OVČARA, 22. LISTOPADA 1992.: Kako je objavljeno otkriće masovne grobnice i što je sud utvrdio o Šljivančaninu

Dana 22. listopada 1992. međunarodna je javnost dobila prvu javnu potvrdu da je kod Vukovara pronađen trag masovne grobnice povezane s ljudima odvedenima iz vukovarske bolnice. Objavu treba precizno smjestiti: Komisija za ljudska prava UN-a, u misiji posebnog izvjestitelja Tadeusza Mazowieckog, održala je kratku konferenciju za novinare u Zagrebu. Forenzični antropolog Clyde Snow rekao je da su pronađeni dokazi masovne grobnice u blizini Ovčare. Opširniji izvještaj s nalazima komisije objavljen je u Ženevi 27. listopada 1992.

Od ljudi odvedenih iz bolnice do masovne grobnice

Vukovar je pao nakon tromjesečne opsade, a 20. studenoga 1991. iz vukovarske bolnice odvedeno je oko 260 ljudi. Među njima su bili ranjenici, bolesnici, civili i pripadnici hrvatskih snaga. JNA ih je prevezla na poljoprivredno dobro Ovčara. Ondje su zatočeni u hangaru i izloženi teškom zlostavljanju.

Haški sud utvrdio je da su zarobljenike tukli i mučili pripadnici srpske Teritorijalne obrane i paravojnih snaga. JNA-ina vojna policija čuvala ih je, ali osiguranje nije spriječilo nasilje. Navečer su pripadnici JNA povukli stražu po zapovijedi Mileta Mrkšića. Nakon toga su zarobljenici odvedeni na stratište i ubijeni. U haškoj presudi navedene su 194 identificirane žrtve ubojstva.

JNA je imala ključnu ulogu u odvođenju ljudi iz bolnice i njihovu zatočenju. Sud je utvrdio i odgovornost njezinih časnika za ono što se događalo dok su zarobljenici bili pod zaštitom JNA. Mile Mrkšić pravomoćno je osuđen zbog pomaganja i podržavanja ubojstva, mučenja i okrutnog postupanja. Veselin Šljivančanin pravomoćno je osuđen zbog pomaganja i podržavanja mučenja.

Nalaz iz 1992. čekao je ekshumaciju

Nakon što su istražitelji utvrdili položaj grobnice, potpuna ekshumacija nije se mogla provesti dok je područje bilo okupirano. Lokaciju su čuvale snage UNPROFOR-a. Ekshumacija je započela 1996., u vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, i trajala je oko 40 dana.

Iz glavne masovne grobnice ekshumirano je 200 tijela. Haški postupak utvrdio je identitet 194 ubijene osobe obuhvaćene presudom. Razlika između 200 ekshumiranih tijela i 194 žrtve navedene u presudi važna je za točno navođenje podataka.

Što je sud utvrdio o Veselinu Šljivančaninu

Prvostupanjskom presudom iz 2007. Šljivančanin je osuđen na pet godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja mučenja. Vijeće je utvrdilo da je bio odgovoran za sigurnost ratnih zarobljenika, da je došao na Ovčaru dok su ih tukli te da nije iskoristio mogućnosti koje je imao kako bi zaustavio zlostavljanje ili osigurao dodatnu zaštitu.

Žalbeno vijeće 2009. povećalo mu je kaznu na 17 godina i dodalo osudu za pomaganje i podržavanje ubojstva 194 zarobljenika. No 2010. je presuda preispitana nakon iskaza časnika Miodraga Panića, koji je rekao da Mrkšić Šljivančaninu nije prenio da se JNA povlači s Ovčare. Žalbeno vijeće prihvatilo je taj iskaz kao novu činjenicu, ukinulo osudu za pomaganje i podržavanje ubojstva te izreklo konačnu kaznu od deset godina zbog pomaganja i podržavanja mučenja.

Ovaj je predmet utvrdio pojedinačnu kaznenu odgovornost časnika JNA i neposrednih počinitelja iz srpske Teritorijalne obrane i paravojnih snaga. Presude nisu obuhvatile kaznenu odgovornost cjelokupnog vojnog i političkog vodstva.

Šljivančaninova knjiga nosi naslov Branio sam istinu – 2450 dana u Haagu. Odluka predsjednika Haškog suda o prijevremenom puštanju navodi da je do 20. lipnja 2011. u pritvoru odslužio približno 2434 dana, što je odgovaralo dvjema trećinama kazne. Prijevremeno je pušten u srpnju 2011. Brojka iz naslova knjige stoga je njegovo zaokruženo navođenje vremena provedenog u pritvoru; pravomoćna kazna iznosila je deset godina.

Pjesme o Titu u haškom pritvoru

U snimci emisije „Izbliza”, objavljenoj 2013., Šljivančanin je govorio o odnosima s drugim pritvorenicima. Tvrdio je da su ga nazivali čovjekom koji brani Jugoslaviju i Tita te je rekao: „Ja nisam dao da oni pljuju Tita.” Prisjećao se i pjevanja partizanskih pjesama tijekom šetnji, uz tvrdnju da su ga pojedini hrvatski pritvorenici molili da prestane.

To je njegov prikaz događaja iz zatvora. U razgovoru je svoju obranu Tita predstavljao kao osobni prkos i ideološko uvjerenje. Haški sud bavio se njegovom odgovornošću za zlostavljanje zarobljenika na Ovčari: zaključio je da nije poduzeo mjere koje su mu bile dostupne kako bi zaustavio premlaćivanja. Njegovo javno samopredstavljanje kao branitelja Titove i partizanske tradicije stoji u snažnom kontrastu s utvrđenim propustom da zaštiti ratne zarobljenike.

Potraga je donijela nova imena i nakon više od tri desetljeća

Potraga za posmrtnim ostacima odvedenih iz bolnice nije završena ekshumacijom 1996. U rujnu 2025. nedaleko od Spomen-doma Ovčara pronađena je nova masovna grobnica s posmrtnim ostacima triju muškaraca. U listopadu su identificirani hrvatski branitelji Josip Batarelo i Zorislav Gašpar te francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier, koji je bio odveden iz vukovarske bolnice i ubijen na Ovčari.

Otkriću koje je UN-ova misija javno objavila 22. listopada 1992. pridružili su se novi dokazi i identifikacije i nakon više od trideset godina. Ovčara ostaje mjesto zločina, sudski dokaz i mjesto na kojem obitelji još čekaju odgovore.

Izvori i dokumentacija

• Svjedočenje Clydea Snowa o konferenciji 22. listopada i izvješću od 27. listopada 1992. icty.org

• Sažetak prvostupanjske presude i konačni ishod postupka pred MKSJ-om. icty.org

• Odluka o prijevremenom puštanju i podaci o vremenu provedenom u pritvoru; naslov i predstavljanje Šljivančaninove knjige. icty.org

• Podaci o ekshumaciji i UN-ova fotografija s Ovčare. MCDRVU

• Ministarstvo hrvatskih branitelja o novoj grobnici i identifikaciji žrtava 2025. branitelji.gov.hr

• Intervju o Titu i Šljivančaninovu boravku u pritvoru; arhivska snimka prvostupanjske presude MKSJ-a