Do prije tri godine bio sam zdrav čovjek. Bavio sam se aktivno sportom, trenirao u Imotskom djecu kick-boxing, ne pijem, ne pušim, živio sam klasičan obiteljski život... Otišao sam na pregled kod interniste u Imotskom, bez nekog većeg razloga, tek tako da se prekontroliram. To mi je spasilo život! Na ultrazvuku je ugledao polip na mokraćnom mjehuru, velik 5-6 centimetara. Nikakve simptome nisam imao, a bio sam teško bolestan - započinje za Večernji list svoju priču Bariša Marević, branitelj Domovinskog rata u maksimalnom iznosu, s dijagnosticiranim 40 postotnim trajnim vojnim invaliditetom. Počeo se liječiti na vrijeme, bio je u dobroj kondiciji i s bolest je pobijedio, međutim ne može dokazati kako je njegovo oboljenje posljedica rata. Ranjen je u Maljkovu kod Sinja, 17.9.1991. kada je poginulo devet naših policajaca. Bio je sudionik Bljeska i Oluje, nositelj je tih medalja i Spomenice Domovinskog rata. Ima čin časnika. Od PTSP-a se liječi već 15 godina, a u mirovini je 13 godina. Nakon rata ostao je aktivan u policiji. - Teško sam obolio prije nekih 30-ak mjeseci. Prvo se mislilo da imam rak u mokraćnom mjehuru, a onda su došli do dijagnoze da bolujem od non hoching limfoma B tipa u maloj zdjelici kod mokraćnog mjehura. Siguran sam da je to posljedica stresa, odnosno PTSP-a, međutim, uzalud govorim, nikome to ne mogu dokazati – kazuje Marević. S bolničkim liječenjem PTSP-a počeo je još 1998. godine u u KB Dubravi, kod prof. Dragice Kovačević. - Prvi put kada sam došao, hospitaliziran sam 60 dana, a nakon toga više puta sam bolnički liječen. Ovim putem htio bih pohvaliti bolničko osoblje u Dubravi. Primili su me kad sam "pukao", jedno sam vrijeme imao velikih psihičkih problema i bio agresivan. Liječili su me raznim terapijama, pio sam puno lijekova i nitko me ne može razuvjeriti kako to nije bio “okidač” za limfom. Govorim to liječnicima, ali oni ne obraćaju pozornost – kaže Marević. Bariša se liječio na teret HZZO, ali biti bolestan ni u kom slučaju nije jeftino. Tijekom tri godine u Splitu je bio kod liječnika 120 puta, u Zagrebu sedam puta. Primio je osam kemoterapija i 20 zračenja. Sve je dobro izdržao jer je bio u izvrsnoj fizičkoj kondiciji, obitelj je financijski sve izdržala, ali sve skupa poprilično ih je iscrpilo. - Pušenje sam ostavio u Oluji, bio fizički aktivan, ali živ sam samo zahvaljujući dragom Bogu i svojoj ženi koja je svo vrijeme bila uz mene i kroz sve ovo skupa sa mnom prošla. Hvala Bogu, imam mirovinu i ne treba mi više,, ali ima branitelja koji su teško oboljeli, neki su i umrli, a ne priznaju im se prava koja bi imali kada bi priznali da oboljevaju od posljedica rata i stresa. Njima i njihovim obiteljima treba pomoći – poziva Marević. Besplatni sistematski pregledi za sve hrvatske branitelje projekt je kojega već niz godina pokušava progurati kninska podružnica Udruge Prvi hrvatski redarstvenik. Cilj je rano otkrivanje bolesti kako bi se povećala šansa za izlječenje. No, alarmantni podaci o 30.000 umrlih branitelja u zadnjih 15 godina, do kojeg je došlo Ministarstvo branitelja, zazvonili su na uzbunu. - Puno branitelja umire, pogotovu od raka, krvožilnih bolesti i sličnoga. Postoji popis Ministarstva, s obzirom da branitelji imaju pravo na pogreb. Tako je 2005. godine umrlo 1900 branitelja, a prošle godine 2900, što znači da nas, kako vrijeme