Malobrojni policajci izvukli se pred završnim napadom na Beli Manastir
Srpske pobunjeničke i paravojne snage, uz pomoć JNA, zauzele su 21. kolovoza 1991. Policijsku postaju Beli Manastir, nakon čega su se hrvatski policajci izvukli prema Petlovcu i Mađarskoj.
Zauzimanjem Policijske postaje Beli Manastir 21. kolovoza 1991. hrvatska je vlast izgubila jedno od posljednjih organiziranih uporišta u sjevernoj Baranji. Malobrojni policajci, pod zapovijedanjem Ante Prgometa, izvukli su se prema Petlovcu i mađarskoj granici. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u svojoj Kronologiji Domovinskog rata bilježi da su toga dana Beli Manastir i gotovo cijela Baranja pali pod srpsku kontrolu.
Postaja je napadana danima
U istraživačkom tekstu „Rat u Baranji“, objavljenom u Hrvatskom vojniku, Ivan Galović navodi da je prvi veći napad na postaju izveden 28. srpnja tromblonskim minama. Uslijedili su minobacački napadi, a od 17. do 20. kolovoza gađani su Beli Manastir, Petlovac, Čeminac, Branjin Vrh i Darda. Postaja je 18. kolovoza pogođena s trideset mina.
Obrana je već bila oslabljena ubojstvima policajaca Marjana Kuzmana i Zorana Sinanovića 13. kolovoza kod belomanastirskog Remonta. U drugoj zasjedi istoga je dana poginuo pripadnik Specijalne jedinice policije Osijek Vidoja Marić, a više policajaca bilo je ranjeno.
Potvrđene postrojbe i otvorena pitanja
Na hrvatskoj strani izravno su potvrđeni pripadnici Policijske postaje Beli Manastir. U postaju su od srpnja dolazili policajci iz Valpova, Donjeg Miholjca i Đakova, ali dostupni izvori ne pokazuju koliko ih je ostalo 21. kolovoza. Na pravcu Petlovca pomoć je pružila Specijalna jedinica policije Osijek.
Napadačku stranu činili su lokalni srpski pobunjenici, Teritorijalna obrana Baranje, četničke skupine iz Srbije i JNA. Hrvatski vojnik navodi da je u Baranji bila raspoređena 36. mehanizirana brigada 12. novosadskog korpusa, dok su u belomanastirskoj vojarni bili 51. granični bataljun i 39. centar za odgoj i dresuru pasa. Izvor ne navodi koja je od tih jedinica neposredno napala zgradu postaje, pa to ne treba određivati bez dodatnih dokumenata.
Obrana nastavljena prema Petlovcu
Preostali pripadnici MUP-a organizirali su obranu prilaza Petlovcu. Prema istom istraživanju, u napadima koji su slijedili sudjelovali su tenkovi i transporteri JNA te pobunjenici iz Jagodnjaka, Bolmana i Belog Manastira. Branitelji su se povukli prema Baranjskom Petrovom Selu, a pri njihovu izvlačenju preko Drave djelovali su MUP i 107. brigada ZNG-a iz Valpova. Organizirani otpor u Baranji nije prestao 21. kolovoza, Bilje se branilo do 3. rujna 1991.
Povlačenje prema Petlovcu nije bilo napuštanje dužnosti. Bila je to odgovorna odluka kojom su sačuvani ljudi i nastavljen otpor višestruko nadmoćnijem agresoru.
