Bez Golgote nema uskrsnuća

12.04.2020. 17:40:00

„Polomljeno drvo diže se i pupa“

Golgota mjesto Isusovog stradanja i milosrdne ljubavi

Golgota ( aramejski – lubanja ), mjesto i brdo Isusovog raspeća i smrti postalo je simbolom ljudske patnje. Ali ne samo patnje, nego i velike božanske ljubavi i milosrđa. Isus u teškim mukama, u užasnim bolovima, znoju i krvi, viseći na križu oprašta „ dobrom“ razbojniku po imenu Dizma grijehe i obećava: „ Još danas ćeš biti sa mnom u raju.“ Kako je milosrdna Crkva vođena Duhom Svetim svjedoči činjenica da je taj isti, po svetom Luki obraćeni razbojnik proglašen svetim. Sveti Dizma je postao zaštitnik osuđenika na smrt, a njegov spomendan Crkva slavi 25. ožujka. Na križu, u strašnim mukama Isus povjerava svoju Majku ljubljenom učeniku Ivanu pokazujući kako mu je na brizi zemaljska budućnost Blažene Djevice Marije. A njoj s križa poručuje: „ Ženo evo ti sina.“ Sve to se vjerojatno odigralo u vrlo kratkom rasponu vremena. Isus u najtežim ljudskim i smrtnim trenucima pokazuje izuzetnu ljubav i empatiju prema troje ljudi. A raširenim bolnim i raspetim rukama ljubi i grli cijeli svijet i čitavo čovječanstvo.

GOLGOTA

O, Gospode, tvrdo li je

Teško drvo na kom jesi,

O, Gospode, moli za nas

Kada budeš na nebesi!

 

I gledajuć kaplju rujnu

Što iz tvojeg srca kaplje,

O, Gospode, oprost čujem

Što ga tvoja usna šapće.

 

I osjećam što ti zbori

Od očiju suza vruća,

Da ne može nikad biti

Bez Golgote Uskrsnuća.

 

Silvije Strahimir Kranjčević

 

Golgota svjetskih razmjera

Veliki dio ove građanske godine bit će cijela naša planeta Golgota. Ona već jest i bila je u Wuhanu, Lombardiji, Bergamu, i gotovo svim zemljama svijeta. Umiru ljudi bez roditeljske, supružničke prisutnosti i mogućnosti osobnog iskazivanja bodrenja i empatije teško oboljelima. Strašna Golgota u kojoj se ne zna tko je lijevi ili desni razbojnik. U kojoj se ne zna ništa osim teške borbe za život uz podršku izuzetno  požrtvovnih liječnika i medicinskog osoblja. Svaki bolesnik na svojoj životnoj Golgoti i bolesničkom krevetu ima uz sebe Majku Mariju, apostola Ivana i dakako Isusa. Isus je imao novi grob na koji je po svjedočanstvu  evanđelita i apostola navaljen kamen i zapečaćen. U Lombardiji umire Isus u osobama oboljelim od korona virusa za koje se ne zna grobno mjesto. Uz koje nije bio nitko od rodbine, koji nisu mogli gledati lica voljenih osoba. Kako užasna smrt gušenjem bez nedostatka kisika? Kakva mučna Golgota? Umrle odvoze u nepoznato, a novinar izvještava: „U ovom gradu je svakome netko stradao.“ Suze rasplakanih na ulicama. Sprovodi bez ili uz samo najbližu rodbinu. Koliko patnje na jednom mjestu, u jednoj bolnici, u jednom gradu? Koliko patnje u čitavom svijetu. Krhka su naša bića, naši životi. „Oni koji su kao cvijet na njivi, jedva ga dotakne vjetar i već ga nema.“ Ali kako god bilo teško, kako god patili ljudi od koronavirusa ili ebole u Africi  vjerujmo da je Isus s nama. Da nas nije napustio. Da su s nama na našim Golgotama Isus, Marija, ljubljeni apostol Ivan i razne Veronike i Šimuni Cirenci.

