Tordinci 6. rujna 1991. – branitelji zaustavili napad JNA i srpskih snaga

Tordinci su se već tijekom ljeta 1991. nalazili pod stalnim pritiskom. Znanstveni rad Šimuna Penave, objavljen u časopisu Scrinia Slavonica Hrvatskog instituta za povijest, bilježi granatiranja sela još u srpnju i kolovozu. Zato događaj od 6. rujna nije bio prvi oružani napad uopće, nego prvi zabilježeni pješački pokušaj zauzimanja mjesta.

Prema istoj kronologiji Šimuna Penave, toga je dana u 13.05 sati iz smjera Pačetina ispaljeno 15 minobacačkih granata. Oko 20 sati počeo je pješački napad uz mitraljesku i drugu vatru. Penava navodi da su uz srpske paravojne snage napadali pripadnici JNA i rezervisti iz Srbije. Hrvatski branitelji odbili su napad i prisilili ih na povlačenje.

Pouzdani izvori ne daju naziv konkretne postrojbe JNA koja je sudjelovala upravo u tom napadu, niti 6. rujna hrvatske branitelje svrstavaju u jednu određenu postrojbu. Zato bi bilo pogrešno naknadno im pripisivati jedinice koje su u Tordince stigle poslije. Penavin rad, primjerice, navodi da je 97 pripadnika 109. brigade HV-a stiglo tek 2. listopada, nakon pada Antina, kada je obrana Tordinaca sustavnije organizirana.

Obrana koja je potrajala još sedam tjedana

Tordinci nakon 6. rujna nisu prestali biti meta. Granatiranje se nastavilo iz Pačetina, Ludvinaca, Gaboša, Ostrova i drugih okolnih uporišta, a nakon pada Antina 30. rujna selo je ostalo gotovo okruženo. Uz pomoć branitelja 109. brigade obrana je izdržala sve do 25. i 26. listopada, kada su JNA i srpske paravojne snage naposljetku zauzele selo. Hrvatski institut za povijest navodi da je u obrani tada sudjelovalo oko stotinu pripadnika 109. brigade, uz domaće branitelje.

Trideset pet godina poslije Tordinci i dalje čuvaju imena poginulih i nestalih. U kolovozu 2026. Općina Tordinci zabilježila je polaganje vijenca i paljenje svijeća kod spomen-obilježja svim stradalim mještanima u Domovinskom ratu.

Obrana 6. rujna nije završila rat za Tordince, ali je pokazala da mjesto neće biti predano bez otpora. Lokalni branitelji, pred snagama JNA, srpskih paravojnih skupina i rezervista iz Srbije, toga su dana sačuvali selo koje će agresor uspjeti zauzeti tek sedam tjedana poslije.