Analiza Dragovoljca: Kakva će biti strategija Hrvatske nakon što idiot Milanović nestane sa političke scene?

Nakon što je velikom dijelu hrvatske javnosti konačno postalo jasno ono o čemu Dragovoljac piše već gotovo četiri godine, da je Milanović potpuno neuračunljiva osoba i da skupa s većinom svoje partije mrzi Hrvatsku i Hrvate više od svega, jasno je da su njegovi dani odbrojani, na ovaj ili onaj način. Kako dalje? Prvo treba reći da je prva, ključna bitka u civilizacijskom sukobu s džihadistima zaslugom nesuvislog Milanovića izgubljena. Dok on na ovaj ili onaj način nestane s vlasti, Hrvatsku će preplaviti do 300.000 afričkih i bliskoistočnih migranata koji iz nje neće imati kamo i veliki dio će ostati ovdje vjerojatno zauvijek. No, sad ne vrijedi plakati, nego se pripremiti na nastavak rata. Jedina strategija koja može upaliti jest potpuna kontrola granice na sve moguće načine, onako kako to godinama rade Sjedinjene Američke Države i izrael i kako je to sada napravila i Mađarska. To je jedina učinkovita mjera. Pri tome je jasno da se kopnena granica može braniti jedino zidom, žicom i redovitom policijom, a po potrebi i specijalnom policijom i vojskom, dok se vodena, odosno riječna i morska granica, u prvu ruku mogu učinkovito braniti i bez fizičke prepreke. Iako smo s takvim rješenjem zakasnili, ona će itekako biti potrebna, jer će migrantska kriza sigurno potrajati deset i više godina. Naravno da nema smisla da to bude samostalna operacija Hrvatske, već to mora biti zajednička operacija europskih zemalja koje će se složiti s takvim mjerama. Trenutno optimalno rješenje treba biti podizanje barijere na mađarsko-srpskoj granici što je već odrađeno, na hrvatsko-srpskoj granici koja je djelomično povoljna zbog velikog udjela riječne granice, i na bosansko-srpskoj granici koja je još povoljnija jer je gotovo u cijelosti riječna. I Mađarska i BiH vide blokadu granice kao jedino rješenje, dok se Crna Gora još nije izjasnila, obzirom da je za sada izvan migrantskih ruta. Takva situacija i odnosi snaga u EU upućuju na realnu mogućnost zajedničke gradnje zida, pa čak i zajedničkog policijskog nadzora linije koja u biti postaje prva linija obrane Europe, i koja ide od rumunjsko-mađarske granice na istoku, preko srpsko-mađarske granice u Vojvodini, Dunava, dijela kopnene granice od Iloka do Save, nakn čega se nastavlja uz BiH granicu uz Savu, Drinu, Taru i dalje, čime se štiti središnja Europa i sjeverozapadni dio Balkana. Osim Mađarske i BiH, trebali bi minimalno računati na pomoć Češke, Slovačke i Poljske. Zidovi, na žalost, postaju naša realnost, što god tko mislio o tome.