NOVSKA 1991. – PRIJE NEGO ŠTO JE POSTOJALA CRTA BOJIŠNICE: Policajci iz Zaboka i Kutine zatvarali su prilaze gradu

U nekoliko tjedana kolovoza i početkom rujna 1991. improvizirane barikade, policijski punktovi, protutenkovske mine i rušenje mostova na Strugu te između Mlake i Košutarice određivali su hoće li oklop JNA dobiti otvoren put prema Novskoj.

Povijest obrane Novske u jesen 1991. najčešće se veže uz Tigrove, Operativnu grupu Posavina, 125. brigadu i kasniju operaciju Orkan-91. Međutim, prije svega toga postojalo je mnogo neuređenije i opasnije razdoblje.

Nije postojala neprekinuta crta bojišnice. Nije postojao jedinstven zapovjedni sustav kakav će biti uspostavljen u listopadu. Postojala su sela, raskrižja, mostovi i policijski punktovi koje je trebalo držati pojedinačno – često s premalo ljudi i još manje protuoklopnog oružja.

Upravo je tada policija imala ulogu koja je znatno nadilazila redovne policijske poslove.

Prije fronte – policija čuva crpne stanice, raskrižja i mostove

Još nakon sukoba u Pakracu i na Plitvicama Policijska uprava Kutina pojačala je zaštitu najvažnijih objekata na području Policijske stanice Novska. Među ključnim točkama bile su plinske i crpne stanice kod Kozarica, cestovna raskrižja u Brestači i Rajiću te most kod Jasenovca. Početkom srpnja osnovana je i Policijska ispostava Jasenovac, a na jugu općine počelo je postavljanje kontrolnih punktova i noćnih ophodnji.

To dovoljno govori o tadašnjoj situaciji.

Obrana još nije bila linija na vojnoj karti. Bila je mreža točaka koje se nije smjelo izgubiti.

Rajić je kontrolirao prilaz Novskoj iz pravca Okučana. Kozarice su zatvarale prostor prema Novom Grabovcu i pobunjenim selima sjeverno od grada. Jasenovac i sela uz Savu čuvali su južni bok, gdje je postojala mogućnost prodora iz Bosne i Hercegovine i prostora koji su postupno izlazili iz nadzora hrvatskih vlasti.

16. i 17. kolovoza – pokušaj probijanja prema Okučanima

Promet između Novske i Nove Gradiške početkom kolovoza postajao je sve nesigurniji. Barikade su zabilježene kod Mlake te na pravcu Borovac–Lađevac. Policijska uprava Kutina dobila je zadatak iz pravca Novske pokušati otvoriti komunikaciju prema Okučanima.

Posebna jedinica policije PU Kutina, iz koje će kasnije nastati Specijalna jedinica policije „Ris“, 16. kolovoza krenula je prema Okučanima. U području Rajića, Borovca i Lađevca došlo je do oružanih sukoba. Kod Lađevca postrojba se našla pod snažnom vatrom, oštećena su dva BOV-a i ranjeno šest policajaca, nakon čega je uslijedilo povlačenje. Dan kasnije pripadnici jedinice ponovno su djelovali prema Okučanima, zajedno s drugim hrvatskim snagama.

Tada se dogodila presudna promjena.

JNA više nije bila samo udaljeni arbitar između hrvatske policije i pobunjenih Srba.

Na područje Okučana počele su pristizati njezine oklopne snage.

18. kolovoza – tenkovi JNA ulaze u Rajić

Dana 18. kolovoza dio borbene skupine 265. mehanizirane brigade JNA iz Bjelovara ušao je u istočni dio Rajića.

Prema rekonstrukciji događaja, skupinu su činila dva tenka, dva oklopna borbena vozila i kamion s ljudstvom. Hrvatske snage držale su drugi dio sela, ali razlika u vatrenoj moći bila je golema.

Pripadnici 62. samostalnog bataljuna ZNG-a imali su 77 automatskih pušaka, lovačko oružje i jedan zastarjeli ručni bacač sa samo šest raketa. Kako bi se spriječilo daljnje kretanje oklopa, preko ceste je postavljen kamion s prikolicom natovarenom trupcima, a prostor oko zapreke osiguran je protutenkovskim minama.

Istoga dana pobunjeni Srbi postavili su barikadu i kod Baira – samo nekoliko kilometara od Novske.

Grad je odjednom imao problem na više pravaca.

I tada stiže veliko policijsko pojačanje iz Hrvatskog zagorja.