prolazi, sve više i više oboljeva! Pokrenuli smo inicijativu za besplatne sistematske preglede,sada je nešto ministar Predrag Matić prihvatio, radili su istraživanja i došli do brojke kako je u zadnjih 15 godina umrlo 30.000 hrvatskih branitelja, najviše od raka i krvožilnih bolesti. Prosječna životna dob im je 51 godina. Ako dodamo da je do sada bilo 3000 samoubojstava to znači da je suicid uzrok smrti kod 10 posto. To je stravično, još veća tragedija – upozorava Tomislav Čolak, predsjednik Udruge. Dodaje kako je Ministarstvo prihvatilo inicijativu, Medicinski fakultet je napravio analizu, potvrdio podatke i usporedio ih s civilni pučanstvom. - Ako branitelji u prosjeku umiru s 51. godinom života, a muškarci prosječno dožive 73 godine, i laiku je jasno koliko je to ugrožena populacija. Istraživanja koja su radili Amerikanci, pokazali su da je uzrok bolesti kod veterana rat, odnosno to je okidač stres. Međutim, Studiju vode već dvije godine i najstrašnije bi bilo da je odugovlače, jer kada bi priznali da su bolesti posljedice rata, a onda i smrti, udovice bi ostvarile veća prava, i to bi za državu bilo mnogo novca – kaže Čolak. Dodaje kako se do 1997. priznavalo kako su bolesti branitelja posljedice rata, a od tada svaki pojedinačni slučaj rješava povjerenstvo koje to najčešće ne priznaje, a udovice i djeca nakon teške bolesti, dugotrajnog liječenja i smrti branitelja ostaju emotivno i financijski iscrpljeni. Ministarstvo branitelja pitali smo koliko je udovica umrlih branitelja ostvarilo sva prava sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji od ovih 30.000 umrlih. Tek 1310, što znači da se smrt tolikog broja hrvatskih branitelja vezuje uz posljedice Domovinskog rata. Preventivni pregledi Ali, Čolak ističe kako je to tek dio problema. Za njega je najvažnije pitanje preventivnih pregleda branitelja jer ih kose tumori i bolesti krvožilnog sustava, od čega najčešće oboljevaju, koji se vrlo često dijagnosticiraju prekasno. - Hajmo pomoći živima! Radimo na edukaciji, zovimo ljude na sistematske preglede, organizirajmo ih besplatno. Nemojmo gubiti vrijeme, svaki dan je dragocjen! - poziva Čolak. - Imali smo članova svoje udruge koji su preminuli od raka. Postoji novi lijek, koji nije na listi HZZO-a., mi smo uspjeli riješiti da ga dobije, ali bilo je prekasno. Ljudi od 45-50 godina ne očekuju da im se dogodi takva bolest. Ne idu na sistematske, a to je naša najvažnija inicijativa. Novac je u pitanju, a branitelji nam umiru – kaže Čolak. Ministarstvo branitelja najavljuje sistematske preglede, ali on drži kako ih neće biti dovoljno i nisu ciljano usmjereni. -Treba napraviti analizu tko su ovih 30.000 preminulih. Jesu li to ljudi s prve crte ili iz ureda? Ministarstvo je najavilo 500 sistematskih pregleda, to je ništa. Pokušavamo već godinama to pogurati, ali vrlo sporo ide. Radi se o tome da nam trebaju ciljani sistematski pregled. Pisali smo Vesni Bosanac i Goranu Dodigu. Sa svim je upoznat i Ante Kotromanović koji je 2009. bio saborski zastupnik i predsjednik Odbora ratnih veterana. On se slagao s tim, bili smo u kontaktu. Obećavao je bolnicu za veterane u Divuljama, a mi smo predlagali Knin. Ali, pobjegao je na mjesto ministra obrane, došao Predrag Matić i sad sve iz početka. Ne vidim kako je to moguće da nitko ne uviđa kako je baš ovo najveći problem – ističe Čolak.