Početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj borbene i druge složene zadaće izvodile su postrojbe Ministarstva unutrašnjih poslova, Antiteroristička jedinica Lučko i Jedinica za posebne namjene Rakitje. One su ujedno bile okosnice stvaranja Zbora narodne garde i Hrvatske vojske te poslije njezinih specijalnih postrojbi. Prva je u svibnju 1991. u Kumrovcu ustrojena bojna „Zrinski“, a 29. srpnja iste godine i bojna „Frankopan“.  Jezgru te najelitnije i najučinkovitije specijalne postrojbe činili su Hrvati iz francuske Legije stranaca. Popunjavali su je borci s ratnim iskustvom s bojišta iz svih krajeva Hrvatske. U bojni je bilo i Hrvata iz dijaspore te nekolicina stranih dragovoljaca. Frankopanima je isprva zapovijedao bivši kapetan Legije stranaca Ilija Tot, zatim bivši legionar Bruno Zorica Zulu te Vinko Primorac. Zapovjednik svih specijalnih postrojbi Hrvatske vojske bio je general Ante Roso. Komando-obuka postrojbe obavljala se u bazi Žutica pokraj Ivanić Grada prema modelu Legije stranaca i NATO-ovu standardu. Bojna Frankopan imala je oko 150 pripadnika koji su bili osposobljeni za sve vrste zadaća, većinom u neprijateljskoj pozadini. Tijekom 1991. bojna Frankopan ratuje u zapadnoj i istočnoj Slavoniji. U Osijeku tijekom najžešćih napada ističe se u izvlačenju poginulih gardista s ničije zemlje kod Tenje i u uspostavi mostobrana u Baranji. Tijekom 1992. bojna na Južnom bojištu sudjeluje u akcijama deblokade Dubrovnika, te ponovnoj uspostavi bojišnice kod Šuice nakon pada Kupresa. Potkraj godine bojna je ugašena, a preustrojem Hrvatske vojske njezini pripadnici prelaze ponajviše u 2. i 7. gardijsku brigadu te u 1. hrvatski gardijski zdrug. U obrani Hrvatske poginulo je dvanaest njezinih pripadnika. Iako je većina „frankopana“ umirovljena, mnogi su i nakon rata ostali u vojsci kao iznimno cijenjeni vojnici. Nekadašnji pripadnik frankopana Miroslav Vagner bio je prvi zapovjednik prvoga hrvatskog kontingenta mirovnih snaga na Golanskoj visoravni. Dani ponosa / HRT