KAKO JE JNA PRESJEKLA ZAPADNU SLAVONIJU: 4. rujna 1991. probijena obrana kod Novog Varoša

Četvrtog rujna 1991. na nekoliko kilometara prostora između Save i Okučana dogodilo se nešto čije su posljedice bile daleko veće od borbe za jedno selo.

Kod Novog Varoša, na kanalu Strug i uz autocestu Zagreb – Beograd, danas A3, hrvatska obrana našla se na putu dviju skupina Jugoslavenske narodne armije koje su se pokušavale spojiti. S juga je, preko Save i Stare Gradiške, nadirala 329. oklopna brigada 5. banjalučkog korpusa JNA. U Okučanima se već nalazila borbena skupina 265. mehanizirane brigade JNA.

Kada su se 4. rujna spojile, uspostavljena je izravna teritorijalna i logistička veza između snaga JNA iz Bosanske krajine i prostora koji su u zapadnoj Slavoniji držali pobunjeni Srbi.

Upravo tako događaj opisuje noviji znanstveni rad Marijana Kostanjevca, Ivana Benkovića i Marijana Kretića, temeljen i na ratnom dnevniku 5. korpusa JNA.

Sve je počelo prijelazom Save

Operativnu važnost 4. rujna nije moguće razumjeti bez događaja od 18. kolovoza.

Tada se u sukobe otvoreno uključuje 329. oklopna brigada 5. banjalučkog korpusa. Prema ratnom dnevniku korpusa, u područje Bosanske Gradiške prethodno je upućena borbena skupina sastavljena od 14 tenkova T-55, pet oklopnih transportera M-60 i šest haubica D-30 kalibra 122 milimetra, s ukupno 114 pripadnika.

Oko tri sata ujutro 18. kolovoza skupina je, uz potporu zrakoplovstva, napala hrvatske snage i prešla Savu između Bosanske i Stare Gradiške. Hrvatske snage morale su napustiti Staru Gradišku, ali su pri povlačenju srušile most preko kanala Nova Sava, odnosno Struga.

Taj potez bio je važniji nego što je u tom trenutku možda izgledalo.

Rušenjem prijelaza usporeno je ono što je JNA željela postići: izravno spojiti mostobran kod Stare Gradiške s Okučanima.

JNA je ipak zadržala Staru Gradišku i mostobran na hrvatskoj strani Save. Preko njega su mogle dolaziti nove snage, oklop, topništvo, gorivo i streljivo iz Bosanske krajine. Hrvatski branitelji stoga su se našli na crti koja više nije branila samo nekoliko posavskih sela.

Branili su prepreku između dvaju dijelova protivničkog rasporeda.

Strug – nekoliko metara vode koji su zaustavili oklopnu brigadu

Kanal Strug bio je prirodna protutenkovska prepreka. Ravničarski teren zapadne Slavonije pogodovao je tenkovima, ali svaki kanal, srušeni most i nasip prisiljavao je oklop na korištenje ograničenog broja prijelaza.

Upravo je zato hrvatska obrana koristila Strug kao crtu zadržavanja.

Iza njega nalazio se Novi Varoš, a samo nekoliko kilometara dalje Okučani i autocesta.

Na taj prostor kao pojačanje dolaze pripadnici 1. gardijske brigade „Tigrovi“, dok obranu čine i policajci te pripadnici ZNG-a s novogradiškog područja. Arhivska rekonstrukcija Natka Martinića Jerčića za početak rujna izričito navodi dijelove 1. brigade ZNG-a i 3. bojne 108. brigade ZNG-a na području Novog Varoša.

4. rujna – udar na Novi Varoš i istodobno zatvaranje autoceste

Početkom rujna pritisak se naglo pojačava.

Četvrtog rujna pobunjene srpske snage potpuno zaustavljaju promet autocestom kod Vrbovljana. Iz smjera Novske prema nadvožnjaku kreću dijelovi 1. brigade ZNG-a, kutinska policija i 62. samostalni bataljun, ali ih zaustavlja jaka strojnička i topnička vatra.

Istodobno 329. oklopna brigada JNA i pobunjene srpske snage snažno napadaju hrvatske položaje u Novom Varošu i kod naplatnih kućica Okučani.

Nakon cjelodnevnih borbi hrvatske postrojbe povlače se na nove položaje.

