15. siječnja: Dogodilo se na današnji dan

1991. BEOGRAD - General Kadijević objašnjava srpskom vodstvu (B. Joviću) kako „Srbi u Hrvatskoj predaju oružje, a Hrvati ne“. Stoga se Hrvatima oružje mora silom oduzeti. „Vojska je raspoložena da ide na radikalnu opciju rušenja hadezeovske vlasti.“ Svjesni su problema pronaženja osobe koja bi trebala obnašati nametnutu vlast. Zaključuju kako bi se vojna vlast u RH trebala zadržati „najmanje godinu dana“. „Krv ćemo prolivati, ako drugačije ne bude moglo, samo za teritorije gde žive oni narodi koji žele da ostanu u Jugoslaviji.“ GVOZD - VRGINMOST

- Skupština općine Vrginmost donosi Odluku o raspisivanju referenduma o pristupanju Srpskoj Autonomnoj Oblasti Krajine.   1992. ZAGREB - Hrvatska je uspostavila diplomatske odnose s Republikom Njemačkom. RH su priznale i ostale članice EZ ali i neke druge države. (V. Britanija, Italija, Francuska, Austrija, Australija, Kanada, Španjolska, Nizozemska, Mađarska, Poljska, Belgija, Danska, Bugarska, Norveška, Švicarska, Malta). Nakon što je Hrvatsku priznala Europska unija, tijekom tog 15. siječnja 1992. uslijedila su priznanja i drugih zemalja - Belgije, Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Madžarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Australije, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj. Do kraja siječnja 1992., Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja - Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. No, još tijekom 1991. Hrvatsku su priznale Slovenija (26. lipnja), Litva (30. srpnja), Ukrajina (11. prosinca), Latvija (14. prosinca) i Estonija (31. prosinca), ali riječ je o državama koje u to doba ni same nisu bile priznate. Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istoga dana na to se odlučila i Njemačka (iako uz odluku da njezino priznanje na snagu stupa 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama Europske unije). Dva dana prije EU, 13. siječnja, Republiku je Hrvatsku priznala Sveta Stolica, iako je Vatikan priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991., posebnim dokumentom kojim se odredilo prema slovenskom i hrvatskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao San Marino. Potom su, među ostalima, uslijedila priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), SAD-a (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako je do uspostave diplomatskih odnosa došlo tek pet i pol godina kasnije) te Kine (27. travnja). Prva azijska i islamska zemlja (ako se ne računa Turska) koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.). Primanjem u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. Hrvatska je definitivno postala jednakopravnom članicom međunarodne zajednice. - Povodom priznanja RH za samostalnu i suverenu državu na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu okupilo se mnoštvo ljudi u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene građane došao je i predsejdnik Republike Hrvatske dr. F. Tuđman koji je pridruživši se slavlju kazao: "Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan protekao je radno kao i obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku.

Slavimo noćas, a onda zasučio rukave na izgradnji nove demokratske države." - Premijer dr. Franjo Gregurić je u izjavi za Hrvatski radio izjavio: "Priznanje Hrvatske znači konačnu potvrdu borbe što ju je Hrvatska vodila za svoju samostalnost i suverenost. To je ujedno i službeno priznanje da Jugoslavije više nema, a to će omogućiti da se lakše i brže okonča prljavi rat protiv Republike Hrvatske te da se prije krene u obnovu domovine." RIM - U Rimu ministri inozemnih poslova Hrvatske i Italije dr. Zvonimir Šeparović i Gianni de Michelis potpisali sporazum o manjinama. ZAGREB - Jugoslavenska armija otvorila svoj ured u zagrebačkom hotelu "I". - Arbitražna komisija u svom „Mišljenju o ispunjavanju uvjeta za priznavanje pojedinih jugoslavenskih republika“ zauzela je stajalište kako su „granice republika bivše države zaštićene međunarodnim pravom“. Istaknuto je kako samo Slovenija i Makedonija u potpunosti ispunjavaju sve uvjete, dok RH treba uskladiti svoj Ustavni zakon o pravima manjina jer „srpska populacija u Hrvatskoj i BiH ima pravo uživati u svim onim pravima koja pripadaju manjinama i etničkim zajednicama a prema međunarodnim zakonima i u skladu s odredbama nacrta Konvencije Mirovne konferencije o Jugoslaviji.“ Priznanje BiH je ujedno uvjetovano i rezultatima referenduma koji se tek treba održati.   1995. ZAGREB - U Zagrebu održan veliki javni skup prognanika u znak potpore poslanici Predsjednika Republike Hrvatske.   1996. ZAGREB - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman podnio hrvatskom Saboru izvješće o stanju države i nacije, naglasivši da je velikim političkim i vojnim pobjedama u prošloj godini učvršćena samostalnost hrvatske države. NEW YORK - Vijeće sigurnosti UN, nakon gotovo tjedan dana konzultacija, donijelo dvije rezolucije: o prijelaznoj upravi UN u hrvatskom Podunavlju pod nazivom UNTAES (United Nations Transitional Authority in Eastern Slavonia), te o nastavku privremene prisutnosti promatrača UN na Prevlaci.