NA DANAŠNJI DAN poginuo Velimir Đerek – Sokol, jedan od zapovjednika obrane Sajmišta

Velimir Đerek – Sokol imao je 26 godina kada je 12. listopada 1991. poginuo na vukovarskom Sajmištu. Rođen je 14. kolovoza 1965. u Vinjanima Gornjim kod Imotskog, živio je i radio u Zagrebu, a nakon početka velikosrpske agresije dragovoljno je otišao u Vukovar. Prema službenoj kronologiji Grada Vukovara, u opkoljeni grad ušao je preko Bogdanovaca, u jednoj od posljednjih skupina koja je uspjela proći prema Vukovaru.

Na Sajmištu se uključio u obranu prostora na kojem su se svakodnevno vodile pješačke i protuoklopne borbe. Nakon pogibije Petra Kačića – Bojlera početkom listopada Đerek je preuzeo zapovjednu odgovornost na tom dijelu bojišta. Grad Vukovar u svojim službenim objavama opisuje ga kao jednog od zapovjednika obrane Sajmišta, dok veteranski izvori preciziraju da je zapovijedao satnijom Sajmišta u okviru 1. bojne 204. vukovarske brigade.

Sajmište je branilo nekoliko hrvatskih sastavnica

Dokumentacija Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata pokazuje da se obrana Vukovara temeljila na lokalnim otpornim točkama. Sajmište je bilo među najtežim sektorima. Ondje je djelovala 1. bojna 204. vukovarske brigade, sastavljena od domaćih branitelja i dragovoljaca, uz pripadnike ZNG-a, HOS-a i drugih sastavnica obrane grada. Oko 40 pripadnika HOS-a raspoređeno je upravo na Sajmište, gdje su bili podređeni zapovjedništvu obrane.

Nasuprot njima djelovali su JNA, lokalna srpska Teritorijalna obrana i srpske dobrovoljačke i paravojne skupine, uz tenkove, transportere, topništvo i minobacače. Za projektil koji je 12. listopada pogodio Đereka dostupni pouzdani izvori ne daju dovoljno podataka da bi se odgovornost vezala uz određenu bateriju ili pojedinu postrojbu JNA. Službeni zapis Grada Vukovara potvrđuje da je poginuo od granate na Sajmištu.

Poginuo je na položaju koji nije napustio

Đerekova smrt nije zaustavila obranu Sajmišta. Zapovjednici su se ondje mijenjali upravo zbog iznimno velikih gubitaka. Nakon Petra Kačića i Velimira Đereka obranu su među ostalima vodili Ivan Poljak – Sokol, Josip Tomašić – Osa i drugi zapovjednici koji su s braniteljima zadržavali napadača na ulicama prema središtu grada. Sajmište je ostalo jedan od prostora na kojem je tehnički i brojčano nadmoćnija JNA napredovala iznimno sporo.

Đerekovi posmrtni ostaci nakon rata su ekshumirani i identificirani, a 23. svibnja 1998. pokopan je uz vojne počasti u rodnim Vinjanima Gornjim. Posmrtno je promaknut u čin pukovnika i odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Redom bana Jelačića i Spomenicom Domovinskog rata.

Velimir Đerek u Vukovar nije došao braniti vlastitu ulicu ni vlastitu kuću. Došao je iz drugog kraja Hrvatske u grad koji je bio pod napadom i ostao na njegovoj najtežoj bojišnici. Upravo je to činjenica zbog koje njegovo ime 35 godina poslije pripada povijesti obrane Vukovara, bez potrebe da mu se dodaje išta što dokumenti već sami ne govore.