U ratnim kronologijama pojavljuje se i dramatičan podatak da su na Novi Varoš tijekom približno sat i pol ispaljena 230 minobacačka projektila, nakon čega je uslijedio tenkovsko-pješački napad. Ista kronologija navodi dva uništena tenka i transporter, dva poginula te šest ranjenih policajaca. Taj broj projektila prenosi se desetljećima, ali ga u dostupnom primarnom policijskom dokumentu nisam uspio zasebno potvrditi, pa ga je korektnije navesti kao podatak iz ratne kronologije, a ne kao potpuno potvrđenu arhivsku činjenicu.

Ono oko čega dvojbe nema jest rezultat.

329. oklopna brigada izbila je do područja autoceste i 4. rujna spojila se s borbenom skupinom 265. mehanizirane brigade u Okučanima.

Znanstveni rad Napad 5. korpusa JNA na zapadnu Slavoniju u jesen 1991. zaključuje da su time teritorijalno i logistički povezane snage pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji sa snagama banjalučkog korpusa JNA u Bosanskoj krajini.

To je ključ cijelog događaja.

Zlatko Matokanović i Vladimir Šmidl

Četvrti rujna ostao je u Novom Varošu upamćen i po pogibiji dvojice hrvatskih policajaca, Zlatka Matokanovića i Vladimira Šmidla.

Njihovu pogibiju potvrđuju lokalne komemoracije, a za Vladimira Šmidla postoji i evidencija da je poginuo upravo 4. rujna 1991. u Novom Varošu.

Posebno je vrijedno svjedočanstvo Joze Bungića.

Prisjećao se velike magle toga jutra i informacije da iz pravca Gređana dolazi snažnija neprijateljska skupina kojoj je cilj bio zauzeti bazu kod naplatnih kućica i presjeći komunikaciju. Matokanović i Šmidl, kao ljudi koji su dobro poznavali domaći teren, bili su pridodani pripadnicima 1. gardijske brigade.

Obojica su poginula.

Još jedan detalj govori koliko je borba bila teška: pripadnik Tigrova Nenad Devčić zarobljen je 4. rujna kod Novog Varoša, nakon čega je prošao kroz više logora JNA i srpskih snaga prije razmjene u prosincu 1991.

Zašto je spajanje kod Okučana bilo toliko opasno?

Stara Gradiška nalazi se neposredno uz Savu. S druge strane rijeke bila je Bosanska Gradiška, odnosno logističko zaleđe 5. banjalučkog korpusa.

Okučani su, s druge strane, bili raskrižje iz kojeg se moglo djelovati prema Novskoj, Pakracu i Lipiku te prema Novoj Gradiški.

Dok je hrvatska obrana držala Novi Varoš i prijelaze na Strugu, između tih dvaju prostora postojala je zapreka.

Nakon proboja ta prepreka nestaje.

JNA više nije morala promatrati snage u Okučanima kao izdvojenu skupinu kojoj treba osiguravati prolaz kroz nesiguran prostor. Otvoren je pravac kojim se moglo dovoditi oklop, ljudstvo i logistika iz Bosanske krajine prema okupiranom dijelu zapadne Slavonije.

Autocesta je u toj operaciji imala posebno značenje.

Nije bila samo cesta Zagreb – Slavonski Brod. Bila je glavna hrvatska prometna os prema istočnoj Slavoniji.

Ako bi JNA stabilno ovladala prostorom Okučana, autocestom i širim novogradiškim područjem, Hrvatska bi dobila duboki neprijateljski klin između središnje i istočne Hrvatske.

U kasnijem strateškom planu 5. korpusa jasno će se pojaviti pravac Gradiška – Pakrac – Virovitica, kojim je trebalo razdvojiti Slavoniju od središnje Hrvatske. 329. oklopna brigada istodobno je djelovala prema Novoj Gradiški s namjerom probijanja hrvatske obrane i povezivanja s JNA koja je nadirala s istoka.

Četvrtog rujna ta velika operacija još nije bila pokrenuta u punom opsegu.

Ali teren za nju već se stvarao.

Hrvatski odgovor počeo je gotovo odmah

Proboj kod Novog Varoša nije značio da je hrvatska obrana slomljena.

Već 5. rujna hrvatske snage pokušavaju ponovno otvoriti autocestu i potisnuti JNA i pobunjeničke snage.

U operaciju su iz novljanskog smjera uključeni pripadnici 1. gardijske brigade, policije i 62. samostalnog bataljuna, dok sa šireg novogradiškog pravca djeluju pripadnici ZNG-a i policije iz Nove Gradiške, Požege i Slavonskog Broda.

