KARADŽIĆEVO 1991.: Tko je trebao pružiti potporu Rodama i zašto su hrvatski specijalci ostali bez nje

Arhivska rekonstrukcija bilježi da se pričuva povukla, dok se tražena smjena policije iz Vinkovaca nije uspjela okupiti.

Dana 9. studenoga 1991. pripadnici Specijalne jedinice policije Policijske uprave Varaždin „Roda” napali su Karadžićevo u sklopu pokušaja proboja prema opkoljenom Vukovaru. Ovaj dokumentarni nastavak nadovezuje se na arhivski članak „9. studenoga 1991. Karadžićevo – hrabri Zagorci i Međimurci stradali u želji da pomognu opkoljenom Vukovaru”, koji je zabilježio pogibiju i ranjavanje varaždinskih i međimurskih policajaca. Zapovijedi i izvješća omogućuju precizniji odgovor na pitanje tko im je trebao pružiti potporu i što se s tim snagama dogodilo.

Zadaća u širem planu za Vinkovce i Vukovar

Pripremnim zapovijedima od 4. studenoga zapovjednik Operativne grupe Vukovar–Vinkovci–Županja, Mile Dedaković – Jastreb, odredio je više ciljeva na vinkovačkom području. Treći bataljun 3. brigade ZNG-a, ojačan Posebnom jedinicom policije PU Vinkovci, trebao je zauzeti Ekonomiju Henrikovci. Zadaća 109. brigade bila je zauzimanje Mirkovaca, a varaždinskoj Specijalnoj jedinici policije određeno je zauzimanje Karadžićeva i Gaboša.

Zauzimanjem Karadžićeva i Gaboša trebalo je osigurati prometnicu Đakovo–Vinkovci i ukloniti prijetnju zapadnom dijelu vinkovačkog područja. Širi cilj djelovanja bio je pomoć Vukovaru i pokušaj proboja obruča. Zapovijed za napad na Karadžićevo izdana je 8. studenoga, nakon izviđanja 6. i 7. studenoga. Zbog procjene da su raspoložive snage preslabe za istodobni napad na Gaboš, izabrano je Karadžićevo.

Ova razlika važna je za razumijevanje događaja: Karadžićevo je bilo taktički cilj koji je trebalo zauzeti i utvrditi, dok je proboj prema Vukovaru bio širi cilj operativne skupine. Zapovijed za napad na selo sama po sebi nije značila da će se ondje uspostaviti i održati koridor sve do Vukovara.

Koje su postrojbe trebale sudjelovati

Napadna skupina nije se sastojala samo od pripadnika „Roda”. Varaždinskoj policijskoj četi pridodan je vod 1. bataljuna 109. brigade Hrvatske vojske iz Ivankova. Inženjerijska skupina 122. brigade trebala je ukloniti mine na pravcu napada. Za pričuvu je bila određena četa 5. bataljuna 3. brigade ZNG-a.

Istodobno su druge postrojbe imale zasebne zadaće: 109. brigada djelovala je prema Mirkovcima, a 3. bataljun 3. brigade ZNG-a i Posebna jedinica PU Vinkovci prema Henrikovcima. Zato tvrdnju da „druge postrojbe nisu sudjelovale” treba čitati precizno: neke snage bile su pridodane napadu na Karadžićevo, dok su druge bile raspoređene na zasebne ciljeve. Ključni problem bio je u tome što predviđena pričuva i naknadna smjena nisu bile na raspolaganju kada su zatrebale.

Pričuva se povukla, a smjena nije prikupljena

Arhivska rekonstrukcija navodi da se četa određena za pričuvu povukla s područja Vinkovaca te nije bila raspoloživa kao predviđena pričuva. Tražena smjena iz sastava PU Vinkovci nije se uspjela prikupiti; nekolicina policajaca koja se okupila ubrzo se povukla u Jarminu. Time je izostala snaga koja je trebala preuzeti položaje nakon zauzimanja sela ili ojačati napadače u trenutku kada se otpor pojačao.

Operativna grupa naknadno je prema selu uputila dvije protuoklopne skupine i vod oklopništva. U poslijepodnevnim satima pripadnici ZNG-a stigli su pomoći pješaštvu „Roda” pri izvlačenju. To znači da pomoć nije u potpunosti izostala, ali planirana pričuva i smjena nisu izvršile predviđenu zadaću u vrijeme napada.

Topnička potpora: što kažu dokumenti, a što sudionici

Službena povjesnica Udruge SJP „Roda” bilježi da postrojba nije dobila očekivanu potporu, osobito topništva i oklopništva. U kasnijem svjedočenju zapovjednik jedinice Goran Mihalić opisao je da su se topničke postrojbe trebale nalaziti u šumi Durgutovica i u Jarmini. Prema njegovu iskazu, u šest sati iz Durgutovice su ispaljene dvije granate kao znak za početak napada, a predviđena topnička potpora nije se nastavila.

