Otišli su do svojega doma na Orjenu. JNA ih je odvela u Trebinje

Kada su Krešimir Ivanišević i Zoran Bračić 28. rujna 1991. stigli do planinarskog doma Vrbanj na Orjenu, u domu je već bila JNA. Predsjednika tadašnjega Planinarskog društva „Orjen“ i njegova tajnika vojnici su zaustavili, uhitili i odveli s planine. Dubrovnik će se s općim napadom suočiti 1. listopada. Za dvojicu planinara susret s vojskom dogodio se tri kalendarska dana ranije. Datum uhićenja i njihova imena bilježi HRT Radio Dubrovnik.

Orjen za Dubrovčane nije bio tuđa planina. Naraštaji članova društva ondje su uređivali staze i boravili u domu koji su sami pribavili i održavali. Uoči rata proširivali su ga: dograđivali prostor za kuhinju i sanitarije te dopremili opremu i građevni materijal. Upravo u takav dom pokušali su ući Ivanišević i Bračić. Povijest društva potvrđuje da je objekt na Vrbanju potkraj rujna 1991. oduzet njegovim članovima.

Od vrata doma do trebinjske vojarne

Ono što kratka kalendarska vijest ne govori sačuvano je u arhivi Hrvatskoga planinarskog saveza. U siječnju 2003. dubrovačko društvo poslalo je Savezu pismo o oduzimanju i povratu doma. Njegova članica Mirjana Karaman u njemu opisuje kako je JNA dvojicu dužnosnika društva s Vrbanja odvela u vojarnu u Trebinju, gdje su bili ispitivani i izloženi maltretiranju. Pismo je 2020. u Hrvatskom planinaru obradio Krunoslav Milas; o istom je događaju časopis izvijestio već 2003. godine.

U tome zapisu pojavljuje se i čovjek bez kojega bi priča o njihovu povratku ostala nedovršena. Brano Radeta, planinar iz Trebinja, jamčio je za Ivaniševića i Bračića te im pomogao vratiti se u Dubrovnik preko već postavljenih barikada. Njegovu pomoć navode oba objavljena planinarska zapisa. Izvori ne opisuju razgovore u vojarni ni formalnu odluku o njihovu puštanju, pa se Radetina uloga ne može preciznije prikazati od onoga što svjedočanstvo kaže.

Slijed dana iz pisma osobito je rječit. Dan nakon njihova povratka društvo je sastavilo prosvjedno pismo Vojnopomorskoj oblasti u Herceg Novom. Nije ga poslalo: idućeg dana počeo je opći napad na Dubrovnik. Ako se taj slijed poveže s HRT-ovim datumom uhićenja, proizlazi da su se planinari vratili 29. rujna, da je pismo napisano 30. rujna, a da je napad uslijedio 1. listopada. To je rekonstrukcija iz dvaju izvora, a ne zasebno potvrđen sat puštanja. Točno trajanje zatočeništva i identitet postrojbe JNA koja ih je uhitila u dostupnim zapisima nisu navedeni. Adresa planiranoga prosvjednog pisma sama po sebi ne dokazuje kojoj su jedinici pripadali vojnici na Vrbanju.

Prvi listopada bio je početak općeg napada, ne prvog nasilja

Orjen nije jedini razlog zbog kojega se rujan na dubrovačkom području ne smije izbrisati iz ratne kronologije. Muzej Domovinskog rata Dubrovnik bilježi minobacačku vatru po Đurinićima i Vitaljini već 22. rujna, pucnjavu prema Brgatu i topničke napade koji su 26. rujna prisilili hrvatske obrambene snage u Konavlima na povlačenje. Dana 1. listopada počeo je opći napad na dubrovačko područje. Uhićenje dvojice planinara 28. rujna pripada tim danima priprema, prijetnji i već započetih napada.

Napad je domu na Vrbanju donio dugo razdoblje uzurpacije i razaranja. Prema planinarskim zapisima, vojska i rezervisti ostali su ondje sve do jeseni 2002.; dubrovačkim planinarima ključevi su vraćeni u veljači 2003. godine. Dom je zatim obnavljan i ponovno stavljen u funkciju. Sjećanje na 28. rujna ostaje vezano uz njegove stvarne vlasnike, dvojicu ljudi odvedenih u Trebinje i trećega planinara koji im je pomogao prijeći barikade na putu kući.

Video: arhivske snimke opsade Dubrovnika koje je objavio ITN Archive. Snimke prikazuju ratna zbivanja nakon 28. rujna; nisu zapis uhićenja na Orjenu.