‘Papirologiju nisam riješio, ali sam dobio visok tlak, čir na želucu, blokirani račun, završio na zavodu za zapošljavanje i jedem u pučkoj kuhinji’ ''I zadnje: Ne arogantnost. I isprika zbog propusta je dovoljna. Arogantnost službenika zbog sigurnosti radnog mjesta dovodi do ovakvih slučajeva'', navodi čitatelj. Nema osobe koja se nije upoznala s čarima hrvatske birokracije. Krenete rješavati neku papirologiju, pobjedonosno nakon 2-3 mjeseca dolazite na ONAJ najvažniji šalter i kažu vam kako imate krivi obrazac?! Da, taj nevjerojatni osjećaj ljutnje je nadasve neprocjenjiv. Ponekad se osjećate poput ping-pong loptice koju nabacuju sad s jedne, a onda s druge strane. U redakciju dnevno.hr-a došlo je pismo čitatelja koji se susreo s gore navedenim. U svom pismu navodi poučak ‘malog čovjeka’ koji glasi ‘ne traži pomoć od onoga koji treba pomoći’. U cijelosti pročitajte istinitu priču borbe s vjetrenjačama… Kako to obično biva kada ti poslodavac ne isplaćuje plaće i kada ga upitaš zašto – slijedi otkaz – brzopotezno. A za to vrijeme živiš od pozajmica i naravno peglajući kreditnu karticu. I tako dođe trenutak kada ti kartična kuća otkaže povjerenje i ostaneš sa dugom od nekoliko tisuća kuna. I onda, snađi se druže. Ali, između ostalog, zato je tu Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb Zagrebačke županije. Tu su da pomognu socijalno ugroženim sugrađanima. Samo treba prikupiti nekoliko desetaka potvrda, uvjerenja, izvoda i naravno fotokopiju kartice tekućeg računa. Sve u svemu par dana obilazaka šaltera i ureda, trošenje živaca i vremena. I ono najbitnije: pitanje da li spadam u one najugroženije i „potrebite“ kome se može dodijeliti jednokratna novčana pomoć, jer se pomoć dodjeljuje jednom u tri godine; znate, takva su vremena, malo je novaca a puno tražitelja. Sakupim sve što su dotični u Uredu tražili i osobno odnesem pitajući kada će biti riješeno. Odgovor: „Strpite se, puno je zamolbi, pa kad dođete na red.“ I prođe mjesec dana, prođu dva. U međuvremenu stiže obavijest o ovrsi na tekućem računu zbog duga kartičnoj kući. Panika! Trči do FINE i otvaraj zaštićeni račun. Skupljaj OIB za dječji, OIB za socijalnu pomoć, OIB za ovo, OIB za ono, pa i OIB za Zagrebačku županiju. Optimista očekuje i neku kunu od zamolbe koju je uputio prije nekoliko mjeseci. Zoveš telefonom za informaciju o OIBu, ali se nitko ne javlja danima (možda su ljudi toliko zauzeti poslom da se ne stignu javiti na pozive ili su možda na gablecu pa se ne daju uznemiravati). Ali gle, tu na novom autobusnom kolodvoru postoji nešto od Zagrebačke županije (ured, ljudi), pa svratiš i priupitaš za OIB i objasniš zašto. Uljudno ti izdiktiraju, i sav sretan završiš posao u FINI. Obavijest o otvaranju zaštićenog računa FINA dostavlja službenim putem. Ne dao vrag mira, pa redom nazivaš sve redom kako bi provjerio da li su dobili obavijest od FINE. Sve je u redu, odgovaraju. Nema problema, dobili smo dopis i priložili vašoj Zamolbi – odgovor je i iz Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb Zagrebačke županije. I tako prođe još nekoliko mjeseci i samo što nije Božić. Kad u poštanskom sandučiću ‘Rješenje o dodjeli jednokratne novčane pomoći Zagrebačke županije’. Evo, riješili zamolbu poslije osam mjeseci i još dodijelili nešto novaca. Nema veze što smo na te novce računali puno ranije, kako bi njime pokrili dugove prema kartičnoj kući i izbjegli troškove ovrhe poznatog odvjetnika i njegovih partnera od par tisuća kuna. Brže-bolje odeš do banke da podigneš novac, ali šok. Novci su vam uplaćeni na redovni tekući račun. Nije moguće, pa FINA je dostavila obavijest, a i ja sam provjerio stanje sa zaštićenim računom. Pa onda telefoniranje Zagrebačkoj županiji.  Napokon se netko javi na jedan od svih silnih brojeva telefona. I onda prespajanje. Jedanput, dvaput, n-ti put. Javlja se ženski glas i na pitanje kako je moguće da je uplata izvršena na redovni tekući račun, kada je dostavljen broj zaštićenog, odgovara da u zamolbi koja je poslana stoji fotokopija kartice tekućeg računa, a u obavijesti FINE stoji netočan broj OIBa, tako da nismo uplatili na zaštićeni račun. Ali, ali – mucam ja, FINA je poslala obavijest prije nekoliko mjeseci, mogli ste tražiti ispravak OIBa. Nije naš posao, odgovara ženski glas, da tražimo ispravak pogrešaka drugih institucija. Ali bar možete povući nalog za isplatu, jer socijalna davanja izuzeta su od ovrha – opet ja. Odgovor: Ne, time se ne bavimo, naše računovodstvo to ne provodi i ne zna kako. I tako poslije podužeg razgovora situacija ostaje ista: Zagrebačka županija je uvažila zamolbu, istina sa puno mjeseci zakašnjenja ali ipak, isplatila pomoć, novci otišli u ovrhu, a ja ostao zakinut, a službenica pere ruke od odgovornosti zbog svog nerada i dodaje: „Napišite na što ste utrošili dodijeljena sredstva koja su vam data kao pomoć“. Čekajte, tko je tu lud? Ništa zato, jedan dopis Županu i Pročelnici Ureda i sve će se razjasniti. Od Župana ni glasa. Od Pročelnice odgovor da je službenica savjesno i odgovorno odradila? svoj posao. Zašto nije reagirala mjesecima na pogrešne podatke i informacije – ni riječi. Toliko o pomoći sugrađanima od nadležnih institucija. I šećer na kraju. Poslije Nove godine stiže dopis Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb Zagrebačke županije da se pod hitno dostavi Izvještaj o utrošenim sredstvima koje su dodijeljene kao jednokratna novčana pomoć ili će se tražiti povrat novca? Odgovaram da sam već dostavio izvještaj i kako su sredstva njihovom (županije) neodgovornošću utrošena na „poboljšanje životnog standarda“ (fraza iz dopisa Pročelnice) uglednog odvjetnika specijaliziranog za ovrhe, a ne na moje obitelji. Poslije toga muk birokracije, a meni ostaje visok tlak, čir na želucu, PTSP (branitelj), blokirani račun, zavod za zapošljavanje i pučka kuhinja. I zadnje: Ne arogantnost. I isprika zbog propusta je dovoljna.  Arogantnost službenika zbog sigurnosti radnog mjesta dovodi do ovakvih slučajeva. Čast iznimkama – ima ih, ali jako, jako malo. Hvala na strpljivosti, možda se još netko nađe u ovom slučaju.