'Četnici su silovali mog očuha pred očima njegovih kćerki, a Kapetan Dragan brutalno nas je tukao i silovao do iznemoglosti'

28.01.2014. 18:17:44

28.01.2014.

Tijekom travnja iste godine ona se, kako kaže, još kretala po gradu jer je odlazila na posao. Tada je na ulici susretala poznanike odjevene u maskirne uniforme sa šajkačama i četničkim kokardama na glavi.

Priča koju prenose BIH mediji ispovijest je Bošnjakinje iz Zvornika koja je bila žrtva silovanja tijekom agresije na tu zemlju. Početak agresije zatekao ju je u njenom stanu u Zvorniku u kojem je živjela s mužem, ona je bila kuharica u općini, a tada nisu imali djece. Početkom travnja 1992. godine, Srbi su se počeli organizirati u manje skupine i postavljati barikade u dijelovima grada i širem području.

 

- Mi muslimani nismo mogli pretpostaviti što se točno događa, iako smo vidjeli da se srpske obitelji sele, tj. da iseljavaju svoje žene i djecu. Nikome nije bilo jasno zašto. U tom periodu je bilo mirno. S prozora mog stana primijetila sam da se više nitko ne druži s muslimanima. Iz obližnjih kafića se mogla čuti muzika, provokativna za nesrpsko stanovništvo. - svjedoči ova žena.

 

Tijekom travnja iste godine ona se, kako kaže, još kretala po gradu jer je odlazila na posao. Tada je na ulici susretala poznanike odjevene u maskirne uniforme sa šajkačama i četničkim kokardama na glavi.

 

- Među njima sam prepoznala Matića, poznatog kao švercera, koji je živio na Šćemliji u predgrađu Zvornika. On je brat Čede Matića koji je radio u bolnici, a i sam je nosio uniformu i kokardu, zajedno sa svojim sinom, čije ime ne znam. Čula sam da su Čedo Matić, njegov brat i sin osiguravali logore u Zvorniku, kao što su logori Novi izvor, u kome sam i sama bila zatočena, logor Karakaj u kome su bili muškarci, logor Škola u Pilici itd. Oni su puštali iz logora koga su htjeli i radili su što su htjeli. Tu je bio i Brano Grujić, koji je bio inspektor u općini Zvornik. U ratu je bio četnik koji je silovao žene i muškarce. Salih, koji je bio inspektor u Zvorniku, dolazio je nama muslimanima i obavijestio nas da moramo napustiti naše kuće. Ja sam bila sama sa mužem u kući kada je Salih rekao da uzmemo samo nešto najnužnije i da idemo prema Kula Gradu. Idući prema Kula Gradu, ja sa ostalim muslimanima dolazim do mjesta Lipnja. Tu smo bili u školi desetak dana, pošto su nas avioni bombardirali. -prisjeća se dalje svjedokinja.

 

Prvi dan ožujka te 1992. godine Srbi su upali u Liplje te počinju hvatati koga stignu od muslimana, odnosno onih koji nisu uspjeli pobjeći u šumu, a među njima je bila i ova žena.

 

-Kada su nas zarobili prebacili su nas u jednu kuću u Liplju. U kuću su upadali razni četnici, a među njima je bio Brano Grujić. Moram naglasiti da su u toj kući bile samo žene. Mene je zarobio Milisav Vasiljević iz Malog Zvornika (Srbija), koji je bio zaposlen kao tržišni inspektor u Zvorniku i Brano Grujić. Druge nisam prepoznala. Nikada ne mogu zaboraviti Milisava Vasiljevića i Branu Grujića koji bi često dolazili nama ženama, maltretirali nas, prisiljavali da se skidamo gole, a ako ne bi pristale oni bi nas fizički zlostavljali. Moje dvije polusestre su silovane i ja sam to gledala svojim očima, a silovao ih je Brano Grujić te još nekoliko četnika koje nisam poznavala. Moga očuha su također seksualno zlostavljali i silovali, a to su radili Brano Grujić i Milisav Vasiljević, koji su sa sobom dovodili, kako sam već rekla, meni nepoznate četnike. Moram naglasiti da je moj očuh bio silovan pred mojim očima i očima njegovih kćerki, a mojih polusestri. U toj kući smo bili 4-5 dana, za to vrijeme smo svaki dan bivane silovane i premlaćivane. Mene su tukli do besvijesti. Odatle su nas, po naredbi Milisava Vasiljevića, odveli u školu u Liplju. U školi sam zatekla u jednoj učionici muškarce, meni nepoznate. Saznala sam sam da su to muškarci iz sela Liplja, koji su bili vezani lancima i svako večer sam mogla čuti zveket lanaca, krikove i plač muškaraca te korake istih, po čemu sam mogla zaključiti da ih negdje odvode - tužan je dio ispovijesti ove žene.

