AFERA VEĆA OD VOZAČKE! Skandal težak preko 60 milijuna eura: Novi ogroman propust Gabrijele Žalac?

Nakon što se u središtu pažnje javnosti ministrica regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijela Žalac našla zbog isteknute vozačke dozvole, s kojom je prouzročila prometni nesreću u kojoj je nastradala djevojčica, premijeru Andreju Plenkoviću u suzama je ponudila ostavku, na koju on nije pristao pozivajući se među ostalim na njenu stručnost. Premda je Plenković zaštitio svoju miljenicu Žalac od javnosti zbog nevažeće isprave, tu priči s njome nije kraj niti je to jedini problem koji se vuče za ministricom, koju bi zlobnici nazvali čak i pomalo neodgovornom jer kako je sama priznala godinama se vozila s nevažećom dozvolom. Naime, kako saznajemo iz izvora bliskih njenome resoru skandal se ondje odvija i po pitanju upravljanja programima regionalnog razvoja financiranima iz EU, što je ministrici tvrdi naš sugovornik core business kojemu po svemu sudeći nije dorasla. Ministarstvo regionalnog razvoja kojim Žalac rukovodi napravilo je, tvrdi naš sugovornik katastrofalan propust koji bi Hrvatsku mogao stajati milijune, zbog povrata novca i smanjenja ukupne količine sredstava za naredne projekte, dok je politička šteta navodi naš izvor već napravljena, budući da se Hrvatska pokazala kao nesposobna za upravljanje i provođenje europskih politika, ali i programa. Hrvatska se zahvaljujući propustima i nepromišljanjima u Ministarstvu obvezala ostvariti nešto što je neostvarivo, uvjeren je naš dobro upućeni sugovornik. ”U programima prekogranične suradnje Hrvatska-Srbija i Hrvatska-Bosna i Hercegovina-Crna Gora MRRFEU se u ime Hrvatske obvezalo, između ostalog, izgraditi 64 MW novih kapaciteta obnovljivih izvora energije”, objašnjava naš sugovornik dodajući da su nesposobni kadrovi za taj projekt predvidjeli svega 6,7 milijuna eura, iako bi za toliko kapaciteta bilo potrebno minimalno 64 milijuna eura, pa čak i znatno više. Do takvog je propusta došlo stoga što programe piše nestručno osoblje, koje je kadrovirala ministrica Žalac. ”Osim toga, zamislili su da će izgradnjom novih kapaciteta obnovljive energije ostvariti smanjenje potrošnje u javnim zgradama, što je apsolutna besmislica i govori o tome da nije riječ o tipfeleru nego o izostanku elementarnog logičkog razmišljanja. Konkretno… EU fondovi funkcioniraju na principu financiranja projekata kojima se nastoji poboljšati kvaliteta života i rada u pojedinom području. To financiranje projekata se provodi kroz programe, a programe moraju pisati same države članice EU. Program na kraju brušenja obostrano potpisuje država članica i EU, te ide u provedbu. Programom je definirano koliko novca dobije država i što za taj novac mora ostvariti. Upravo to se događalo i s gore navedenim programima prekogranične suradnje. Još konkretnije… U gore navedenim programima prekogranične suradnje, u tematskom području Okoliš, priroda, prevencija rizika, održiva energija i energetska učinkovitost Hrvatska i države sudionice programa (Srbija u jednom te Bosna i Hercegovina i Crna Gora u drugom) su se obvezala prema EU ostvariti smanjenje potrošnje energije u javnim zgradama”, tumači naš sugovornik dodatno pojašnjavajući na koji se način to planiralo realizirati, a riječ je o izgradnji novih kapaciteta za proizvodnju obnovljive energije, a radi se o 64 MW novih kapaciteta, 32 MW na programu HR-BA-ME) i 32 na programu HR-RS). Takvo što naš sugovornik iz nekoliko razloga smatra apsurdnim. Prije svega, zato jer obnovljivi izvori energije sami po sebi uopće ne mogu doprinijeti smanjenju potrošnje energije u javnim zgradama. ”Čak i kad bi u nekom bunilu obnovljivi izvori energije sami po sebi doprinosili smanjenju potrošnje javnih zgrada, a ne doprinose, novac koji je predviđen programom apsolutno ne može ostvariti postavljene ciljeve. Naime predviđenih 6,7 milijuna EUR-a u oba programa prekogranične suradnje nije dovoljno ni za 6,7 MW, a kamoli za 64 MW. Najniža cijena za 1 MW solarne energije je viša od 1 milijun eura, što znači da za 64 MW treba najmanje 64 milijuna eura (samo tehnologija), a ne predviđenih 6,7 milijuna eura, tj. da je za ugovoreni kapacitet novih izvora obnovljive energije potrebno najmanje 10 puta više novca nego što je Hrvatska isplanirala, a Europska Unija prihvatila i odobrila. Znači, apsolutno nekompetentna ekipa i u MRRFEU, koje je započelo pisanje navedenih programa, i u Agenciji za regionalni razvoj RH, koja je završila pisanje programa, ali i u Europskoj uniji! Usput, Agencija za regionalni razvoj RH je bila u nadležnosti MRRFEU do svog gašenja 31.12.2018 kada su poslovanje i ljudi pripojeni MRRFEU”, ističe naš sugovornik koji ne vjeruje da je riječ o slučajnoj pogrešci već o sustavnoj, koja proizlazi iz nekompetencije što po njemu potvrđuje i činjenica da su se programski dokumenti izrađivali nekoliko godina, a ista se stvar pak prepisala u oba programa prekogranične suradnje. Navedeni predviđeni novac propisan je u glavnim dokumentima oba programa, a ukupna potencijalna financijska šteta premašuje 60 milijuna eura, jer minimalno toliko novca manjka da se ostvare planirani kapaciteti, a ove propuste navodno uredno promatraju i rukovodeći u ARR-u koji su upoznati s problematikom ovoga slučaja, a i cijela stručna javnost zgrožena je činjenicom da diletanti kreiraju programe prekogranične suradnje. I u rujnu 2018.godine, Agencija za regionalni razvoj RH objavljuje dva poziva za projektne prijedloge u Interreg IPA programu prekogranične suradnje što uključuje Hrvatsku, BiH i Crnu Goru te je objavljena i dokumentacija u sklopu koje se prikazuju i ostvarenja programskih pokazatelja, od kojih je prema riječima našeg sugovornika zapravo većina dvojbena. ”Ugovoreno je samo 1,56 MW od očekivanih 32 MW. Zanimljivo je da su tih 1,56 MW ugovoreni u 4 projekta”, objašnjava naš sugovornik pozivajući se i na analizu ugovorenih projekata koja je javno dostupna. ”Projekti SMART SCHOOLS, RENEW HEAT, IRENE i RMPPI ukupno vrijede 4,98 mil. EUR (i Dakle, predviđenog novca ostvareno je samo 1,56 MW umjesto 16 MW (pola od 32 MW u okviru programa Hrvatska-Bosna i Hercegovina-Crna Gora) A sad još malo matematike. Ako je za 1,56 MW potrošeno 4,98 mil. EUR, koliko novca je potrebno za dobiti 32 MW uz jednaku učinkovitost? 102,15 mil. EUR (= 4,98 mil EUR : 1,56 MW * 32 MW) !!! A za 64 MW je potrebno nevjerojatnih 204,3 MILIJUNA EURA, a ne predviđenih 6,7 EUR”, zaključuje naš sugovornik. Očitovanje o ovoj temi zatražili smo i od ministrice Žalac, i od premijera Plenkovića, iste ćemo objaviti kada ih zaprimimo.