15. rujna Gospa Žalosna – što je sedam žalosti Isusove majke Marije?

Pobožnost prema Gospinim žalostima ima svoj biblijski temelj u proroštvu starca Šimuna Mariji: “A tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2,35). Te riječi navještavaju Kristovu muku i smrt već kod rođenja Isusovog. A budući da nitko nije s Isusom tako usko povezan kao Njegova Majka, nikoga kao Nju neće pogoditi tako da će Isus biti “znak kojemu ce se protiviti” (Lk 2,34), nikoga kao Nju neće potresti Njegova muka. Vlastito predslovlje današnjega blagdana u njemačkom izdanju Rimskoga misala kaže ovako: “Kad je Marija stajala pod križem, ispunila se riječ starca Šimuna: mač je probo njezinu dušu kod muke i smrti njezina Sina.” Počevši tamo od srednjeg vijeka kršćanska je pobožnost nabrojila sedam događaja koji su bili uzrokom Marijinih žalosti, pa se ona slavi i kao Gospa od sedam žalosti. Te žalosti su ove:

1. Šimunovo naviještenje Marijine žalosti
2. Bijeg u Egipat
3. Isus se kao dvanaestogodišnji dječak na hodočašću u Jeruzalem, bez znanja roditelja, zadržao u hramu
4. Marijin susret s Isusom na križnom putu
5. Marijine boli dok su Isusa pribijali na Križ
6. Skidanje Isusa s Križa
7. Isusov pogreb

Budući da se u svemu tome radi o nečemu veoma stvarnome što je sposobno djelovati na ljudsko srce, kršćanski je puk, vođen onim svojim osjećajem vjere o pobožnosti, odmah shvatio o čemu se radi i prihvatio pobožnost prema Gospinim žalostima. Možemo reći, da su Sedam Marijinih žalosti, sedam naročitih događaja, odabranih između tolikih drugih, kojih je bio pun Njezin život. U njima se kao u središtu usredotočuju sve Marijine boli. One očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama, jer se rađaju iz istog počela i jer su upravljene prema istom cilju, otkupljenju čovječanstva. Danas ćemo se poslužiti duhovnim iskustvom velikog Isusova i Marijina ljubitelja, serafskog naučitelja sv. Bonaventure, koji u svom djelu Sedam darova Duha Svetoga, ovako govori o Marijinim žalostima: “Kad je Krist, da bi nas očistio, oprao i otkupio, trpio na križu, bila je prisutna i Djevica Marija. Ona je svim svojim Srcem prihvatila volju Božju, te pristala da za nas bude prikazana na križu otkupnina što je proizašla iz Njezina krila. Ona je platila tu otkupninu kao jaka žena, puna ljubavi i poštovanja prema Bogu“.