U SPOMEN Željko Babec (28. prosinca 1962. – 8. listopada 1991.) hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata

Željko Babec, sin Ivana i Agneze, rođen je 28. prosinca 1962. godine u Virju, u općini Đurđevac. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, u Osnovnoj školi „Prof. Franjo Viktor Šignjar“. Godine 1980. završio je srednju školu u Ljubljani, stekavši zvanje tesara građevinskog smjera.

Živio je u Virju, a zaposlen je bio u poduzeću Bilokalnik u Đurđevcu. Sa suprugom Vesnom imao je dvoje djece – sina Dominika (1989.) i kćer Leu (1991.).

U kolovozu 1991. godine, u najtežim danima početka Domovinskog rata, dragovoljno se priključio pričuvnom sastavu Policijske postaje Đurđevac, pod nadležnošću Policijske uprave Bjelovar. Nakon kraće obuke, 26. kolovoza raspoređen je u Policijsku postaju Daruvar, gdje je sudjelovao u obrani Zapadne Slavonije, jednog od ključnih bojišta Domovinskog rata. Nakon teških borbi vratio se nakratko kući, u Virje.

Već 01. listopada 1991. ponovno je upućen na zapadnoslavonsko ratište, ovoga puta u Policijsku postaju Pakrac, a zatim raspoređen u Lipik, gdje je sudjelovao u obrani grada i osiguranju lipičke bolnice.

Dana 08. listopada 1991. godine, tijekom borbenih djelovanja, Željko Babec upao je u neprijateljsku zasjedu u Kukunjevcu i nestao na tom području. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su i identificirani 20. veljače 2002. godine, a službeni datum pogibije ostao je 8. listopada 1991. godine. Pokopan je 22. veljače 2002. na Gradskom groblju u Koprivnici.

Iza sebe je ostavio suprugu Vesnicu, sina Dominika (rođ. 18. kolovoza 1989.), kćer Leu (rođ. 10. travnja 1991.), roditelje Ivana i Agnezu, brata i dvije sestre.

Posmrtno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te je unaprijeđen u čin inspektora.

„E moj Miljuš, prošle su 35 godine otkako te nema, 34 godine i nekoliko dana od naše zadnje utakmice ‘Na pijacu’, a ništa nije lakše...“

Počivao u miru Božjem.