Ukupna snaga angažiranih hrvatskih postrojbi u rekonstrukciji se procjenjuje na oko 1200 ljudi.

Borbe traju do 6. rujna.

Tada hrvatske snage ponovno zaposjedaju Čovac, Gređane i Novi Varoš, mjesta na staroj cesti Okučani – Nova Gradiška te dio nadvožnjaka na autocesti. Međutim, JNA i pobunjene srpske snage zadržavaju Vrbovljane i nadvožnjak kod Vrbovljana.

Zbog toga potpuna deblokada autoceste nije uspjela. Hrvatski izvori za borbe 5. i 6. rujna navode sedam poginulih i 43 ranjena branitelja.

To je važna činjenica i zbog kronologije samog Novog Varoša.

Novi Varoš nije konačno pao 4. rujna.

Hrvatske snage vratile su ga pod nadzor već tijekom protunapada 5. i 6. rujna.

Novi, mnogo veći napad uslijedio je 16. rujna

Jedanaest dana poslije situacija je bila drukčija.

JNA je dovela dodatne snage preko Save i pripremila znatno jači napad. Nakon napada 15. rujna na Kosovac i Gornje Bogićevce, 16. rujna 329. oklopna brigada, potpomognuta dijelovima 16. proleterske brigade, uz snažno topništvo i zrakoplovstvo, napada iz područja Struga prema Novom Varošu, Gređanima, Čovcu i Pivarama.

Hrvatske snage nakon velikih gubitaka povlače se na novu obrambenu crtu.

Tada Novi Varoš doista pada.

Ta dva datuma zato ne treba miješati.

4. rujna – proboj i spajanje JNA kod Okučana.
5. i 6. rujna – hrvatski protunapad i povratak Novog Varoša.
16. rujna – velika ofenziva JNA i okupacija Novog Varoša.

VIDEO: bojište Stare Gradiške i Novog Varoša na autentičnim lokacijama

Nekoliko kilometara koji su mogli odlučivati o Slavoniji

Kad se danas pogleda karta, prostor između Stare Gradiške, Novog Varoša i Okučana djeluje gotovo premalen da bi imao stratešku važnost.

U rujnu 1991. bilo je upravo suprotno.

Na jugu je bila Sava i iza nje Banja Luka, golemo vojno zaleđe JNA. Na sjeveru Okučani i autocesta. Prema istoku vodio je pravac prema Novoj Gradiški i dalje prema Slavonskom Brodu, a prema zapadu prema Novskoj. Sjevernije su se otvarali Pakrac i Lipik.

Između svega toga stajao je Strug.

Kada je hrvatska obrana srušila most u kolovozu, napredovanje JNA bilo je usporeno. Kada je JNA 4. rujna izbila do autoceste i spojila svoje snage, dobila je ono što joj je trebalo – koridor.

Hrvatski protunapad dva dana poslije pokazao je da taj koridor još nije bio siguran niti čvrst. Novi Varoš vraćen je, ali Vrbovljani i autocesta nisu oslobođeni.

Zato je 4. rujna 1991. jedan od važnijih, a slabo obrađenih datuma početka rata u zapadnoj Slavoniji.

Toga dana nije konačno izgubljen Novi Varoš.

Dogodilo se nešto operativno opasnije: 329. oklopna brigada JNA iz smjera Bosanske Gradiške probila je prepreku koja ju je odvajala od Okučana i prvi put uspostavila izravnu teritorijalnu i logističku vezu 5. banjalučkog korpusa s pobunjenim srpskim snagama u zapadnoj Slavoniji.

Hrvatski branitelji taj će spoj pokušavati presjeći već sljedeće noći.

A bitka koja je počela na Strugu pretvorit će se tijekom rujna u borbu za pitanje može li JNA preko Okučana izaći pred Novu Gradišku i presjeći hrvatsku državu na njezinoj najosjetljivijoj prometnoj osi.

Izvori: temeljni izvor za operativni dio je Kostanjevac – Benković – Kretić, Napad 5. korpusa JNA na zapadnu Slavoniju u jesen 1991., Strategos, 8/2, 2024., str. 125–166. Za kronologiju borbi 4.–6. rujna korišten je rad Natka Martinića Jerčića, temeljen među ostalim na izvješćima PS Nova Gradiška i gradivu HMDCDR-a. Za pogibiju Zlatka Matokanovića i Vladimira Šmidla korištena su lokalna svjedočanstva i memorijalni izvori. Fotografija Marija Filipija iz Novog Varoša potvrđena je u publikaciji HMDCDR-a Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih.