VUKOVAR, 16. STUDENOGA 1991.: završni napad, odluka o proboju i primirje
U subotu, 16. studenoga 1991., na Vukovar je od jutra trajao završni veliki napad. Branitelji su postupno uzmicali pod pritiskom i zbog nedostatka streljiva, dok su civili iz okolnih podruma i skloništa dolazili u bolnicu. Toga je dana zapovjednik obrane grada Branko Borković donio odluku o proboju, a najavljeno primirje od 18 sati nije zaustavilo napade JNA


Završni napad počeo je ujutro
Bolnička kronologija za 16. studenoga bilježi žestoke napade od ranih jutarnjih sati i opisuje ih kao početak posljednje ofenzive na grad. Pregled borbi objavljen u časopisu Hrvatski vojnik također navodi da je toga jutra počeo posljednji veliki napad te da su branitelji, suočeni s nadmoćnijim snagama i nedostatkom streljiva, postupno uzmicali.
Dostupni dnevni zapisi ne daju pouzdan broj napadačkih vojnika ni oklopnih vozila za taj dan, pa se ovdje ne navode brojčane procjene.
Civili su dolazili u bolnicu
Kronologija ratne bolnice navodi da su civili iz podruma i skloništa okolnih zgrada počeli pristizati u bolnicu, strahujući od prodora neprijateljskih snaga i ubojstava po podrumima. Istoga dana bolnica je primila najmanje devet ranjenika.
Zapis bilježi stanje ljudi koji su tražili sigurnije mjesto i liječničku pomoć. Ne donosi zaseban, poimenični popis svih ranjenih ni ukupan broj civilnih žrtava za 16. studenoga.
Odluka o proboju donesena je 16. studenoga
Hrvatski vojnik navodi da je zapovjednik obrane grada Branko Borković toga dana odlučio pokušati proboj iz okruženja.
Ovaj podatak odnosi se na odluku i pripreme za proboj; ne znači da je toga dana prestala organizirana obrana grada.
Primirje od 18 sati nije zaustavilo napade
Prekid vatre između Hrvatske vojske i oružanih snaga SFRJ trebao je stupiti na snagu 16. studenoga u 18 sati. Prema rekonstrukciji povjesničara Davora Marijana, zapovijed Glavnog stožera HV-a tražila je da se prekid vatre strogo poštuje na cijelom području Hrvatske, osobito kod Vukovara i Dubrovnika. Hrvatska strana nakon 18 sati obustavila je vatru, dok su se napadi JNA na području Vukovara nastavili.
Na širem bojištu zauzeti su Nijemci
Istoga dana JNA je, uz potporu zrakoplovstva, zauzela selo Nijemci. Riječ je o događaju na širem istočnoslavonskom bojištu, izvan gradske obrane Vukovara, koji pripada ratnoj slici 16. studenoga.
Promijenjeno je zapovjedništvo Operativne grupe Vukovar
Vinko Vrbanac u svojem objavljenom memoarskom zapisu navodi da je 16. studenoga Mile Dedaković predao dužnost zapovjednika Operativne grupe Vukovar njemu, na temelju zapovijedi Glavnog stožera HV-a od prethodnog dana. Riječ je o zapovjednoj dužnosti Operativne grupe; gradska obrana nastavila je djelovati pod zapovjedništvom Branka Borkovića.
Obrana grada nastavila se
Šesnaesti studenoga obilježili su završni napad, dolazak novih ranjenika i civila u bolnicu, odluka o proboju te prekid vatre koji nije zaustavio napade. Vukovar toga dana nije pao. Slom obrane grada uslijedio je 18. studenoga 1991.
Izvori
Ante Nazor, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Grad je bio meta: Bolnica, dom umirovljenika…, Zagreb, 2008., fotografija i opis skupine branitelja na str. 62.
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, I bolnica je bila meta, kronologija vukovarske bolnice, zapis za 16. studenoga.
Hrvatski vojnik, br. 77, studeni 2001., kronologija Bitke za Vukovar.
Ivan Galović, „4. bojna 3. gardijske brigade Kune u obrani Vukovara”, Hrvatski vojnik.
Davor Marijan, „Bitka za Vukovar 1991.”
Vinko Vrbanac, „Memoarsko gradivo: obrana Vukovara – dio strateške obrambene operacije”, u: Vukovar danas – sjećanja, iskustva i realitet življenja.
Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, „Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.”
Izvor:PHB











