RUJANSKI RAT: Od 16.- 23. rujna 1991. godine bitka za Šibenik (VIDEO)

RUJANSKI RAT: Od 16.- 23. rujna 1991. godine bitka za Šibenik – prva velika pobjeda u obrambenom Domovinskom ratu…

Za obranu Šibenika jako je važno bilo ovladavanje topničkom bitnicom na otoku Žirje čiji se zapovjednik 14. 9. 1991. godine mirno predao Hrvatima s ispravnim topovima i velikim količinama granata...

Srpski i jugokomunistički gresor JNA dolazi do Šibenskog mosta u kasnim večernjim satima 16. 9. 1991. godine, što je sam ulaz u grad Šibenik. Tu se vode borbe, ali čak i u svakom pogledu nadmoćniji Srbi ne usuđuju se na frontalni juriš prema mostu znajući za izuzetnu motivaciju hrvatske snage iskazanu već u borbama… Od 16. – 23. rujna 1991. godine vodila se osmodnevna bitka za grad Šibenik. Bila je ovo izuzetno važna bitka, jer bi zauzimanjem Šibenskog mosta, Šibenika ili bilo kojeg mjesta na Jadranskoj magistrali južne Hrvatske bilo ispresijecano na par manjih ili većih džepova.

To bi bila vrlo teška situacija za obranu čitave Dalmacije. Hrabrost branitelja Šibenika bila je toliko velika da je neprijatelj nakon osam dana bio prisiljen na povlačenje. Bila je to prva velika pobjeda hrvatskih snaga u Domovinskom ratu. 

Dana 16. rujna 1991. godine počinje jedna od velikih bitaka Domovinskog rata – bitka za hrvatski kraljevski grad Šibenik. Bila je to ujedno i prva velika pobjeda u Domovinskom ratu koja je pokazala odlučnost i hrabrost Hrvata da brane svoju domovinu do posljednjeg čovjeka. 

Sam napad na grad bio je izveden iz jednog smjera: Bribirske Mostine – Čista Mala – Zaton – Šibenski most, te drugog Drniš – Pakovo Selo – Šibenik, s primarnim ciljem zauzimanja Šibenskog mosta na ulazu u grad. Time bi grad Zadar bio u potpunosti odsječen kopnenom vezom od drugih dijelova Hrvatske (osim Paškog mosta koji bi tada bio žestoko napadan), a Šibenik i Split odsječeni od ostatka Hrvatske. Dalmacija bi bila podijeljena na par većih ili manjih džepova koji bi se našli u teškoj situaciji. Bio bi to strašan udarac za Dalmaciju i vrlo teška situacija za obranu južnog dijela naše domovine. Tako bi velikosrbi došli do praga ostvarenja svojih želja da taj stari hrvatski kraj i središte hrvatskog kraljevstva etnički očiste od Hrvata i stvaraju izlaz na more fašističke Velike Srbije, što je bila njihova želja duga gotovo 150 prethodnih godina. 

Velike snage JNA i dalmatinskih Srba napadaju Šibenik

 Grad je napadao 9. korpus JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Kao glavni nositelj napada bila je 221. mtbr s pridodanom oklopnom bojnom i TO „SAO Krajine“. Istovremeno, jedan pravac napada je išao prema Sinju s ciljem zaokruživanja i izolacije Splita. Osim snaga za napad, u gradu i okolici nalazile su se u vojarnama, ratnoj luci, obalnim topničkim bitnicama na otocima Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici jake snage JNA. Jugoslavenska ratna mornarica uputit će skupinu ratnih brodova s ​​otoka Visa u bitku radi prodora i deblokade svojih brodova u šibenskoj luci, a Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupirat će kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara. 

Šibenske brane brojni, ali vrlo slabo naoružani Hrvati 

Veliko šibensko-drniško područje branila je 4. bojna 4. brigada iz Splita s oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, preko tisuću policajaca i lokalnih stanovnika sa lovačkim puškama ili gotovo bez oružja. Na velikom drniško-šibenskom području hrvatski bojovnici bili su vrlo slabo naoružani, a od težeg naoružanja bilo je tu svega par minobacača, desetak protuzračnih topova, dva policijska transportera, te nešto protuoklopnog naoružanja.