U Novsku stižu 103 policajca iz PU Zabok

Dana 18. kolovoza 1991. u Novsku su kao pojačanje Policijskoj stanici Novska stigla 103 policajca Policijske uprave Zabok. Prva skupina ostala je na novljanskom području do 3. rujna 1991., kada ju je zamijenila nova skupina policajaca iz iste policijske uprave. Već 23. kolovoza najmanje 50 policajaca iz Zaboka sudjelovalo je zajedno s 20 policajaca iz Novske u oružanom sukobu kod Novog Grabovca. Hrvatska policija u toj borbi nije imala poginulih ni ranjenih, dok je na strani pobunjenih Srba bilo poginulih, ranjenih i zarobljenih. Tri dana poslije, 26. kolovoza 1991., u Bročicama je poginuo Dragutin Ljubić iz Radoboja, policajac PU Zabok, rođen 1970. godine. Njegova pogibija potvrđuje da su zagorski policajci bili angažirani i na jugozapadnom prilazu Novskoj, a kasnije smjene policajaca iz Zaboka dokumentirano su držale područje Bročice – Košutarica – Jazavica.

23. kolovoza – 50 Zagoraca ulazi u borbu kod Novog Grabovca

Pobunjeni Srbi 21. i 22. kolovoza kod Novog Grabovca presreli su i oteli dva vozila INA-Naftaplina. Potom je 23. kolovoza iz zasjede napadnuto novo terensko vozilo tvrtke koje se kretalo prema naftnim bušotinama.

Napadnuta je i policijska ophodnja koja ga je pratila.

Sukob je prerastao u ozbiljnu pucnjavu.

Policajcima na mjestu napada u pomoć je stiglo 20 policajaca iz Novske i čak 50 policajaca iz Zaboka.

Prema historiografskoj rekonstrukciji, u sukobu su poginula četiri pripadnika pobunjenih srpskih snaga, nekoliko ih je ranjeno, a trojica ranjenih zarobljena su i prevezena u Novu Gradišku na liječenje. Na hrvatskoj strani nije bilo poginulih ni ranjenih. Zaplijenjene su dvije puške, streljivo, pet mina i nekoliko ručnih bombi.

Nakon toga slijedila je odmazda.

Iz područja Lovske, Baira i Krički prema Novskoj i okolici ispaljene su minobacačke granate. Tada nije bilo žrtava.

Događaj kod Novog Grabovca pokazuje zašto policajce iz Zaboka ne treba promatrati samo kao „ispomoć Policijskoj stanici“.

Dio njih djelovao je na prvim borbenim položajima.

Kutinska posebna policija stiže u Gornji Rajić

Krajem kolovoza na novljansko područje ponovno dolazi Posebna jedinica policije PU Kutina – budući „Ris“.

Grad Novska navodi da je oko 150 pripadnika postrojbe bilo angažirano od 27. kolovoza do 2. rujna, dok kronologija koju su poslije objavili pripadnici jedinice njihov dolazak u Gornji Rajić smješta nekoliko dana poslije, nakon akcije u Popovači 26. kolovoza. Dakle, oko točnog dana dolaska postoji manja razlika među izvorima, ali nema dvojbe o zadaći i području djelovanja.

Zadatak je bio ključan:

zaustaviti moguć prodor oklopa iz Donjeg prema Gornjem Rajiću i dalje prema Novskoj.

Policajci su zapriječili cestu protutenkovskim minama, uredili borbeno-blokadne punktove i krenuli zatvarati i alternativne pravce kojima bi tenkovi mogli zaobići glavnu zapreku.

Tu dolazimo do kanala Strug.

Most na Strugu – nije srušen slučajno

Posebna policija PU Kutina srušila je most na kanalu Strug.

Na prvi pogled riječ je tek o jednom mostu u močvarnom prostoru između Save, Jasenovca i Novske.

Operativno je značio mnogo više.

Rušenjem mosta zatvarao se pravac kroz Mokro Polje, kojim je oklop mogao pokušati zaobići obranu na glavnoj prometnici i krenuti prema Novskoj s juga odnosno jugoistoka.

Time policija nije samo držala punkt.

Oblikovala je teren za buduću bojišnicu.

Neprijateljskim oklopnim snagama oduzimani su mogući pravci kretanja i usmjeravane su prema mjestima na kojima ih je bilo lakše zaustaviti.

Mlaka – Košutarica: još jedan most morao je pasti

Gotovo istovremeno poduzeta je slična mjera južnije.

Dana 19. kolovoza 1991. diverzantska skupina novljanskog 62. samostalnog bataljuna srušila je most između Mlake i Košutarice.

Mlaka je već tada bila izvan stvarne kontrole hrvatske policije i politički povezana s pobunjenim područjem. Rušenjem mosta trebalo je onemogućiti da se upravo tim pravcem iz Mlake prema Košutarici i Jasenovcu prebace neprijateljsko ljudstvo i vozila.

Pogledaju li se Strug i most Mlaka–Košutarica zajedno, vidi se logika rane obrane Novske.

Na istoku je trebalo zaključati Rajić.

Na sjeveru nadzirati Kozarice, Novi Grabovac i Bair.

Na jugu spriječiti prolaz kroz Posavinu prema Jasenovcu i Novskoj.