Crkva na Golgoti

Kako je težak osjećaj vjernika da se ne mogu ispovijedati, ići na misu, ljubiti Isusov križ, pjevati prekrasne uskrsne pjesme sa ostalim vjernicima, pričestiti se? Nastala je užasna bol u vjernicima uz riječi: „ Kako mi jako fali činjenica da ne mogu ići u crkvu?“ Osjet Golgote je užasan. U  „kućnoj Crkvi“ ove godine vjernici slave uskrsne dane. U „kućnoj Crkvi“ će plakati ljudi u Bergamu, Lombardiji, Španjolskoj, Americi i svim zemljama pogođenim koronavirusom. Golgota je u Africi gdje ebola brzo odnosi u strašnim mukama ljudske živote. Kako je postalo teško biti svećenik? U tajnosti se zatvoriti u crkvu, slaviti euharistiju, slaviti uskrsne blagdane? Biti svjestan da želiš ohrabrivati vjernički puk, a nemaš tu mogućnost kao nekad prije. Hoćemo li izaći duhovno jači sa ove Golgote? Hoćemo li postati više Bogu odani ljudi, ili ćemo i dalje živjeti po starom klišeu, starim navikama, sa iskrivljenim duhovnim vrednotama? Neka nam ipak ova životna Gogota bude za pročišćenje uma, srca, duše i naših emocija.

Uskrsnuće

IVAN GORAN KOVAČIĆ

 

U zanosu kličem:

Čežnjo, ćutiš kako mlado srce lupa,

a mirišu polja i pjevaju ljudi,

polomljeno drvo diže se i pupa,

a zemljine cvijećem posute su grudi.

 

I mirišu noći, večeri i dani,

a sunašce mlado drhti ko od sreće;

i ljubica šapće: Kani, suzo, kani,

u slavu te Bogu vjetar odnijet će…

 

Smiju se jezera pod drhtanjem sunca,

svečano je nebo, od sreće se plavi;

jer danas će s jednog najljepšeg vrhunca

u nebesa plava On Bog da se javi.

 

Čuti će se pjesma ševe, cvrkut laste,

i svilu će plavu nebo da navuče,

ushit će u času svud da ponaraste

slaveći u raju sveto Uskrsnuće…

 

Predati će zemlja nabujale grudi

u koje će ratar plugom da zareže,

uz poklik pastira, miris trave svježe,

uz majčinu brigu, blaži bit će ljudi.

 

Objavljeno: 1934.

Odbacimo crni pesimizam

Svijet nije samo Golgota kako nam se čini. Hrvatska nije samo mjesto raspeća. Ivan Goran Kovačić nije pjesnik samo partizanskih osjećanja i  partizanske tematike. On je osim toga bio glasnik Uskrsnuća. Često smo u magli vlastitih neznanja, i raznih crnih slutnji i smušenosti. Crnog pesimizma, u kojem se više ne radujemo novom danu, zrakama sunca, bistro plavom nebu. Okrenimo se, obratimo se, promatrajmo kako se „ polomljeno drvo diže i pupa.“ Priroda govori o Bogu i pokazuje da nešto što je slomljeno može početi rasti i pupati. Miris trave, miris polja, miris cvijeća okreće nas prema Bogu i ljepoti života. Još uvijek bahati čovjek nije uništio sve znake „umrle i uskrsle prirode“. Još uvijek „ bogovi podzemlja“ i vladari iz sjene ne mogu slaviti pobjedu nad „ beskorisnim izjelicama.“. Bog prisutni djeluje, on je tu u svakom cvijetu na „zemljinim grudima“ kako je u svojoj pjesmi zapisao Ivan Goran Kovačić. Neka se kroz ovo uskrsno vrijeme dogodi Goranova želja da „ uz majčinu ljubav“ ljudi postanu bolji i blaži u duši.

 

Molitva pod križem

Isuse, ti si iz ljubavi preuzeo patnju I tako je pretvorio u patnju izbavljenja.

Hvala Ti za križ, Hvala Ti za rane, I za tri sata smrtne agonije.

Hvala Ti za tvoju riječ na križu Kojom si nam Mariju dao za Majku:» Evo ti majke» ( Iv.19,27)

Hvala ti za tvoju riječ na križu Kojom nam pokazuješ što je praštanje:

« OČE, OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.» (LK 23,34 )

U ovaj čas dolazimo pred tvoj križ I podastiremo ti sve naše patnje, Patnje u obiteljima, u Crkvi i u svijetu. Mi znamo: O Isuse, ti ćeš nas osloboditi.

Marijo, majko puna ljubavi koja stojiš pred križem Moli sada s nama i za nas: Neka nas Svemogući Bog, pomoću križa, tog znaka ozdravljenja, oslobodi utjecaja zla.

Uz pomoć križa, znaka pobjede, neka Svemogući Bog oslobodi sve one koji pate pod utjecajem zla.

Pomoću tog svetog križa Neka nam Bog udijeli sve potrebne milosti, milost pomirenja, mira, ljubavi, vjere i ozdravljenja.

Neka nas tim znakom križa, blagoslovi i zaštiti, Svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.

Izvor: Portal dnevnih novosti

Izvorni autor: Vladimir Trkmić/Foto: fah

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.