Taj iskaz precizira što se pod izrazom „izostanak topničke potpore” podrazumijeva: nije riječ o tvrdnji da nije ispaljen nijedan projektil, nego da nije uslijedila planirana, trajna potpora. Objavljeni prikazi zapovijedi ne utvrđuju koja je točno topnička postrojba imala zadaću pružiti potporu niti tko je donio odluku da se vatra ne nastavi. Dnevno izvješće Operativne grupe od 8. studenoga bilježi ozbiljan manjak streljiva većih kalibara i probleme s raspoloživom topničkom tehnikom. To je potvrđen kontekst, ali sam po sebi ne dokazuje zašto potpora na Karadžićevu nije provedena prema očekivanju sudionika.

Pojačana obrana i tvrdnja o dojavi

Pripadnici „Roda” prije napada izviđali su selo i procijenili da ga brane slabije snage. Njihova službena povjesnica i svjedočanstva sudionika navode da su ih 9. studenoga dočekali znatno jači otpor, tenkovi, topništvo i teške strojnice. Preživjeli pripadnici govorili su da je neprijatelj tijekom noći pojačao obranu i da je znao smjer napada te položaje hrvatskih minobacača.

U kasnijim iskazima i memoarima pojavila se mogućnost da je plan napada bio dojavljen protivniku. Arhivska građa potvrđuje da je protivnička obrana bila pojačana, ali ne utvrđuje tko je protivniku prenio podatke niti dokazuje da je do dojave došlo. Povjesničar Davor Marijan, analizirajući zapovijed i dnevna izvješća, zaključuje da se iz dostupnih dokumenata ne može utvrditi je li netko dojavio plan i, ako jest, tko je to učinio. Mogućnost koju su iznosili pojedini sudionici zato se ne može prikazati kao dokazani uzrok.

Svjedočanstvo ranjenog Slavka Štrleka

Slavko Štrlek bio je ranjen i ostao je u selu nakon povlačenja jedinice. U svjedočanstvu objavljenom u Glasu Slavonije prisjetio se da je nekoliko dana ležao među poginulima prije nego što su ga pronašli i odveli u zarobljeništvo. U logoru u Srijemskoj Mitrovici proveo je 203 dana, nakon čega je razmijenjen.

U akciji su poginuli Mladen Kasun, Zvonko Kardoš, Branko Kos i Željko Pongrac. Vlado Štampar nestao je tijekom borbe i kasnije je proglašen umrlim. Policijski izvori navode 28 ranjenih pripadnika „Roda”; Štrlek je bio ranjeni pripadnik koji je završio u zarobljeništvu.

Što dokumenti potvrđuju

Zapovijed je predviđala da uz „Rode” djeluje vod 109. brigade, da 122. brigada ukloni mine te da četa 5. bataljuna 3. brigade bude pričuva. Naknadna arhivska rekonstrukcija bilježi povlačenje pričuvne čete i neuspješno prikupljanje smjene iz PU Vinkovci. Svjedočanstva pripadnika opisuju izostanak trajne topničke i oklopne potpore, dok službeni izvori potvrđuju da je pješaštvo ZNG-a poslije priskočilo u pomoć pri izvlačenju.

Dostupna dokumentacija zato potvrđuje da planirana potpora nije bila provedena kako je bila zamišljena. Ne utvrđuje, međutim, jednu osobu koja je namjerno uskratila potporu niti dokazuje izdaju ili dojavu protivniku. Imena postrojbi, njihove zadaće i povlačenje pričuve mogu se rekonstruirati iz zapovijedi i izvješća; razlozi zbog kojih se dio potpore nije pojavio u borbi ostaju ograničeni na ono što bilježe dokumenti i svjedočanstva.

Izvori i dokumentacija

• Davor Marijan, „Bitka za Vukovar 1991.”, Scrinia Slavonica, 7 (2007.), str. 395–396.

• Davor Marijan, Obrana i pad Vukovara, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013., str. 223.

• Arhivski izvori navedeni u stručnoj literaturi: ZOGVVŽ, pov. br. 525-122-165/91, Borbena zapovijed Op. br. 5, 8. studenoga 1991.; ZOGVVŽ, pov. br. 525-122-173, Dnevno izvješće, 9. studenoga 1991.; ZOGVVŽ, pov. br. 525-122-1046/91, Dnevno izvješće, 10. studenoga 1991.; Specijalna jedinica PU Varaždin, Izvješće zapovjedniku Operativne grupe Vukovar–Vinkovci–Županja, 11. studenoga 1991.

• Povjesnica SJP PU Varaždinske „Roda”, poglavlje „Veliki šok u Karadžićevu”.

• Glas Slavonije, Miroslav Flego, razgovor sa Slavkom Štrlekom, 9. studenoga 2020.

• Policijska uprava vukovarsko-srijemska i Policijska uprava varaždinska, objave o akciji i komemoracijama.

• Udruga SJP „Roda”, dokumentarni serijal „Junaci hrvatske slobode”, epizoda o ratnom putu postrojbe.