je blokirala vojni poligon Slunj. Nakon izvršene zadaće prešla je u pričuvu zapovjednika Zbornog područja Karlovac.

Time su neprijateljske snage na području Plaškog, Ličke Jesenice i Slunja dodatno razdvojene. Njihove više nije povezivala sigurna komunikacija, a hrvatske postrojbe iz Like i Korduna dolazile su u međusobni dodir.

Plaški je tako izgubio funkciju važnog uporišta i prometne poveznice prema Slunju, Plitvicama i Korenici.

Korenica oslobođena prodorom 128. brigade

Na ličkom pravcu važnu zadaću imala je 128. brigada Hrvatske vojske.

Već 5. kolovoza presjekla je prometnicu Vrhovine–Korenica na potezu Homoljački Klanac–Pogledalo. Sljedećeg dana prešla je prijevoj Pogledalo i iz smjera Vrela ušla u Korenicu.

Od početnih položaja u selu Čanak do Korenice pripadnici brigade prešli su oko 40 kilometara izrazito teškog, planinskog terena. Nakon oslobođenja grada dio snaga krenuo je prema državnoj granici i vrhu Plješivice, gdje je uspostavljen kontakt s Armijom Bosne i Hercegovine.

Ulazak u Korenicu imao je veliko simboličko, ali i vojno značenje. Grad je bio jedno od važnijih upravnih, policijskih i vojnih središta okupirane Like te sjedište struktura pobunjeničke vlasti.

Njegovim oslobađanjem neprijateljske snage na potezu Udbina–Korenica–Donji Lapac izgubile su važan oslonac i prometno čvorište.

Vrhovine dovedene u potpuno okruženje

Dok je 128. brigada napredovala prema Korenici, 138. domobranska pukovnija krenula je sa sjevera, iz smjera Ličke Jesenice.

Oslobodila je Rudopolje i kod Gornjih Vrhovina presjekla prometnicu Vrhovine–Korenica. Ondje se spojila s 8. domobranskom pukovnijom, čime su neprijateljske snage u Vrhovinama dovedene u potpuno okruženje.

Osma domobranska pukovnija slomila je neorganizirani otpor na području Gornjeg Babinog Potoka te do večeri izbila u Trtice i Plitvički Ljeskovac.

Istodobno je glavnina 133. domobranske pukovnije, ojačana bojnom 150. brigade i dijelovima 8. domobranske pukovnije, napredovala pravcem Runjevica–Naprte–Marjani. Do kraja dana oslobođen je prostor Vrhovina, Doljana, Škara i Glavaca.

Time je nestala organizirana neprijateljska obrana na jednom od ključnih ličkih pravaca.

Plitvice više nisu bile neprijateljsko zaleđe

Plitvička jezera bila su jedno od simboličnih mjesta početka otvorenog sukoba u Hrvatskoj. Upravo je ondje na Krvavi Uskrs 31. ožujka 1991. poginuo hrvatski policajac Josip Jović.

Četiri godine poslije hrvatske su postrojbe ponovno uspostavile nadzor nad cijelim plitvičkim područjem.

Napredovanje 1. gardijske brigade, 8., 128., 138. i 154. domobranske pukovnije te postrojbi koje su djelovale prema Rakovici i Korenici pretvorilo je Plitvice iz neprijateljskog zaleđa u prostor preko kojeg su se hrvatske snage približile državnoj granici.

Plitvice su tako postale poveznica između oslobođene Like, Slunja i graničnog područja prema Bihaću.

Prvi susret hrvatskih i bosanskohercegovačkih snaga

Prvo spajanje Hrvatske vojske i 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine dogodilo se ujutro 6. kolovoza na ulazu u Rakovicu.

Do povezivanja je došlo i na području Drežnik Grada i Vaganca, zatim kod raskrižja prometnica Slunj–Ličko Petrovo Selo i Slunj–Plitvice, kod motela MG te u selu Prijeboj. Poslijepodne je u Tržačkim Raštelima na mostu preko Korane organiziran poznati susret za predstavnike medija.

