Zarobljen hrvatski redarstvenik Igor Guljelmović – sa samo 19 godina odveden u logor Morinj

Igor Guljelmović rođen je 15. ožujka 1972. godine. Kada je počela otvorena agresija na dubrovačko područje imao je samo 19 godina. Dragovoljno je 21. kolovoza 1991. pristupio pričuvnom sastavu MUP-a i bio raspoređen u Policijsku postaju Cavtat.

U opširnom osobnom svjedočanstvu koje je objavio ŽupaNet, Guljelmović je ispričao da je prvi položaj držao u Prapratnom kod Dubravke u Konavlima. Prvo vatreno krštenje doživio je 1. listopada, prvog dana velikog napada JNA, crnogorskih rezervista i drugih snaga na dubrovačko područje.

Kako su neprijateljske snage napredovale kroz Konavle, hrvatski branitelji postupno su se povlačili prema Župi dubrovačkoj. Nova crta obrane uspostavljena je u Platu, a baza branitelja nalazila se u hotelu Ambasador. Odande su odlazili na položaje prema Dubokoj Ljutoj, vodotornju i drugim točkama obrane.

Jutro 17. listopada 1991.

U noći sa 16. na 17. listopada Guljelmović i njegovi suborci držali su najistureniji položaj prema Dubokoj Ljutoj. Dogovor je bio da će, ako noć prođe mirno, u šest sati ujutro dobiti smjenu. Ako počne napad, ostaju na položaju i čekaju pojačanje.

Mirne smjene nije bilo.

U samu zoru 17. listopada počeo je snažan napad. Guljelmović je poslije svjedočio da su branitelji napadnuti zrakoplovima, topništvom, topovnjačom i pješačkim naoružanjem. Vatra je bila toliko jaka da položaj više nije bilo moguće sigurno držati pa se s drugim braniteljima povlačio prema kućama ispod autobusne postaje.

Uz njega je bio suborac Ivo Vidojević. Tijekom najžešće paljbe Vidojević mu je pokazao fotografiju svoje četvero djece. Guljelmović mu je odgovorio da ne sluti najgore i da će se izvući.

Oko 13 sati neprijateljska vatra nakratko je oslabila. Budući da su veze bile uništene i nisu znali što se događa s ostatkom obrane, njih dvojica odlučila su krenuti prema bazi u hotelu Ambasador.

Dolaskom u neposrednu blizinu hotela shvatili su da je položaj već pao. Guljelmović je ugledao njihova suborca Nikolu Trojića vezanog ispred hotela. U istom trenutku prema njemu i Vidojeviću bilo je upereno više pušaka neprijateljskih vojnika zaklonjenih kod ulaza u hotel. Tu je završila njihova sloboda.

Od Plata do logora Morinj

Službeni časopis Ministarstva obrane Hrvatski vojnik potvrđuje da je Igor Guljelmović zarobljen 17. listopada 1991. u Platu, kod hotela Ambasador, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a Policijske postaje Cavtat. Nakon zarobljavanja odveden je u logor Morinj u Crnoj Gori.

U zatočeništvu je proveo 57 dana. Hrvatski vojnik navodi da je tijekom boravka u Morinju bio izložen zlostavljanju te da zbog udaraca koje je primao u glavu i danas slabije čuje.

Logor Morinj bio je mjesto zatočenja hrvatskih civila i branitelja s dubrovačkog područja. Ondje su zatočenici držani u teškim uvjetima, a brojna njihova svjedočanstva poslije su govorila o premlaćivanju, ponižavanju i drugim oblicima zlostavljanja.

Nakon 57 dana ponovno na slobodi

Igor Guljelmović razmijenjen je 13. prosinca 1991.. Brodom Rodos II iz Crne Gore u Hrvatsku tada je vraćeno 135 hrvatskih branitelja i civila zatočenih u Morinju i Bileći. Među njima je bio i devetnaestogodišnji redarstvenik iz Župe dubrovačke. Hrvatski vojnik opisuje tu razmjenu kao jednu od najzahtjevnijih razmjena ratnih zarobljenika provedenu 1991. godine.

Za Guljelmovića povratak iz logora nije značio kraj njegova ratnog puta.

Nakon razmjene ponovno se vratio na prvu crtu obrane Dubrovnika, na položaje kod hotela Belvedere. Poslije je kao pripadnik 163. brigade Hrvatske vojske Dubrovnik ranjen u dubrovačkom zaleđu. Prema njegovoj ratnoj priči koju je objavio Hrvatski vojnik, samo šest dana nakon ranjavanja ponovno se vratio svojim suborcima.

Igor Guljelmović imao je tek 19 godina kada je zarobljen u Platu. Preživio je 57 dana zatočeništva u Morinju, vratio se u Hrvatsku i ponovno otišao braniti Dubrovnik.

Njegova priča ostaje jedno od osobnih svjedočanstava o tome što su vrlo mladi hrvatski branitelji prošli tijekom napada na Dubrovnik i njegovu okolicu u jesen 1991. godine.