Dr. Ivo Protulipac zajedno je s blaženim Ivanom Merzom osnovao katoličku Križarsku organizaciju u vrijeme prve Jugoslavije. Bio je veliki domoljub i borac protiv velikosrpske hegemonije, poznat kao izuzetno moralan, častan i plemenit čovjek.  U Trstu su ga ubili Udbini egzekutori kao prvu žrtvu te zločinačke tajne službe u inozemstvu. Bio je vrlo bilizak s vodstvom HSS-a u staroj Jugoslaviji. 

Ubojstvo Udbe

Na današnji dan, 31. siječnja 1946., godinu i pol dana nakon završetka rata, u Trstu je ubijen ugledni hrvatski odvjetnik i katolički aktivist dr. Ivo Protulipac. Ubio ga je Gino Benčić, pripadnik Udbe iz Sušaka, i to kao prvoga hrvatskog emigranta ubijenog nakon rata. Nakon toga mnogi su hrvatski emigranti i domoljubi ubijeni diljem svijeta, na teritoriju raznih država u kojima je operirala i provodila svoje paklene planove zloglasna komunistička tajna služba.

Jugoslavenska Udba bila je najaktivnija u ubijanju političkih protivnika u inozemstvu od svih tajnih službi komunističkih zemalja. Udba je jednostavno bila nešto što daleko nadilazi tajnu službu jedne države, to je doslovno bila organizacija koja je provodila državni terorizam, kako u Jugoslaviji, tako i u svijetu. 

Rijetko kada je moderna europska povijest iznjedrila nešto malignije i odvratnije od Udbe.

Udba je bila stroj za uništavanje i utjerivanje straha u provođenju najtotalitarnijeg i najmalignijeg društvenog sustava koji se pojavio uopće na kugli zemljaskoj: lukavog, podmuklog i natopljenog krvlju nevinih ljudi – pakla komunizma.

Osnivanje katoličke Križarske organizacije

Dr. Ivo Protulipac, rođen u Hrnetiću kraj Karlovca, zajedno je s blaženim Ivanom Merzom osnovao katoličku Križarsku organizaciju u vrijeme prve Jugoslavije nakon što je velikosrpski kraljev režim u vrijeme „šestosiječanjske dikatature“ zabranio Hrvatski orlovski savez. 

Jedna je od najvećih osoba hrvatske povijesti u staroj Jugoslaviji, plemenit, dobrotvor i častan čovjek, omiljen u hrvatskom puku.

Diktatorski režim stare Jugoslavije progonio je dr. Protulipca. Prvih dana Križarstva bio je uhićen i proveo je u zatvoru u Zagrebu mjesec dana, što je poslije opisao u svom prikazu „Iz prvih dana Križarstva“ (NEDJELJA, 1936.). Kad ga je njegov otac došao pohoditi 1930. u zatvoru, Ivo mu je rekao riječi koje su imale proročanski prizvuk: „Ja sam svoj put zacrtao i znam zašto. Bez obzira što se dogodilo neka nitko za mnom ne plače. Bog živi!“

Komunistički potoci krvi koji su tekli hrvatskim selima i gradovima

Na kraju rata Ivo Protulipac je zajedno sa stotinama tisuća Hrvata napustio domovinu pred nadirućim ubilačkim hordama boljševičkih partizana i sklonio se u Italiju da bi izbjegao komunističko ludilo i potoke krvi koji su tekli hrvatskim selima i gradovima.

Došao je do Rima i tamo bio na sigurnom. Međutim, saznavši za brojne hrvatske izbjeglice i njihove tragične sudbine vratio se u Trst da bi im pomagao u snalaženju i transportu u sigurne zemlje Zapada.

Tu ga je zatekla nasilna smrt iz ruke komunističke Udbe za koju je bio opasan jer je bio omiljen u hrvatskom narodu i poznat kao plemenit, pobožan, mudar i častan čovjek. Kao takav smetao je, jer su u vremenima previranja i uspostave diktature, komunisti gledali da unište svakoga tko je bio potencijalno opasan u demokratskom i humanističkom smislu, koga bi ljudi mogli slušati. 

Bio je žrtvom atentata u Trstu 31. siječnja 1946. godine. Ubijen je na ulici iz revolvera s prigušivačem. Ubio ga je izaslanik jugoslavenskih komunističkih vlasti Gino Benčić (pretpostavlja se da to nije bilo pravo ime ubojice). Saveznici, pod čijom upravom je bio Trst nakon rata, odmah su uhitili ubojicu.

Nakon ubojstva i uhićenja ubojice, jugoslavenske komunističke vlasti uhitile su na granici dvojicu engleskih oficira koji su navodno, prešli na njihov teritorij. Veoma brzo izvršena je razmjena i ubojica se vratio onima koji su ga poslali da izvrši ovaj zločin. Dr. Protulipac poginuo je kao žrtva ljubavi za svoj hrvatski narod i za svoje ideale, a ostavio je uspomenu zaslužnog hrvatskog katoličkog predvodnika, odličnog govornika i izvanrednog organizatora.

Komunistički zločinci su, naime, uvijek brižno brinuli za svoje egzekutore i naredbodavce od samih početaka nasilja do današnjih dana što je davalo sigurnost Udbašima i ubojicama da mogu slobodno ubijati i mučiti po svijetu i domovini.

Slične sudbine dr. Protulipca i kardinala Stepinca

Zato je sudbina dr. Protulipca i kardinala Stepinca vrlo slična – obojica su bili vrlo cijenjeni u hrvatskom puku i njihova riječ, osobito Stepinčeva, imala je izuzetnu težinu. A totalitarizam, pun mržnje i mizantropije, gladan vlasti i krvi, to jednostavno ne trpi.