Koliko čovjek mora biti bez karaktera i obraza pa izjaviti: "Mogu biti predstavnik Hrvata iako oni za mene nisu glasali". Upravo je to učinio netom nakon izbora Željko Komšić, trojanski konj Bakira Izetbegovića i njegovih islamskih fundamentalista. Neviđeni cinizam s kojim nastupa i (već u prvoj izjavi nakon izbora) najava mogućnosti tužbe protiv Republike Hrvatske vezano za gradnju Pelješkog mosta, samo svjedoče ono što o njemu oduvijek znamo: on je oruđe u rukama onih kojima do Bosne i Hercegovine nije stalo. Komšić ni u jednoj hrvatskoj općini nije dobio izbore i po broju glasova višestruko zaostaje za dr. Draganom Čovićem. Čiji on uopće može predstavnik biti pokazat će se vrlo skoro. Hrvatski zasigurno ne. Osoba koja nije izabrana od Hrvata (u državi po Ustavu formalno uspostavljenoj na etničkoj ravnoteži tri konstitutivna naroda) i povrh toga smatra da je ukidanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda preduvjet za stabilnost iste nema legitimitet i njezin izbor može voditi jedino u blokadu institucija koje ni do sada nisu bogzna kako funkcionirale upravo zbog opstrukcije muslimana i kontinuiranih pokušaja majorizacije, kao i zbog tvrdoglavog odbijanja izmjene izbornog zakona (što je bio preduvjet za poštene i pravedne izbore). Federacija s dva pulena Bakira Izetbegovića a bez hrvatskoga predstavnika u Predsjedništvu države nema budućnosti i vrijeme će pokazati kako ovakvo ponašanje muslimana vodi ravno u ćorsokak. Dok kroz usta "hrvatskog" člana kolektivnog Predsjedništva progovara Bakir Izetbegović (a zna se dobro što je njegova koncepcija i kuda vodi), za BiH sreće nema. Niti stabilnosti. Iza njihove koncepcije "građanske BiH" krije se unitaristička vizija koju je još 1979. godine formulirao Alija Izetbegović u svojoj "Islamskoj deklaraciji", a danas je Bakir Izetbegović i njegova vrhuška nastoje provesti u djelo uz pomoć Erdogana. Jedna od "originalnih" izjava muslimanskog trojanskog konja Komšića (kako on "ne predstavlja narod, nego građane" (HTV Prvi program, Dnevnik, 8.10.2018. u 19,00 sati) u nesuglasju je s ustrojem BiH, Daytonskim sporazumom i njezinim Ustavom, budući da je ona utemeljena na ravnoteži prava triju konstitutivna naroda. Da BiH poštuje vlastiti ustav, ona ne bi ni imala izborni zakon po kojemu je cijela Federacija BiH jedna izborna jedinica, jer to po automatizmu omogućava majorizaciju brojnijeg naroda. Može li to ostati bez odgovora Republike Hrvatske? Smije li svijet šutjeti o ovom očitom kršenju temeljnih postulata na kojima je ustrojena BiH? Što kažu SAD, kao jamac Daytonskog sporazuma? I nije li vrijeme da se i sami bosansko-hercegovački muslimani trgnu i konačno raščiste s time, treba li njima uopće ta Bosna i Hercegovina ili ne?   Zlatko Pinter