 

Njih žene smjestili su u drugu učionicu. -Tu sam zatekla žene iz sela Marčići, koje se nalazi u blizini sela Snagova. Te žene nisam poznavala, samo se sjećam da se jedna zvala Mejra. Imala je poseban plač, kakav nikad prije nisam čula. Mejru su odvodili, a kada bi se vraćala ona bi plakala. Pitala sam žene: 'ko je ta žena', a one kažu: 'To je naša Mejra.' U školu je dolazio Dragan Aćimović koji je radio u općini Zvornik kao geometar. I on je dovodio sa sobom srpske vojnike, koji su svaki dan silovali i premlaćivali muškarce i žene. Moram naglasiti da su mene i ostale žene silovali i premlaćivali u učionici, gdje smo sve mogle vidjeti, tj. to je doslovno bilo grupno silovanje. Redali su se jedan po jedan na nama kako su htjeli.

 

Sjećam se da je Brano Grujić rekao da mora prvi mene imati pa onda svi ostali. Kada me je Brano Grujić silovao, rekao je ostalim četnicima sada možete i vi, te je nastalo silovanje jednog po jednog četnika. Ja sam mogla brojati do 6-7 puta i onesvijestila sam se. Kada sam došla sebi, na meni ništa od odjeće nije bilo osim majice. Primjetila sam da krvarim i imala sam jake bolove u predjelu trbuha i leđa te nisam mogla ustati na svoje noge. Ostale žene su plakale, jer su i njih silovali i premlaćivali. To je bilo nešto što nikada u životu ne mogu zaboraviti, posebno zbog toga što mi se to desilo od strane ljudi koje sam poznavala, a koji su se tada pretvorili u zvijeri. - kaže ova žena.

 

Početkom mjeseca lipnja, četnici su ih natjerali iz škole Lipljda da idu pješice u Zvornik, a tamo su ih zatvorili u logor 'Novi izvor'. - Logor 'Novi Izvor' je bila uprava preduzeća za proizvodnju crijepa i cigle pod istoimenim nazivom. Tu je bilo više ureda. Ja sam bila u jednoj od njih u kojoj sam zatekla puno žena iz Zvornika, dok su u drugoj prostoriji bili muškarci. Mislim da nas je u tom logoru bilo oko 200-300 muslimana civila (žena i muškaraca). U logoru 'Novi Izvor' su dolazili pripadnici raznoraznih srpskih jedinica, kao što je Kapetan Dragan. Nisam ga osobno poznavala. Pričao je ekavski, bio je srednjeg rasta, imao je oko 50 godina, tamnije kose, proćelav, u maskirnoj uniformi sa crvenom beretkom. Dragan je dolazio da gleda žene, izabirao je koju je želio i odvodio iz ureda. Tada bi govorio: 'Jebite vi to, a mi ove vodimo!' I ja sam jedna od tih koje je izabrao Kapetan Dragan. Dragan nas je odveo u hotel Vidikovac na Diviču i tamo su se iživljavali nad nama. Silovali bi nas, a kada nas više ne bi mogli silovati, tukli bi nas i govorili 'da ne znamo ništa i da ih ne možemo da uzbudimo'. Svaku noć u Logoru 'Novi Izvor' bi izvodili najmanje po deset muškaraca. Sjećam se da su tu ubili Saliha Okanovića. Za sve ubijene u logoru 'Novi Izvor' odgovoran je Neđo Mlađenović. Mlađenović je bio direktor komunalnog i gonio je muslimane muškarce da kupe u crne vreće ubijene muškarce. Jednog dana su nas odveli u preduzeće Komunalne. Tamo nas je snimala TV iz Novog Sada, a meni i Salihu su dali kavu da pijemo. Kada su nas trebali snimati rekli su nam da moramo reći da nam je lijepo, da su nam dali kavu i da nas štite od muslimana jer su oni ekstremni. Ako drugačije kažemo, rekli su da će poubijati sve u logoru Novi Izvor. - zaključuju na koncu.

 
  • Autor: I.M.
  • Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Izvorni članak možete pogledati OVDJE

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.