S druge strane, JNA je sa cijelim korpusom naoružana do zuba krenula je tenkovsko-topničkim napadima praćena zračnim udarima zrakoplovstva uz potporu topovnjače s mora. Uz to ih je pratila brojna vojska domaćih Srba teritorijalaca iz Knina i srpskih sela u široj okolici, domaćih snaga „martićevaca“, kao i skupine paravojnih postrojbi iz Srbije. Šibenik se nakon Zadre našao u vrlo teškoj situaciji.

JNA i Srbi došli do samog ulaza u grad

Agresor dolazi do Šibenskog mosta u kasnim večernjim satima 16. 9. 1991. godine, što je praktički sam ulaz u grad Šibenik. Tu se vode borbe, ali čak i kao u svakom pogledu nadmoćniji Srbi ne usuđuju se na frontalni juriš prema mostu znajući za izuzetnu motivaciju hrvatske snage iskazanu već u borbama oko Kijeva, Kruševa, Skradina i drugih dalmatinskih mjesta. 17. 9. 1991. godine neprijatelj ponovno iz pravca mosta granatira grad i mnoge civilne objekte između kojih i katedralu Sv. Jakova, možda najljepšu hrvatsku crkvu pod zaštitom UNESCO-a – a. Tijekom 18. i 19. 9. 1991. godine neprijatelj je doživio poraz pokušavajući tenkovski proboj prema Vodicama, gdje je odbijen, i na samom Šibenskom mostu, gdje su branitelji ojačani pojačanjima iz Pirovca ​​te specijalnom policijom iz Šibenika i dijelom 113.

Predaja Žirja i vojarni u gradu – poraz za porazom JNA Za obranu Šibenika jako je važno bilo ovladavanje topničkom bitnicom na otoku Žirje čiji se zapovjednik 14. 9. 1991. godine mirno predao Hrvatima s ispravnim topovima i velikim količinama granata.

JNA je saznala da se bitnica predala tek nakon što su prve granate ispaljene na ratne brodove JRM 16. 9. 1991. godine, kada je jedan brod pogođen, a ostali su napustili to područje.

Istog dana osvojena je vojna Šubićevac i Dom JNA smješten u središtu Šibenika. Branitelji su nizali uspjeh za uspjehom i do 19. 9. 1991. godine mnoštvo objekata bivše JNA biva oslobođeno, a među njima i Remontni zavod Velimir Škorpik, kada je zarobljeno i više brodova JRM. Istog dana neprijatelj se vratio na Šibenski most i dovodeći velike snage na sam ulaz u grad planirao je zajedno s jedinicama koje su napadale iz pravca Drniša ući u grad. No i taj napad propada jer su neprijateljske jedinice zaustavljene i razbijene u Pakovom selu dok kod Šibenskog mosta u topničkom udaru neprijatelj trpi velike gubitke. 21.9.1991. godine srušena su dva zrakoplova JNA što su vidjela na snimcima i cijela Hrvatska dobivajući tako dodatni motiv da se može odvratiti od treće vojne sile u Europi. Dolazi 23. 9. 1991. godine, dan kad je završila osmodnevna bitka za grad, a razbijeni neprijatelj započeo je povlačenjem sa Šibenskog mosta. Tako je hrvatski narod šibenskog kraja hrabrom i odlučnom borbom obranio svoj grad i njegovu okolicu.

Kraj snova o Velikoj Srbiji

Kasnijim manjim i većim akcijama Hrvatske vojske, poput oslobađanja Miljevačkog platoa 1992. godine, brane Peruča 1993. godine načet je borbeni moral i odvažnost srpske vojske, pa je već krajem 1994. godine osvajanjima na području Dinare bio predvidljiv kraj i definitivni kraj srpske vojske. Stvorivši respektabilnu vojnu silu Vojno redarstvenom akcijom Oluja 1995. godine Hrvatska Vojska je jednom zauvijek pomela srpsku vojsku iz područja Šibenika i Dalmacije. Na taj način propali su svi njihovi planovi o Velikoj Srbiji, suludoj ideji koja je nanijela velike boli i gubitke hrvatskog naroda, a na kraju i onima koji su ga zdušno podržavali i pokušavali ostvariti 1991. godine napadajući Šibenik i cijelu nam domovinu na kojoj je velikosrpski agresor polomio zube.