MOŽETE LI OVO VJEROVATI!? Parastos koji se redovito održava pod krinkom "parastosa za civilne žrtve" i prije je dovodio do ludila poznavatelje prilika s Banovine koji su u posjedu dokumentacije ostavljene od strane Srba prilikom bijega u Oluji. Dokumentacija jasno pokazuje da su sve žrtve koje se vode pod civilne, zapravo bile unovačene i naoružane. Gotovo potpuno nevjerojatna priča stiže s Banovine. U selu Brđani, mjestu na kojem je 1991. godine izginulo pet pripadnika Gromova (Žan Marota, Ivica Hrnčević, Osman Muratagić, Alen Glavan i Ivan Devčić), diže se spomenik njihovim ubojicama! Za ovu su se inicijativu zauzeli zamjenik župana Sisačko-moslavačke županije Ive Žinića, Boro Rkman i oficir vojske Republike Srpske, Dušan Šipov. Iako su se ovim ubojicama i prijašnjih godina održavao parastos na godišnjicu pogibije prilikom koje su za njih molili predstavnici Documente, Pupovčevi izaslanici, Boro Rkman, članovi SDSS-a i ostali, nitko nije očekivao da će se otići ovako daleko te da će se srpskim vojnicima koji su pobili hrvatske zahvaljivati na ovakav način. Parastos koji se redovito održava pod krinkom “parastosa za civilne žrtve” i prije je dovodio do ludila poznavatelje prilika s Banovine koji su u posjedu dokumentacije ostavljene od strane Srba prilikom bijega u Oluji. Dokumentacija jasno pokazuje da su sve žrtve koje se vode pod civilne, zapravo bile unovačene i naoružane. O kakvoj je akciji bila riječ, doznajemo od branitelja s Banovine koji su bili na licu mjesta: – Ta akcija je poduzeta u pokušaju da se Srbi maknu dalje od Siska kako ne bi mogli granatirati industrijsku zonu, a drugi razlog te akcije je bio pokušaj deblokade ceste Sisak – Sunja koju su balvanima četnici zatvorili u srpnju 1991. i prometno izolirali Sunju. Moram napomenuti kako je u toj akciji poginulo 5, a ranjeno 17 hrvatskih vojnika. Postavljam pitanje, tko ih je ubio i izranjavao, ako su tamo bili civili? Evo što o “civilima” kojima se diže spomenik kazuje pronađena arhiva: 1. Ranko Martinović, rođ. 5.9.1949. od oca Nikole i majke Sofije, bio na položaju, pucao po hrvatskim vojnicima. Prilikom povlačenja, ponestalo mu je municije i poginuo je. 2. Mladen Vranešević, rođ. 19.3.1938. od oca Stojana i majke Draginje, bio na straži, pucao po hrvatskoj vojsci i poginuo. 3. Stevo Simić zvani Staljin, rođ. 3.8.1937. bio na straži i pucajući po hrvatskoj vojsci, također poginuo. 4. Nenad Pajić rođ. 1.1.1951. od oca Jove i majke Sare; za poginulog srpskog vojnika Nenada Pajića komisija za identifikaciju poginulih i umrlih vojnih lica izdala je uvjerenje koje je potpisao kapetan 1. klase Milan Kiković. Tog istog dana kao vojnik ranjen je Nenadov rođeni brat, Miodrag Pajić. 5. Pero Crljenica rođ. 23.9.1941. od oca Miloša i majke Marije poginuo na straži pucajući po hrvatskim vojnicima. Iz dokumenta skupštine općine Caprag od 26.7.1993. Republika Srpska Krajina – pregled podataka o obiteljima poginulih boraca 1991.-1993. općine Caprag, a kojeg je potpisala i pečatirala pečatom s dvoglavim orlom Radmila Korasić dipl. socijalni radnik, kao poginuli srpski vojnici 22.8.1991. osim gore navedenih navode se: 6. Milan Vučinić zvani Mišo, rođ. 31.10.1944. u Kupniku, opština Pančevo, od oca Boška i majke Milke. 7. Radovan Kragulj, rođ. 2.2.1955. u Melini, opšina Banja Luka od oca Dragoljuba i majke Ružice. 8. Dragan Bekić, rođ. 16.4.1952. u Kinjačkoj. Činjenicu da je riječ o srpskim vojnicima, a ne civilima, potvrđuju i pronađene smrtovnice od kojih na većini piše da su “poginuli pucajući po ustašama”, “pružajući otpor ustašama” ili “poginuo na straži”.