I sve to prije nego što je postojala prava, neprekinuta vojna crta.

Gornji Rajić postaje prva prava crta

Početkom rujna improvizirana obrana pretvorila se u otvoreno bojište.

Dana 5. rujna počelo je minobacačko djelovanje po Kozaricama i Gornjem Rajiću. Sljedećeg dana JNA je snažno napala položaje 62. samostalnog bataljuna i policije u Gornjem Rajiću, koristeći topništvo i oklopna vozila.

Napad 6. rujna hrvatske su snage odbile.

Dana 7. rujna iz Donjeg Rajića ponovno je otvorena snažna vatra iz minobacača i oklopnih vozila.

Poginuli su Željko Nikić, policajac iz Gornjeg Rajića, te pripadnici ZNG-a Marijan Jugović i Željko Jakubek. Još devet hrvatskih branitelja bilo je ranjeno, a tenkovska vatra dugo je onemogućavala njihovo izvlačenje.

Ono što je samo tri tjedna ranije bilo raskrižje osigurano kamionom, trupcima i nekoliko protutenkovskih mina sada je bilo prava prva crta.

Policija je kupovala vrijeme

Uloga policije u ovoj fazi rata teško se može razumjeti ako je promatramo iz perspektive kasnije ustrojene Hrvatske vojske.

U kolovozu 1991. policajac u Novskoj mogao je istoga dana biti ophodnja, osiguranje prometnice, posada kontrolnog punkta, pregovarač, diverzant, pratnja civilnog vozila – a nekoliko sati poslije pješak u borbi protiv pobunjenika ili oklopa JNA.

Posebna jedinica PU Kutina već je prije Novske ratovala u Hrvatskoj Kostajnici i pokušavala probiti pravac prema Okučanima. Policajci iz PU Zabok stigli su kao veliko pojačanje domicilnoj Policijskoj stanici, a najmanje njih pedeset dokumentirano je u izravnom sukobu 23. kolovoza kod Novog Grabovca.

Mostovi na Strugu i između Mlake i Košutarice nisu srušeni zato što je već postojala uređena bojišnica.

Srušeni su upravo zato što ona nije postojala.

Trebalo je kupiti vrijeme.

Trebalo je spriječiti da tenkovi iz Okučana ili s posavskog pravca stignu do Novske prije nego što hrvatska obrana dobije dovoljno ljudi, oružja, zapovjedništava i postrojbi.

Od policijskih punktova do Operativne grupe Posavina

Tek nakon teških rujanskih i osobito dramatičnih listopadskih borbi obrana Novske postupno dobiva oblik klasične bojišnice.

Početkom listopada JNA je ostvarila najveće prodore, Gornji Rajić bio je izgubljen, pao je Jasenovac, a sama Novska našla se u neposrednoj opasnosti. Nakon velike krize Glavni stožer ustrojio je Operativnu grupu Posavina, a obrambena crta stabilizirana je oko 8. listopada. Iz 62. samostalnog bataljuna tijekom listopada izrasla je 125. brigada HV-a.

Zato kronologiju obrane Novske ne bi trebalo započinjati tek dolaskom velikih vojnih postrojbi.

Prije brigada postojali su policijski punktovi.

Prije rovova postojale su barikade.

Prije protuoklopnih postrojbi nekoliko mina postavljanih pred tenkove.

I prije stabilne novljanske bojišnice postojala je skupina domaćih i pristiglih policajaca koja je na Rajiću, kod Novog Grabovca, na Strugu i uz Savu pokušavala zatvoriti svaki pravac kojim je rat mogao stići u samo središte Novske.

Policajci iz Novske, Zaboka i Kutine nisu samo čuvali prostor dok nije stigla Hrvatska vojska. Oni su svojim punktovima, borbama i rušenjem komunikacija pomogli odrediti gdje će se buduća crta obrane uopće moći uspostaviti.

Napomena o izvorima

Temelj rekonstrukcije predstavlja monografija povjesničara Davora Marijana Novska u Domovinskom ratu, znanstvena monografija od 652 stranice čije je težište, među ostalim, djelovanje Policijske postaje Novska i hrvatskih postrojbi na tom području. Podaci su dodatno uspoređeni s radom o ratnom izvještavanju iz Novske, povjesnicom Posebne jedinice policije PU Kutina te objavljenim kronologijama Grada Novske.

IZVOR

Temelj rekonstrukcije predstavlja monografija povjesničara Davora Marijana Novska u Domovinskom ratu, znanstvena monografija od 652 stranice čije je težište, među ostalim, djelovanje Policijske postaje Novska i hrvatskih postrojbi na tom području. Podaci su dodatno uspoređeni s radom o ratnom izvještavanju iz Novske, povjesnicom Posebne jedinice policije PU Kutina te objavljenim kronologijama Grada Novske.