Ondje su se susreli zapovjednik hrvatskih snaga na tom pravcu general Marijan Mareković i zapovjednik 5. korpusa Armije BiH general Atif Dudaković.

Taj rukohvat nije bio samo simboličan prizor dvaju zapovjednika.

Bio je potvrda da je bihaćko područje deblokirano i da više nema neprekinute neprijateljske crte koja je povezivala okupirani Kordun, Liku i srpske snage u Bosni i Hercegovini.

Deblokada Bihaća

Petom korpusu Armije Bosne i Hercegovine mjesecima je prijetilo potpuno okruženje i uništenje.

Srpske snage iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uz snage Fikreta Abdića, napadale su Bihaćki okrug s više pravaca. Nakon pada Srebrenice postojala je ozbiljna opasnost da se slična katastrofa dogodi i u Bihaću.

Operacijom Ljeto ’95. hrvatske su snage već krajem srpnja rasteretile pritisak na Bihać. Početkom Oluje 5. korpus prešao je u protunapad, a dio njegovih snaga usmjeren je prema Rakovici, Plitvicama i Korenici kako bi se što prije spojile s Hrvatskom vojskom.

Spajanje 6. kolovoza značilo je da je višegodišnja blokada slomljena.

Bihać više nije bio izolirani džep okružen neprijateljskim snagama.

Što je to značilo za 21. kordunski korpus?

Dvadeset prvi kordunski korpus Srpske vojske Krajine držao je područje od Slunja i Vojnića prema Karlovcu, Cetingradu, Topuskom i državnoj granici.

Prvih dana Oluje postrojbe Zbornog područja Karlovac imale su težak zadatak prikovati korpus uz njegove položaje i spriječiti ga da ugrozi bokove hrvatskih snaga koje su napredovale iz Like i Banovine. Prema kasnijim analizama, hrvatske su snage 4. kolovoza uspješno obavile primarnu zadaću vezivanja Kordunskog korpusa, iako je on još 5. kolovoza čvrsto držao obranu oko Slunja i južno od Karlovca.

Oslobađanjem Slunja i dolaskom Tigrova iz pravca Like situacija se promijenila.

Korpus je izgubio južni oslonac i vezu prema Plitvicama i Korenici. Istodobno je 5. korpus Armije BiH napredovao prema Velikoj Kladuši, a hrvatske snage pritiskale su ga iz smjera Karlovca, Slunja, Banovine i državne granice.

Njegovi pripadnici više nisu imali siguran put prema Lici ni prema Bosni i Hercegovini.

Zatvarao se obruč koji će dva dana poslije dovesti do predaje korpusa hrvatskoj vojsci kod Topuskog.

Dan u kojem je okupirani prostor izgubio cjelovitost

Šesti kolovoza nije bio tek dan u kojem je oslobođen niz hrvatskih gradova i naselja.

Bio je to dan u kojem je neprijateljski sustav izgubio prostornu povezanost.

Slunj je oslobođen iz više pravaca.

Korenica je pala nakon prodora preko teškog planinskog terena.

Vrhovine su okružene i oslobođene.

Plitvice su vraćene pod hrvatski nadzor.

Tigrovi su izbili na državnu granicu.

Hrvatska vojska i 5. korpus Armije Bosne i Hercegovine pružili su ruku jedni drugima na Korani.

Time je okupirani prostor između Like i Korduna presječen, Bihać deblokiran, a 21. kordunski korpus doveden u položaj iz kojeg više nije imao realan izlaz.

Knin je dan ranije bio oslobođen kao političko i simbolično središte pobune.

Šestoga kolovoza slomljena je i operativna povezanost njezinih preostalih snaga.

To je bio trenutak u kojem je postalo jasno da se vojni poraz paradržave više ne može zaustaviti.