Ponovljeni napad hrvatskih snaga na Karadžićevo – teški gubici 3. gardijske brigade

Dan nakon krvavog napada specijalne policije „Rode“, hrvatske snage ponovno su 10. studenoga 1991. pokušale ovladati Karadžićevom. U teškim borbama pripadnici 3. gardijske brigade pretrpjeli su velike gubitke.

Na vinkovačkom bojištu 10. studenoga 1991. hrvatske snage ponovno su krenule prema okupiranom Karadžićevu. Naselje je imalo važan položaj na prostoru između Vinkovaca, Osijeka i prilaza prema Vukovaru, a hrvatsko zapovjedništvo nastojalo je oslabiti neprijateljski pritisak na tom dijelu bojišta.

Prema podacima koje donosi Hrvatski vojnik u prikazu ratnog puta 3. gardijske brigade „Kune“, u ponovljenom napadu na Karadžićevo 10. studenoga sudjelovali su pripadnici đakovačke satnije 3. bojne te 5. bojne 3. gardijske brigade.

Napad je uslijedio samo dan nakon teške borbe pripadnika Specijalne jedinice policije PU varaždinske „Rode“. Oni su 9. studenoga krenuli prema Karadžićevu, ali su naišli na znatno ojačanu neprijateljsku obranu. Policijska uprava varaždinska navodi da su u toj akciji poginula četvorica pripadnika „Roda“, jedan je nestao, 28 ih je ranjeno, a jedan pripadnik završio je u zarobljeništvu.

Unatoč neuspjehu 9. studenoga, hrvatske snage već sljedećeg dana ponovno su pokušale napasti utvrđene neprijateljske položaje. Borba 10. studenoga bila je iznimno teška. Prema Hrvatskom vojniku, u đakovačkoj satniji 3. bojne poginula su četvorica gardista, dok je 5. bojna izgubila sedmoricu pripadnika, pri čemu je jedan od njih naknadno podlegao ranama.

Gubici 5. bojne bili su toliko veliki da je postrojba 16. studenoga 1991. rasformirana. Napad nije doveo do zauzimanja Karadžićeva. Neprijatelj je na tom području raspolagao snažnom oklopno-mehaniziranom i topničkom potporom, dok su hrvatskim snagama nedostajala odgovarajuća protuoklopna sredstva i usklađena potpora potrebna za napad na dobro utvrđeno naselje.

Karadžićevo je već početkom listopada bilo jedno od mjesta teških borbi. Hrvatski vojnik navodi da je 2. satnija 3. bojne još 5. listopada napala neprijateljske položaje i ovladala prednjim dijelom obrane, ali se morala povući nakon što je JNA iz smjera Markušice i Gaboša uvela oklopno-mehanizirane snage.

Borbe za Karadžićevo odvijale su se u vrijeme kada se stanje na širem vukovarskom i vinkovačkom bojištu naglo pogoršavalo. Istoga 10. studenoga nakon višednevnih borbi pali su Bogdanovci, posljednje snažnije hrvatsko uporište između Vinkovaca i opkoljenog Vukovara. Preživjeli branitelji i civili pokušavali su se u manjim skupinama probiti prema Nuštru i Vinkovcima.

Ponovljeni napad na Karadžićevo tako je ostao zapamćen kao jedna od teških borbi 3. gardijske brigade na vinkovačkom bojištu, vođena u završnim danima bitke za Vukovar i u trenutku kada su hrvatske postrojbe pokušavale zadržati inicijativu pred znatno snažnijim neprijateljskim snagama.